Andro Vlahušić se ne može kandidirati za gradonačelnika i to u sebi krije jad i bijedu paradoksa demokracije na hrvatski način. Demokracija je dala ljudima slobodu, ali najgora od svih tih sloboda jest ona da bez problema možeš biti budala. To je fakt. Međutim, zaboravlja se i da u demokraciji, puno prije nego u nekim drugim uređenjima svatko može ustvari izraziti svoje podle namjere ako pronađe idealan "modus operandi". I, ako se puno toga poklopi kao što se poklopilo Mostu i HDZ-u pobjedom na izborima na osnovu promašene kampanje Zorana Milanovića što im je u konačnici i omogućilo izglasavanje „Lex Vlahušić“.
No, znači li to sve da je Vlahušićeva politička karijera gotova? Nipošto, budući da se Vlahušić može ponovo kandidirati nakon što mu istekne rehabilitacijski rok. Tada on kao tri puta birani gradonačelnik, kojemu su zabranili kandidaturu jer ga drukčije nisu mogli pobijediti, može sve iskoristi, proglasiti se narodnim herojem i pametnim potezima možda čak izazvati još jedne prijevremene izbore 2019. godine, naravno uspije li dobiti potporu u Gradskom vijeću.
Ekipa HDZ-Most opalila je pljusku demokraciji i vratili je u ona stara vremena koja su baš u njihovim glavama označena olovnim. Znali su Vlahušićevi protukandidati Maro Kristić i Mato Franković što bi im uslijedilo da se Vlahušić mogao kandidirati za gradonačelnika pa su se pokazali kao osobe bez liderskih prerogativa, pokazali su se slabićima i oportunistima jer u cijeloj priči pažnju izaziva i pitanje tko je to zapravo zabranio Vlahušiću kandidaturu. Mostovci se predstavljaju kao neokaljani, kao oni koji su tek došli na vlast i usta su im puna riječi o pravdi i novom državnom poretku uz koje bi vladalo poštenje, mada nije jasno kako se poštenje i HDZ mogu vezati jedno uz drugo kao što se uz HDZ vezao Most.
Odgovor na to pitanje, kakvi su ljudi izglasali „Lex Vlahušić“ i s kojim namjerama, čini sve sramnim i nevoljnim, i ujedno je odgovor i na pitanje zašto je za demokraciju gore to što se Vlahušić ne može kandidirati od toga da bi Dubrovnik za gradonačelnika dobio osobu koja je osuđena za zlouporabu položaja i ovlasti, sa štetom od nula kuna.