Uz Dan Dubrovačko – neretvanske županije i blagdan njezina nebeskog zaštitnika svetog Leopolda Bogdana Mandića, nagrada Županije za životno djelo dodijeljena je profesoru Vidoslavu Baguru koji je u kulturnom životu Metkovića zaslužan za razvoja folklornih aktivnosti i djelovanja kulturno - umjetničkih društava na tom području. Kao dugogodišnji voditelj KUD-a Metković jedan je od inicijatora, osnivača i dugogodišnjih voditelja Smotre folklora „Na Neretvu misečina pala”, koja se održava od 1981. godine. Bagur je zbog zasluga u kulturi odlikova Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a dobitnik je i nagrade Grada Metkovića za kulturne djelatnosti.
- Jedan mali čovjek u kući velikog Marina Držića. - rekao je uvodno prof. Bagur, obraćajući se u ime ovogodišnjih laureata te je skromno svoje životno djelo pripisao onima koji su mu pomogli da ono nastane – malim običnim ljudima.
- Moje životno djelo nije moje životno djelo nego djelo ljudi s kojima sam u proteklih 60 godina lutao cijelom Hrvatskom, a posebno našom Županijom. To su ljudi koji su sačuvali tradicijsku kulturu svog naroda, meni je ispripovijedali, ja sam je zabilježio i na taj način smo je sačuvali za budućnost. - rekao je Bagur, pročitavši imena svih onih koji su mu pripovijedali, koji nisu više među nama, ali se, kazao je Bagur, njihova imena moraju čuti.
- To su: Nikola Dabelić Grego iz Babina Polja, Mirko Poša iz Pupnata, Darko Lozica iz Korčule, Ivan Rusković i Ivo Kušić i još mnogi drugi iz Putnikovića na Pelješcu, Mare Bura iz Potomja, Tereza i Mato Franković iz Ponikava, Šćepan Marinović iz Pridvorja, od njega sam puno naučio. Luko Novak iz Čilipa, Antun Lise iz Župe dubrovačke, Stana Dragović i sve žene koje su iz neretvanskog kraja, mog rodnog kraja, meni kazivale tradicijsku kulturu. – rekao je Bagur, sjetivši se i svojih najbližih.
- Na kraju, trebam se sjetiti i onih koji su mi bili najbliži, od kojih sam najviše naučio, moji kazivači koji su mi govorili onako iz duše, moja baba Kata i moja majka Anđa. Živjele su u teškim vremenima moja majka je u 90-tim godinama umrla nepismena, ali mudra, prkosna, radišna, ne da do sebe i do nas. Odgojila nas je i od nje sam naučio puno. Kaže meni majka „kud te, sinko vrag nosa”, ja kažem hodam okolo, razgovaram sa starim ljudima da mi kažu kako je to nekad bilo, a ona meni kaže „pa zašto sa mnom onda ne pričaš”. I tako me majka naučila pameti, majka je majka i od majke sam toliko naučio da će pola moje knjige, koja je još u rukopisu, biti njezina kazivanja. Na kraju ću vam reći molitvu i pjesmu koju me je naučila. Ona je pored ognjišta u dugim zimskim noćima učila i slušala babu Mandu i ujka Niku kako govore životne mudrosti. – kazao je Bagur.