Na otvaranju rute Camino Dubrovnik - Međugorje početkom ožujka neki od hodočasnika oko vrata nosili su ogrlice s privjescima u obliku školjke. Takvi privjesci su bili od raznih materijala, ali svi u obliku školjke koja ima 45 hrvatskih imena, od kojih je najraširenije Jakovljeva ili Jakobova kapica. Jakovljevom u raznim varijacijama tu školjku najčešće nazivaju i diljem svijeta, a znanstveno ime joj je Pecten Jacobaeus ili Jakovljev češalj, jer pripada obitelji češljača (Pectinidae).
Sve je to vezano uz štovanje Svetog Jakova Starijeg, jednog od 12 apostola, ribara iz Betsaide, mučenika i zaštitnika hodočasnika, putnika te Španjolske, a čiji je grob u samostanu u gradu Santiago de Compostela.
Naime, taj je svetac uz štap za hodanje i tikvu za nošenje vode, na uzici oko vrata nosio gornje ljušture školjke za svojih evangelističkih pohoda Iberijskim poluotokom, a koji su po legendi završili na mjestu gdje se danas izdiže samostan.
Još od početka štovanja ovog sveca, čije su relikvije iz Jeruzalema, gdje mu je odrubljena glava, prenesene u Compostelu tek 830. godine, i hodočasnici u novo svetište na povratku su počeli oko vrata nositi ili na svoju odjeći prišivali ljušturu školjke kao dokaz da su stigli do cilja u Compostelu. Stoljećima je kaptol katedrale u Santiagu davao hodočasnicima upravo tu Jakobovu kapitulu umjesto dokumenta pod nazivom Compostela, koji se daje od kada su crkvene vlasti shvatile da mnogi ljudi nose školjke poput onih iz Santiaga de Compostele, a da prije nisu bili na hodočašću.
S porastom hodočašća u 11. i 12. stoljeću, školjka Svetog Jakova postala je jedan od najpopularnijih i najprepoznatljivijih simbola hodočašća u Santiago de Compostelu, sve dok danas nije postala simbol svih svetišta Svetog Jakova i pohoda k njima pa ne treba čuditi što je mnogi nazivaju hodočasničkom školjkom te što su je nosili i neki koji su hodočastili novom Camino rutom Dubrovnik - Međugorje.
No, osim ove, postoje još nekoliko teorija o simbolici školjke kapice i njezinoj povezanosti s kultom Svetog Jakova. Jedna od najraširenijih teorija jest da je Sveti Jakov (pa zato i hodočasnici) nosio zato što je ona savršena prirodna šalica ili zdjela. Zbog konkavnog oblika školjke, mogla se koristiti za piti tekućinu ili čak kao žlica, jedan od najstarijih ljudskih alata.
Druga teorija kaže da običaj uzimanje ove školjke kao uspomene na hodočašće nije isključivo vjerske naravi nego spajanja ugodnog s korisnim. Naime, na krajnjoj točki Europe, na rtu Fisterra, u rimsko i Jakovljevo vrijeme nazivanim Finis Terrae ili Kraj zemlje, na mjestu gdje kontinent dugim plažama uranja u Atlantik, u mokrom pijesku moglo se naći mnoštvo lepeza sv. Jakova. Zato su te školjke bile barem dominantna hrana kako domicilnog stanovništva tako i hodočasnika, kojima su poslije uživanja u konzumaciji jedne od najcjenjenijih školjki na svijetu kao besplatni suvenir ostajale njene ljušture.
Jakovljeva kapica je i danas jedna su od gastronomskih oznaka tamošnje galicijske kuhinje, gotovo njen zaštitni znak. Začudo, jedino u Europi tamo je ne nazivaju svetačkim imenima nego lokalnim - vieiras.