Jedna od rijetkih posljedica globalnog zatopljenja koja je obradovala ribolovce jest i sve veća brojnost te rasprostranjenost zubaca krunaša, jedne od kulinarski i sportski najcjenjenijih riba Jadrana. Naime, krunaši su danas brojni te naseljavaju veći dio Jadrana, a ponegdje su čak ušli i u unutarnje kanale.
S krunašima su se mijenjali i ribolovci - umjesto čekanja njegovog napada u svaštarskom ribolovu zubaca, pagra, orhana, kijerne i ostalih najcjenjenijih riba, sve više ribolovaca pokušava i uspijeva ciljano ili barem uloviti više zubataca krunaša nego ostalih nabrojanih riba.
Osnovni preduvjet uspjeha jest znati gdje se najradije zadržava i kako se ponaša te tome prilagoditi pribor i način ribolova. Kao i nekad u pravilu je najmasovnije na otvorenom i dubokom moru. Najčešće oko manjih pragova i malih brakova. Zadržava se i na muljevitoj ravnici ako na njoj nađe malo uzdignuće hrpe ili čak razbacano kamenje, ne viša od jednog metra. Ima ga i na većim brakovima, ali za razliku od običnog zubaca koji se penje uz stijene i zidove do samog vrha, krunaš se radije zadržava u podnožje braka, najčešće na prijelazu kamenja u pijesak i šljunak.
Specijalisti za lov krunaša tvrde da se najbolji ulovi postižu na dubinama između 70 i 90 metara, a da ga se pliće od šezdesetak metara dubine ne isplati ciljano tražiti. Iznimka je u zadnjoj trećini godine kad zbog mrijesta od kraja kolovoza počne prilaziti obali. No, i tada se rijetko lovi uz sami kraj, osobito ne uz zidove i skaline. U plićem ga je najbolje tražiti na blagim kosinama i to na mješavini kamena, šljunka i pijeska, osobito gdje kosina prelazi u pjeskovitu ravnicu. U priobalju, osobito s kraja se najbolje love „shore jigging“ s „inchiku“ i sličnim varalicama koje oponašaju glavonošce, a koje su obogaćene prirodnim mamcima- krakovima glavonožaca.
Iz svega navedenog jasno je da je zubaca krunaša najbolje ciljano loviti iz plovila. Nekada su tu dosta halapljivu ribu najčešće lovili parangalom, rjeđe pendulom, odnosno panulom sa živim mamcem te osobito dinamičnim i učinkovitim spustcem, bulentinom, bar kad su u pitanju manji, komadi od 2 do 3 kilograma. Danas odlično i posebno rado love okomitim skosavanjem svim vrstama „vertical jigging“ varalica, posebno onima na koje se dodatno montirani prirodni mamci. No, bez obzira kojim alatom i tehnikom, krunaša treba tražiti na i neposredno poviše dna. To znači da u „vertical jigging“ ribolovu treba skosavati kratko i varalicu spuštati na dno.
Da bi se pronašla dobre pozicija za lov zubaca krunaša treba se itekako potruditi, a nekad i imati malo sreće. Više nego dobro je zato imati „fishfinder“, po mogućnosti i „GPS“, a najbolje „combo“ uređaj. Kad se pomoću njih pronađe potencijalno dobro mjesto loviti se može iz usidrenog i neusidrenog plovila. Ribolov iz usidrenog puno je jednostavniji, ali nije baš lako usidriti se na dubinskoj poziciji točno gdje se želi dok djeluje kurenat ili puše vjetar. Ribolov iz plovila prepuštenog kurentu, odnosno vjetru, puno je učinkovitiji. Vjerojatno zato što krunaš voli uzimati mamac u pokretu, a možda i zato što u takvom ribolovu nema sidrenog konopa koji ga upozorava na opasnost.
Postoji i odlično, ali dosta skupo rješenje oba problema, preciznog sidrenja i vidljivog sidrenog konopa - pramčani elektromotor s „GPS“ uređajem.
U svim tehnikama lova držanjem pribora u ruci veoma važan čimbenik uspjeha je odabir težine utega kako bi pribor bio što osjetljiviji na napad ribe ali i dosezao dubine na kojima se krunaš najčešće lovi. Posebno je to teško u lovu tradicionalnom, pendulom iz ruke.
Krunaš se lovi neposredno nad dnom zbog čega, ne samo zbog snage krunaša, pribor mora biti dosta jak, izrađen od najlona promjera 0,90 do 1,00 mm. Na penduli fiksna udica može biti široka 15 do 21 mm, a klizna malo uža, kakva je najprimjerenija za bulentin i „vertical jigging“. Najbolje je koristiti udice „live bait“ oblika.
Čim se mamac spusti na dno treba biti spreman na kontru jer manji krunaši odmah napadaju. Veći primjerci od 4, 5 i više kilograma ne napadaju niti gutaju mamac odmah nego ga u više navrata, grizu i trgaju. Kad zagrize ne treba im popustiti koji metar kao običnom zubacu nego pričekati jednu sekundu i, ako je još uvijek na mamcu, snažno kontrirati. Ako se kontrom izvuče mamac iz usta ribe, treba pričekati da ponovo napadne, što će uraditi i nekoliko puta, ponekad čak i kad ga se kontrom okrenuli i povuče pola metra. Za razliku od njega, obični zubatac često shvati da nešto nije u redu i ne napada ponovo.
Krunaš se i drugačije bori nego obično zubatac- nakon kontre najčešće zapliva prema ribolovcu i ne pruža prevelik otpor. Ali se onda okrene na drugu stranu kao gof pa poludi ili se ukopa na mjestu i poteže u stranu, baš poput orhanaa. Potom se opet opusti i krene gore pa opet na kontra stranu. Cijelo vrijeme lupa glavom kao velika ovrata. Relativno dugo mu treba da se umori, bori se često do same površine gdje mu ipak izleti želudac pod pritiskom mjehura.