„Dosta je bilo”, poručio je gradonačelnik Mato Franković građevinskom lobiju objavom putem svog Facebook profila, najavivši tako žurne izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika. Da se GUP mora što prije mijenjati gradonačelnik je u posljednje vrijeme više puta isticao u svojim javnim istupima, no ovom posljednjom objavom zapravo je prvi put građevinskom lobiju poslao vrlu jasnu i direktnu poruku, GUP će se mijenjati što prije, ali ne kako bi se potencijalnim investitorima osigurale nove građevinske zone, već suprotno, tim će se novim GUP-om ograničiti ono što je posljednjim izmjenama tog dokumenta dozvoljeno, a to je doslovce gradnja kako i gdje nekom od tzv. poduzetnika padne na pamet.
Posljednjih nekoliko godina u Dubrovniku se brojni tzv. poduzetnici bave nekakvom gradnjom, bilo da se radi o običnim zanatlijama ili onima koji s građevinom nemaju nikakve veze, ni znanja, ni škole, ni diplome, svi grade, svi su se premetnuli u nekakve građevinske poduzetnike. Cvjetanje takvog posla upravo im je i omogućeno raznoraznim izmjenama GUP-ova i PP-ova svih ovih godina kojim su bez ikakva strateškog i planskog promišljanja prostora brojne parcele prenamijenjene u građevinske zone, ali ne one zone na kojima bi se gradili javni i sadržaji od vitalnog interesa grada, već isključivo sadržaji na kojima će zarađivati taj građevinski lobi, a to su naravno stanovi i poslovni prostori.
Tako su svih ovih godina po Dubrovniku na svakoj slobodnoj parceli nicale stambene zgrade čudnih dimenzija i još čudnijeg izgleda, potpuno neprimjerene za područje Dubrovnika, bez pripadajućih parkirnih mjesta, jer zakon dozvoljava da se ta mjesta kupe, ali i ne izgrade, odnosno da se plati nekakva naknada Gradu, i tako zapravo ni ne postoje. Da ne govorimo o tome da se prilikom izgradnje zatvaralo oči na same propise i zakone o kvaliteti te izgradnje, pa će kad tad malo jači potres, nažalost, vjerojatno pokazati kako se to u Dubrovniku posljednjih godina gradilo. No koga će biti briga kad veliki broj stanovnika ostane bez krova nad glavom ili u oštećenim zgradama? Poduzetnike koji su gradili sigurno neće jer oni su svoje loše izgrađene stanove davno prodali i masno naplatili. U slučaju jačeg potresa svi će naravno upirati prstom u vlasti, jer vlasti su te koje su takav način gradnje dozvolile. Pa nisu li vlasti koje su tad bile na vlasti dozvolile i izgradnju javne garaže na Ilijinoj glavici na rasjedu?
POTKOPA SE CESTA I NIKOME NIŠTA
Jedan poduzetnik upravo završava svoju zgradu u Solitudu. Ta zgrada još nije ni potpuno useljena, ali oni rijetki stanari koji su u nju ušli za posljednje jače kiše brzo su shvatili kakve su stanove kupili jer su stambeni prostori koje još uvijek uređuju bili poplavljeni, ali kome da se žale… Investitoru naravno, uzdajući se u pouzdano hrvatsko pravosuđe. Čini se to uzaludna bitka.
Drugi poduzetnik nedavno je u jednom tjedniku pompozno najavio gradnju ni manje ni više nego 200 stanova iza zgrade koja je nikla kod Grawea. I sam gradonačelnik Franković u svom postu na Facebooku ističe kako je taj poduzetnik potkopao cijelu cestu za taj svoj građevinski pothvat. Svjestan je gradonačelnik negativnih, razornih posljedica koje može izazvati takva gradnja, ali je u jednu ruku i nemoćan jer takva je gradnja posljedica GUP-a i njegovih izmjena koje su na snazi. Svjestan je svakako i činjenice da su na takvu prostoru uz postojeću infrastrukturu uvjeti za gradnju minimalni, ali su opet zadovoljeni jer zakon to omogućuje.
Inače, prostor je na području većine hrvatskih gradova devastiran još u vrijeme bivše države i to bespravnom gradnjom kada se gradilo mimo zakona i planova. Takva se praksa nastavila i nakon devedesetih pa su bespravni graditelji vrlo lako dobivali komunalne priključke baš kao i oni koji su gradili legalno. Umjesto da se ruši, prije nekoliko godina hrvatske su vlasti pokrenule postupak legalizacije kojim su sve te silne bespravne kuće, stanove, zgrade i ostale građevine legalizirali za sitan novac, narugavši se tako onima koji su prilikom gradnji išli onim drugim, zakonskim putem, poštujući sve procedure. Od svih tih bespravno sagrađenih rugla srušilo se nije skoro pa ništa. Legaliziralo se i onima koji su uzimali od javne ceste kako bi izgradili kuću ili zgradu. Legaliziralo se i onima koji su u garažama napravili apartmana ili poslovne prostore. Garaže se, iako zakon to brani i dalje pretvaraju u apartmane, ali to građevinsku inspekciju u Dubrovniku ne zanima.
SVAKA DOSADAŠNJA VLAST IŠLA JE NIZ DLAKU GRAĐEVINARIMA
Inače, površine na kojim se može graditi te što će se graditi i kolika je dopuštena veličina građevine propisuje GUP. Plan je to koji se donosi samo za građevinsko područje dok se cjelokupno administrativno područje jedinice lokalne samouprave određuje Prostornim planom.
Prostorni plan dokument je o dogovornom i usklađenom korištenju zemljišta. Njime se normira ponašanje u prostoru poštujući brojna načela, od načela prostornog uređenja do načela javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnim za prostorno uređenje. No javnost, iako ima pravo, često je uskraćena za pristup podacima o nekoj izgradnji.
Osnovni cilj izrade prostornih planova stvaranje je preduvjeta zadovoljenja duhovnog i materijalnog razvoja stanovništva određenog područja. Novopečene poduzetnike građevinare nije za sve to briga, pa ni kako će izgledati prostor sve dok oni imaju kome prodati stanove. No, o zadovoljenju duhovnog i materijalnog razvoja stanovništva itekako bi trebale računa voditi vlasti. A vlasti su svakakve. Dosadašnje dubrovačke vlasti zatvorile su oči na višegodišnju potpunu devastaciju nastalu na Vrtlarovu zemljištu u Solitudu. Štoviše, te su vlasti i poticale Vrtlar na prodaju zemljišta raznoraznim građevinskim špekulantima. Te su vlasti omogućile devastaciju područja uz Giman. Iste su te vlasti donijele planove prema kojim je omogućena megalomanska izgradnja kod Grawea. Te su vlasti zapravo GUP-om i PP-om itekako pogodovale određenim, u principu uvijek istim osobama, od onih koji su prodavali zemljište do onih koji bi gradili, istodobno mrcvareći obične građane prilikom izgradnje ili nadogradnje obiteljske kuće. Te su iste vlasti bile spremne dozvoliti devastaciju zelenih površina iznad na pojasu od Ploča te iznad Zlatnoga potoka, no srećom ih je zaustavio UNESCO.
Hoće li dubrovačke gradske vlasti doživjeti preobražaj dok im je na čelu Mato Franković? Ako je suditi prema Frankovićevoj direktnoj i oštroj objavi na Facebooku nešto će se svakako mijenjati, za početak barem percepcija jer Franković piše kako građani njega smatraju odgovornim za novogradnju kod Grawea te naglašava kako s njome nema nikakve veze.
Inače, zanimljive su i reakcije građana Frankovićevu objavu. Tako ga upozoravaju kako je „zgrada na Gimanu otežala život svim stanovnicima Dalmatinske ulice i zaposlenicima O.Š. Lapad gdje je stanje apsolutno neodrživo s obzirom na to da na kraju Dalmatinske ulice ne postoji okretište za automobile“. „Da se ne daj Bože desi neki požar, evakuacija je nemoguća”, pišu oni gradonačelniku.
Drugi upozoravaju kako će se uz Giman još graditi te navode kako „ispod onog ekskluzivnog rugla na vrhu Glavice dolazi još jedna takva ista zgrada, a iznad hotela Lapad u istoj ulici još jedna“.
Jedan građanin gradonačelniku piše kako je čuo da će „satrat i onu šumu u Uvali ispred hotela Sumratin i napraviti zgradu, kao i još četiri zgrade na mjestu sadašnje šume istočno od hotela Park“.
„Zaustavite građevinski lobi”, vape građani. Na Frankoviću je da to zaista i učini. U toj bitki za prostor koji je najavio otrgnuti od građevinskog lobija trebat će mu velika volja, ustrajnost, vrijeme i puno pameti. U suprotnom njegova bitka mogla bi se pretvoriti u bitku s vjetrenjačama. Osim toga, uredi koji se bave urbanizmom i prostornim planiranjem puni su mu kadrova instaliranih od njegovih prethodnika koji su tom građevinskom lobiju, a koji nije baš bezazlen, uvijek išli niz dlaku.