Terezina Orlić kao predsjednica HGK Županijske komore Dubrovnik javnosti je dobro poznato, ali ujedno i novo je lice u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika gdje je ušla kao nezavisna kandidatkinja na listi DDS-a, a bila je i kandidatkinja za gradonačelnicu.
U razgovoru za Dubrovnikpress.hr govori o svojim viđenjima Grada, odnosima s predsjednikom DDS-a Perom Vićanom, ali i suradnji s HDZ-om s kojim DDS uz DUSTRA-u čini većinu u Gradskom vijeću.
Nije još prošlo tako puno vremena da ne bismo krenuli s pitanjem jeste li zadovoljni rezultatom koji ste ostvarili, kako osobno, tako i DDS-ovim rezultatima?
- Na početku bih još jednom naglasila kako mi je bila iznimna čast što me je DDS i predsjednik Vićan predložio za kandidatkinju za gradonačelnicu grada Dubrovnika, što je bilo zahtjevno te je tražilo veliki angažman i članova stranke i mene osobno, te zahtijevalo veliku odgovornost. U startu izbori su bili obilježeni time hoće li se, danas bivši, gradonačelnik Vlahušić moći kandidirati ili ne, pa je sve nekako kasnilo. Mislim da su to čekale sve stranke. Nakon potvrđivanja od strane Ustavnog suda da se on neće moći kandidirati kampanja je zapravo tek tada krenula.
Svi oni koji su se kandidirali imali su poprilično slične programe, prvenstveno uz rješavanje krucijalnih problema. Rezultati su bili u okvirima očekivanja. DDS je mala stranka u odnosu na znatno veće nacionalne stranke s puno većim sredstvima. Mislim da smo u zadanim okvirima svega toga postigli jedan optimum s tri gradska vijećnika, a ja osobno… Bilo je puno kandidata, neki su se i nenadano pojavili s određenim iskustvom, ja nikakvo političko iskustvo nisam imala, jer jedno je komuniciranje problema gospodarstva, a drugo je na nivou onog što trebaju građani i kako oni nešto percipiraju i zato osobno jesam, nakon svega, zadovoljna, kao i ulaskom u vijeće gdje ću pokušati sa svojim stavovima i stavovima DDS-a učiniti jedan pomak u smislu boljeg života građana grada.
Rekli ste da su svi imali manje-više iste programe bazirane na krucijalnim problemima Grada, ali evo izglasan je proračun, za koji ste i Vi glasali, no u njemu nema ništa po pitanju rješavanja tih krucijalnih problema.
- Tako je, slažem se s tim, no proračun s planiranim projektima tek će uslijediti.
Gradonačelnik Franković naglasio je kako je to privremeni proračun, ali koliko je ozbiljno natjecati se za mjesto gradonačelnika, pripremati se dugo za to i na kraju u srpnju donijeti proračun koji je „privremen“?
- Mislim da je to bila neka zadana shema jer je smo do 30. lipnja imali privremeni proračun, te se brzo morao donijeti novi, amo reći neki tehnički proračun koji će vrijediti najkasnije do polovice rujna, a u novom proračunu u rujnu će se vidjeti ono što se govorilo u kampanji, kao i što je govorila sadašnja vladajuća ekipa.
Što očekujte da će biti u tom proračunu?
- Ono što je bilo primarno, to je prometno rješenje, dom umirovljenika, vrtići, jednosmjenska nastava, boravak djece do četvrtog razreda osnovne škole, tu je sigurno i jedan drugačiji način upravljanja turizmom. To su sve stavke koje bi trebale biti u proračunu, naravno ne toliko u iznosu za 2017. godinu, ali svakako u projekcijama za 2108. i 2019. I onda ćemo vidjeti koliko će biti volje i da se ti projekti i ostvare. Tu je svakako i prometno rješenje koje smo mi kao stranka i ja kao kandidatkinja ponudili, a to je treći ulaz u Grad. Očekujemo prihvaćanje jednog takvog rješenja. Svi smo govorili i o europskim fondovima, a treba prvo rješavati imovinsko pravne odnose da bi mogli projekte uopće aplicirati. Rješavanje prostorno planske dokumentacije za takve projekte je primarno, a svi smo se složili da prostorni plan mora biti u službi građana, ali i gospodarstva. U proračunu mora biti i sportska infrastruktura koja je zastarjela i vidjeti je li treba ići u izgradnju sasvim novih objekata, a dio treba, ili u potpune rekonstrukcije.
Što očekujete realno da se može ostvariti kroz četiri godine?
- Realno…Spomenuto prometno rješenje, dom umirovljenika, novi vrtić, jednosmjenska nastava.To ako se ne može realizirati onda treba barem biti u visokoj fazi realizacije. Nažalost svjedoci smo da se cijela dokumentacija ne može riješiti za dva mjeseca, pola godine ili godinu, ali sve te pretpostavke se mogu postaviti kako bi se u idućem razdoblju mogli koristiti europski fondovi. Znači moramo kroz ove tri,četiri godine sve pripremiti.
Cijelo vrijeme govorite „mi“, ali kakva je ta suradnja s HDZ-om, čini mi se da je HDZ zasad dosta distanciran i od Vas, odnosno DDS-a, kao i od DUSTRA-e, da rade po nekom svom nahođenju, bez neke velike suradnje.
- Mislim da je zasad još rano o tome govoriti. Suradnja je sada OK, ali sigurna sam da ćemo u sljedećem razdoblju imati i još veću komunikaciju, temeljenu na projektima koje smo zajednički htjeli. Vjerujem da će ta suradnja biti korektna i na zadovoljstvo naših sugrađana..
VIĆAN JE U PRINCIPU RAZUMAN ČOVJEK, I SPREMAN NA DIJALOG
Kad će izbori u DDS-u? Pero Vićan je rekao da on više neće biti predsjednik.
- Što misli predsjednik stranke, trebalo bi njega pitati, ali kao što je bilo najavljeno skupština će se održati u desetom mjesecu i o svemu će odlučivati članovi DDS-a.
Do ostavke nije došlo. Vićan je bio ponudio i da će preseliti iz Dubrovnika…
- Sve je to dio kampanje, Pero Vićan sa svojim posebnim izričajem nedostajat će sigurno u Gradskom vijeću. Možda se Dujmović preseli, pa neće morat Vićan, he, he.
Kakva je suradnja s njim, Je li teško s njim surađivati? Vrišti li puno?
- Podigne li ton, je li? Ha,ha. Svi imamo različite oblike komunikacije, ja ih prihvaćam, a konkretno, suradnja je dobra. Mislim da je u principu razuman čovjek, velikog političkog i radnog iskustva i spreman na dijalog, nije čovjek koji gleda samo svoj aspekt, nego o svakom prijedlogu možemo razgovarati.
Što mislite o potezu gradonačelnika Frankovića koji je vrlo brzo smijenio većinu direktora, na što ima svakako pravo, no čini se da je to učinio neuobičajno rano. Bivši gradonačelnik Vlahušić nije tako postupio, nije tako rano mijenjao ljude.
- Možemo to postaviti na dva načina, je li imate ili nemate suradnike. Ukoliko ih nemate, ljude koji bi bili spremni prihvatiti odgovornost za neko takvo mjesto, a onda morate zadržati ono što imate. Dakle, možemo to postaviti i obrnuto. Bilo je za očekivati, s obzirom da HDZ ima ljude, promjene su bile očekivane što ne znači da neki od pročelnika možda neće ostati, ali ja to ni ne mogu komentirati, no mislim da bi bila u redu ta praksa da uz promjenu vlasti dođe i do tih promjena.
Da se npr. promjeni i to da se ne glumi kako se pročelnici biraju na natječajima iako svi znamo da je riječ o političkim imenovanjima.
- Naravno, da je bitna i stručnost, ali u redu je da se ponudi ostavka prilikom promjene vlasti.
ZA TURIZAM VAN SEZONE NEDOSTAJE STRPLJENJA I ORGANIZACIJE
Kako gledate na razvoj dubrovačkog turizma i turizam kakav imamo danas. Lako je govorit kako treba napravit strategiju, pa onda platiti masno nekom Institutu za istraživanje ruda i gubljene vremena da to napravi, ali što se konkretno treba učiniti? Kako bi mi to trebali „upravljati turizmom“. Je li to uopće moguće?
- Mislim da je moguće, ali potrebna je puno veća suradnja i zajednički dogovor. Eksploatirane su riječi „destinacijski menadžment“, riječi koje se upotrebljavaju sad čak u negativnom kontekstu, no one su za mene pozitivne.
Ali amo to spustit na laičku razinu, da svi naši čitatelji mogu znati o čemu mi pričamo kad govorimo „destinacijski menadžment“, što to znači, kakve bi mi to turiste trebali dovoditi, je li to znači da nama npr. ne odgovaraju backpackeri?
- Mi ne možemo pobjeći od toga da sunce i more jesu glavni motiv, i ostat će glavni motiv turizma u cijelom svijetu. No, ako gledamo Dubrovnik kao jedan kulturni centar i da mi imao puno više mogućnosti nego što je samo sunce i more, onda se mogu tu dodatni sadržaji napraviti,uz kulturni tu je i tzv. selektivni turizam, zdravstveni, pustolovni, sportski i slično. Znači da imamo događanja koja su izvan sezone,a pretpostavka za to je povezanost.
Je li se tu malo puno filozofira? Imamo apsurd, govorimo kako nam ljeti turisti zbog gužvi ne mogu vidjet Grad, a ne čini se dovoljno da dođu zimi pa da ga vide. Evo, npr. Prag nema ni more ni sunce, a turistički promet je ogroman, dolaze ljudi vidjeti Prag.
- Ne samo Prag, ali to je upravo taj kulturni aspekt, ako imamo baštinu, dobru klimu tijekom zime, trebamo imati osnovne pretpostavke kakav turizam želimo razvijati tijekom mjeseci van sezonei svakako riješiti povezanost, odnosno avionske linije koje će nas tijekom zime spojiti s ostatkom svijeta.
Što privatni sektor radi po tome pitanju? U Gospodarskoj ste komori, surađujete s njima.
- Nije dovoljan samo privatni sektor. Uvjerena sam da bi svaki hotel i restoran ostao otvoren zimi ako ima koga primiti. Nije dovoljno da samo jedan od dijelova koji su u turizmu radi na tome. Tu se mora posložiti privatni sektor, politika i institucije. Ne može samo jedan sektor gurati naprijed. Kad bi se uspostavile dobre avionske linije čini mi se da nedostaje dovoljno strpljenja niti organizacije, jer ne može se prvu godinu dobiti veliki broj turista zimi. Treba se raditi na tome barem nekoliko godina, do prvih značajnijih rezultata, da bi došli do ovih gostiju koji putuju u to vrijeme.
PROVINCIJA
Ne bi loše došlo ni da se nešto u Gradu događa u to vrijeme. Kućice na Stradunu su dobra stvar, ali nisu za turiste, no s druge strane svjedočili smo brojnim političkim napadima na bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića zbog snimanja Robin Hooda ili promocije raznih automobilskih tvrtki iako su ti događaji donijeli ogroman broj noćenja van sezone.
- Kućice su za nas, malo šušura i da se malo šetamo po Stradunu. Treba stvoriti nekakva događanja, imamo mogućnosti dovođenja i nekih svjetskih zvijezda i bendova, orkestara. U startu bi to trebao biti projekt jednog festivala koji će se odvijati tijekom zime. Može se i ako se nađe privatnik koji bi imao potporu lokalne samouprave i strpljenje da se to ne može napraviti kroz jednu godinu. Što se tiče bivšeg gradonačelnika najveća zamjerka je bila netransparentnost i nepostojanje pravila i u tom smislu Grad nije uprihodovao ništa. Mislim što se tiče filmske industrije, posebno u prvom, drugom mjesecu, to je idealna priča, ali moraju postojat pravila igre, da se zna koliko, kada gdje i što košta.
Imamo i građane kojima sve nešto smeta, smeta im snimanje Robin Hooda, smetaju im promocije automobila, smeta im muzika…
- Nikad se neće svih zadovoljiti, ali trebao bi postojati dijalog, uključiti građane, udruge. Nikad se ne može postići maksimum, ali barem se može postići minimum. Moramo poraditi na tome kako bi se pomirili i javni interesi, gospodarski interesi i interesi onog „malog“ pojedinca kojemu nešto smeta.
Živimo li ipak u jednoj provincijskoj sredini? Je li Dubrovnik provincija? Duhovno. Stavimo sa strane što nama dolaze milijuni turista, svjetske zvijezde, bogatuni. Jesmo li duhovno postali provincija?
- Opterećeni sa svojom prošlošću, slavnom dubrovačkom prošlosti, uokvireni u te neke svoje okvire, koji su jako kruti, u nekim stvarima se doista ponašamo kao provincija, nemamo tu širinu prihvata i različitih mišljenja, kultura, struktura. Možda je to štićenje nekih naučenih, naslijeđenih običaja, pa je na neki način ta naša prošlost i naš teret, kako prihvatiti nešto novo, a da ne uništite ono staro. Imamo sredine u kojima se lakše prihvaćaju neke novine, od građevina do načina gradnje, materijala, uređenja prostora, različitih kulturnih izričaja....
Spominjete građevine i nove materijale, ali ja bih to spustio na svakodnevnicu, mnogima su počele smetati, ako ste primijetili, stvari koje su bile nromalne u Gradu, a odjenom su postale nenormalne, odnosno takvim ih proglašavaju samozvani zaštitnici Grada pa je npr. bilo je medijskih napisa o sušenju gaćica na prozorima ili tiramolama u negativnom kontekstu. Tiramole se skoro pa nestale u Gradu, zamislite da netko ide danas stavit tiramolu, došlo bi mu stotinjak zaštitara, pedesetak raznih udruga, zeleni, crni, crveni… To je život u Gradu, dio, hoćemo život u Gradu, ali je li ga sprječavamo kao društvo? Je li uopće moguće vratiti život u Grad?
- Sigurno da ga dijelom sprječavamo. To je onaj teret o kojem sam govorila, pa se ne snalazimo u tome je li građanin primaran, je li turist primaran, a treba u tome naći neku sredinu. Vratiti život u Grad je jako teško. Napravile su se neke greške, a i nije se moglo reagirati na neke procese, tržišne prvenstveno, jer ne možete spriječiti da netko proda kvadrat stana za šest tisuća eura i za te novce kupi sebi i djeci nove stanove, ali se moglo reagirati nekim mjerama, nekim debelim popustima, od parkirališnog mjesta, inzistiranja na butigama u prostorima koji su vlasništvu Grada, raznih vjerskih zajednica ili institucija da ostanu na usluzi građanima. Tako bi mogli život donekle vratiti, ali onako kako je bilo nekada ne. Za živjeti u Gradu danas treba stvarno biti zaljubljenik u taj prostor, kad se nemaš gdje opskrbit,izaći ispred kuće jer javni prostor jest poprilično zagušen.
Treba li smanjiti broj stolova u Gradu?
- Osobno mislim da. Kad se puste stvari stihijski, bez vrlo čvrstog dokumenta i principa i na koji način se može jedan ugostiteljski objekt napravit, onda se događa to što se dogodilo. To je pitanja Grada i gradske uprave, zašto se ne poštuju pravila. No, imamo i situaciju da netko uloži u objekt upravo zbog tog prostora, i taj očekuje da će ulaganje i vratiti, a tri četvrtine dobiti se reinvestira. Bit će vrlo teško gradskoj upravi, ali to smanjene se može napraviti u ovom mandatu, kroz dijalog, ponuditi da netko možda neće imati stolova koliko do sada, ali će se to vratiti na drugi način, npr. neplaćanjem naknade tijekom zime i sl.
DJECA SE JOŠ ODGAJAJU NA NAČIN KAKO ĆE SE NEGDJE ZAPOSLITI, A NE KAKO ĆE NEGDJE RADITI
Ja li Vam čudno da u Dubrovniku uopće ima nezaposlenih? Jesmo li ostali u socijalističkom mentalitetu koji ide otprilike tako da se misli „završio sam ekonomiju pa neću raditi kao konobar“.
- Jesmo, definitivno, i u sljedećih deset, dvadeset godina dolazit će do mijenjana svijesti. Ostali smo u tom mentalitetu kako će se društvo pobrinuti za nas, a ne kako ćemo se mi pobrinuti za sami sebe. Djeca se još odgajaju na način kako će se negdje zaposlit, a ne kako će negdje raditi. Tu je i pitanje obrazovanja za tržište rada, koje se puno brže mijenja od naših obrazovnih okvira.
Što mislite kako gledaju u ostatku Hrvatske na nas? Misle li kako svi živimo od apartmana, mijenjamo lincule i vozimo BMW-e i Mercedese iako većina Dubrovčana ipak živi od svoje prosječne plaće.
- Istina, gleda se na nas kao da nemamo problema i kao da svi imamo apartmane. Kad gledamo standard u Slavoniji onda smo mi privilegirani, ali kad gledamo europski prosjek, onda smo daleko ispod, ne onaj najveći, nego baš prosjek u kojoj su iza nas samo Rumunjska i Bugarska.
Vratimo se za kraj na politiku. Niste članica DDS-a, ali zastupate DDS u Gradskom vijeću. Riječ je o lokalnoj stranci. Na koji način ćete se borit i je li uopće smatrate da Dubrovnik treba dobiti poseban status s obzirom na svoju eksteritorijalnost, pa čak i porezne olakšice, što nije neuobičajno u EU.
- Da, nije neuobičajno. Međutim ja smatram da sada s ovim projektom koji će ići po onom što sada možemo vidjeti, a govorim o Pelješkom mostu, će ipak doći do umanjenja te eksteritorijalnosti. Do realizacije tog projekta trebalo je doći odavno. Druga je stvar je li on isplativ, ali ne može se sve gledati na način je li isplativo.
U Hrvatskoj nisu ni autoceste isplative, pa je cijela Hrvatska premrežena autocestama osim Dubrovnika. Duguje li nam Hrvatska?
- Pelješki most da. I autocestu. Autocestu preko našeg teritorija. Duguje nam prometnu povezanost.