Nakon konferencije za novinare koju su održali zamjenica gradonačelnika Orlaada Tokić i uprava Vodovoda oko uređenja zgrade crpne stanice u Komolcu, svoju konferenciju, koju je nazvao "Postizborni folklor i lov na vještice", održao je i bivši predsjednik uprave Vodovoda Valentin Dujmović.

- Projekt izgradnje Vodovodove dvorane u Komolcu je fantastičan i iza njega potpuno stojim. - riječi su nekadašnjeg predsjednika Uprave Vodovoda Valentina Dujmovića kojima se osvrnuo na jutrošnji obilazak zgrade crpne stanice u Komolcu od strane članova Uprave Vodovoda i zamjenice gradonačelnika Orlande Tokić, koji su tom prilikom ustvrdili "kako je projekt izgradnje dvorane za sastanke nadmašio prvotno predviđene troškove", ali su se zapitali "i u samu svrsishodnost projekta".

Naime, članovi Uprave Zoran Ćosić i Vicko Begović, kao i Tokić, naveli su kako je projekt trebao koštati 1,8 milijuna kuna, dodajući "da sad ta cifra iznosi 3,6 milijuna kuna, od čega je tri milijuna kuna već plaćeno".
- Svaka priča ima dvije strane. Mojim dolaskom na čelo Uprave imali smo pet milijuna kuna potraživanja koja su bila upitna i od kojih se namjeravalo odustati, za koja mi se govorilo da se neće naplatiti. Ja sam taj novac uspio naplatiti i staviti na račun Vodovoda. Tim novcem ulagali smo u obnovu imovine Vodovoda. I, to se treba nastaviti. U toj dvorani se nešto moglo i prikazati djeci koja bi bila zainteresirana posjetiti izvor Omble. Prostori nam trebaju i za te svrhe. Prije smo iznajmljivali prostore u hotelima za sastanke s partnerima. Više to ne moramo. Sve u što smo uložili je dobro! Oni koji pljuju po projektu, to rade jer se žele naći u središtu pozornosti uz priču o kandidatu za gradonačelnika koji je izgubio. - rekao je Dujmović.

- Usporedbe radi, raznorazne večere nakon otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara sveukupno koštaju oko 200 tisuća kuna. To je normalno, visoki uzvanici se trebaju negdje počastiti. Ali, sve ono što se pojede znate gdje završi? Ispod Petke. A ovo što smo mi napravili u Vodovodu ostaje Dubrovčanima, a ne ide ispod Petke. - poentirao je Dujmović.

Još je naglasio kako su uvjeti rada u zgradi crpne stanice bili jako loši, dodajući kako to sad nije slučaj. Istaknuo je kako su svi troškovi jasni, objasnivši kako je "dio onih koji su danas držali konferenciju za novinare bio sa svim projektima upoznat jer su sudjelovali na svakom sastanku".

Uz jutrošnji obilazak zgrade crpne stanice, istaknuto je "kako je glasnogovornik Vodovoda  potpisivao većinu faktura".  Dujmović je izričito izjavio kako to nije istina.

Na konferenciji za novinare Dujmović je rekao i "kako je ovo što se sad događa folklor za novinare".
- Svi to rade i govore kako se nije dobro radilo kad dođu na vlast. No, taj postizborni folklor sad postaje nešto drugo i puno opasnije. Sjetite se prije nekoliko godina, na predsjedničkim izborima u jednoj općini Ivo Josipović je dobio dva glasa, a načelnik općine je rekao da hoće da se zna tko je glasao za njega. Dobio sam informacije da se analiziraju fotografije iz kampanje i gleda se tko je meni pružio ruku, tko je bio na štandu, u stožeru. I njih se stavlja na crne liste. Po informacijama koje dobivam iz gradskih tvrtki, čini mi da se sastavljaju crne liste kako bi se desetinama ljudi dalo otkaz. Ne direktora, ja sam prvi dan poslije izbora nazvao Mata Frankovića i rekao mu da ja ne ostajem u Vodovodu jer to nije dobro.  Ali, ići na blagajnike, vodoinstalatere?! Ljude koji zarađuju četiri do pet tisuća kuna jer su na štandu HNS-a dali potporu meni? E, to je već opasno i to se zove Sjeverna Koreja. - riječi su Valentina Dujmovića.

- Daj Bože da se varam, ali vidjet ćete da će ljudi početi izlaziti s ponudama koje su dobili od odvjetnika angažiranih od današnje vlasti. Dakle, odvjetnik nudi ugovore i kaže čovjeku da tu ne može raditi. Nisam siguran da Franković zna što se događa njemu iza leđa. - rekao je Dujmović, poručivši novoj vlasti da treba raditi.

Također, u pozivu za konferenciju za novinare, Dujmović je napisao kako će pokazati javnosti i fotografije. Danas je tek rekao kako "mu je zbog sebe drago da je odustao od nečega što nije ljudski".

Nikolina Metković/Vedran Salvia

Nedostaje dokumentacija koja opravdava svrhu svih troškova Vodovodove dvorane za sastanke u zgradi crpne stanice Ombla u Komolcu, a koja nas trenutno košta tri milijuna kuna te za koju se za sada treba platiti 3,6 milijuna kuna, rekli su članovi Uprave Vodovoda Zoran Ćosić i Vicko Begović . Oni su, zajedno s zamjenicom gradonačelnika Orlandom Tokić i predsjednikom Uprave Vodovoda Lukšom Matušićem obišli ovu dvoranu. Inače, Matušić na konferenciji za novinare koja je uslijedila nakon obilaska nije govorio. Pak, iako je bio najavljen, u obilasku nije sudjelovao predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, koji je bio spriječen doći. Što se tiče projekta izgradnje dvorane za sastanke, on obuhvaća ulazni dio u zgradu, uređenje kamenog stubišta, čajne kuhinje, dva sanitarna čvora, prostor same dvorane, kao i otvore na zgradi i krovnu konstrukciju.

Rečeno je kako su radovi još u tijeku. Inače, na konferenciji za novinare održanoj u maloj vijećnici Grada Dubrovnika 6. srpnja rečeno je kako dvorana košta 1,8 milijuna kuna, a ta cifra,  ustvrdili su danas Ćosić i Begović, "sad je narasla na tri milijuna kuna". Sveukupno, projekt bi, dakle, trebao koštati 3,6 milijuna kuna s PDV-om, ali naglašeno je kako postoji mogućnost da iznos dodatno naraste.

- Nećemo donositi zaključke, na vama je da na svemu što ste vidjeli zaključite na koji su način utrošena javna sredstva Vodovoda. Nakon revizije koja će se napraviti, imat ćemo stvarnu brojku utrošenih sredstava. - rekla je Tokić.

- Nadzor je u očitovanju izjavio da većina računa nisu ovjerena, nije bilo specifikacije troškova, ali računi su plaćeni. Dio poslova je izveden, drugi dio nije. Recimo, nisu postavljene zavjese, čiji je trošak 330 tisuća kuna s PDV-om. Plaćene su 17 minuta prije skupštine na kojoj je smijenjena prošla Uprava. Nismo zavjese još vidjeli, nadam se da ćemo ih vidjeti. - objasnio je Begović.

- Putem nadzora smo tražili tehničku dokumentaciju koja te račune treba pratiti. Ali, nadzor ne barata s projektnom dokumentacijom, ne postoje knjige gdje bi se utvrdio obračun. Recimo, fakturirano je 120 kvadrata podnih obloga, a ugrađeno je 70 kvadrata. Nama je to revizija dostavila. Revizija traži građevinsku dokumentaciju, građevinsku knjigu gdje piše što je ugrađeno i plaćeno. Ako toga nema, netko je napravio nešto što nije smio. Nadalje, većinu faktura je potpisivao glasnogovornik. Bez knjiga i obračuna. Dio računa pak nadzor, ali većina računa nije pošla kroz ruke nadzora. Sve u svemu, imate nestručno vođenje cijele investicije, manjkavosti u tehničkoj dokumentaciji, ali i kod plaćanja radova. - dodao je Zoran Ćosić, naglasivši kako je za nadzor bila zadužena tvrtka Spinaker.

- Svi izvođači i dobavljači su plaćeni po bagatelnoj nabavi. Kad doma mijenjate prozor zatražit ćete od trojice ponudu, nećete uvijek uzeti najjeftinije, ovdje se išlo na jednog ponuđača. A sveukupno ih imamo petnaestak, nije bilo prilike za natječajem, to nije domaćinsko ponašanje. - izjavio je Begović.

Također, na konferenciji za novinare naglašeno je i "pitanje potrebe ove dvorane" te je rečeno "kako se ona nalazi na području u ulasku u nultu zonu vodozaštite kojoj ne mogu svi pristupiti". Objašnjeno je i kako je Vodovod planirao i dvoranu za sastanke u upravnoj zgradi "pa se postavlja pitanje čemu dvije dvorane".

Što se tiče nastavka radova, objašnjeno je kako "prvo treba utvrditi činjenično stanje koliko je plaćeno i naručeno te kako će se donijeti procjena koliko bi to moglo koštati." Ćosić i Begović su zaključili "kako nema smisla plaćati projekt četiri, pet milijuna kuna".

Podsjetimo, bivši predsjednik Uprave Vodovoda Valentin Dujmović, nakon spomenute konferencije za novinare, na kojoj je nova Uprava Vodovoda prvi put istaknula pitanja oko ove tematike, bio je kazao "kako se ovdje ne radi o o rekonstrukciji jedne dvorane od 50 kvadrata već o rekonstrukciji većeg dijela crpne stanice Ombla, prizemlja i gornjeg kata na kojem se nalazi dvorana". Ustvrdio je kako "ljudi sad tu imaju pristojne uvjete za rad, a tamo su 24 sata dnevno".

Glazbeni program 68. Dubrovačkih ljetnih igara nastavlja violinist Stefan Milenković u pratnji pijanista Rohana de Silve u ponedjeljak, s početkom u 21:30 sati u atriju Kneževa dvora, s programom naziva Sloboda klasike.

Svjetski poznati violinist Stefan Milenković karijeru je započeo veoma rano, nastupivši prvi put uz orkestar kao šestogodišnjak, dok je na Igrama prvi put nastupio 1986. godine, sa samo 9 godina. Festivalskoj se publici uvijek rado vraća, pa će tako ovog ljeta na Igrama nastupiti osmi put. Dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja, a među nagradama koje je osvojio, ističe se i Orlando za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama 1990. godine. Štićenik čuvene Dorothy DeLay, Milenković je jedinstven umjetnik izuzetno produktivne i dugotrajne scenske prisutnosti, profesionalizma i kreativnosti. Njegova glazbena filozofija, kao i životni stil odražavaju istinsku definiciju eklektičnosti. Kroz istraživanje općeljudskog i glazbenog nasljeđa i iskustva maestro Milenković nastoji se izravno povezati s publikom i ponuditi joj zabavne, poticajne, energične i uzbudljive izvedbe. Ovom prigodom prati ga Rohan de Silva, poznat po suradnji s violinističkim virtuozom Itzhakom Perlmanom, s kojim redovito održava solističke koncerte diljem svijeta, ali i po suradnji sa svim renomiranim violinistima današnjice. Rado je viđen gost u Bijeloj kući, gdje je 2012. godine, na poziv predsjednika Baracka Obame, nastupio u čast Shimona Peresa; a 2007. godine svirao je za kraljicu Elizabetu na državničkoj večeri domaćin koje je bio predsjednik George W. Bush. Godine 2015. premijer Sri Lanke pozvao je svog sunarodnjaka, Rohana de Silvu, da nastupi pred američkim državnim tajnikom Johnom Kerryjem tijekom njegovog povijesnog posjeta de Silvinoj domovini.

Na programu recitala je čuvena Tartinijeva Sonata za violinu i klavir u g-molu poznatija kao Đavolji triler, Beethovenova Sonata br. 7 u c-molu, Sarasateova Introdukcija i Tarantella, zatim Légende Wieniawskog te Valse-Scherzo Čajkovskog. Ulaznice za koncert dostupne su na blagajnama u prizemlju Festivalske palače (Od Sigurate 1) i u Luži. Svi stanovnici Dubrovačko-neretvanske županije pri kupnji ulaznica ostvaruju popust od 30%.

DPP

Iz produkcije Bitef teatra i festivala Novi tvrđava teatar na 68. Dubrovačke ljetne igre dolazi ples Ptice koreografa Edwarda Cluga, koji će biti izveden u utorak, 18. srpnja s početkom u 21:30 na taraci tvrđave Revelin.

Umjetnički direktor Baleta Slovenskog narodnog gledališča u Mariboru i koreograf s uglednom međunarodnom karijerom, Edward Clug čest je gost na Dubrovačkim ljetnim igrama i, nije pretjerano reći, ljubimac festivalske publike. Clug pozornost privlači osebujnim koreografskim stilom, a mariborskom baletnom ansamblu uspio je osigurati istaknuto mjesto na međunarodnoj baletnoj sceni od 2003. godine, otkada ovu instituciju usmjerava prema novim i nekonvencionalnim trendovima. Publika Igara zadnjih je godina mogla uživati u njegovim plesnim kreacijama: Preludij za poslijepodne jednog fauna, Rekvijem za 2 stolice, Stabat mater i dr.

Ples Ptice nastao je prema istoimenoj Aristofanovoj komediji premijerno izvedenoj 414. godine prije naše ere Dionizijskom festivalu u Ateni, u kojoj glavni junak Pisteter nagovara ptice da sagrade novi grad na nebu i tako steknu kontrolu nad komunikacijama između ljudi i bogova. Ovaj grad koji niče poput Babilonske kule, jedan je od prvih primjera utopije u svjetskoj književnosti, i predstavlja bijeg od nepravednog društvenog okruženja s jedne, i od surovosti bogova s druge strane. No, Clug se u svojoj koreografiji usredotočio na primarnu vezu između ptica i plesa koja potiče iz Erosa, pokušavajući izgraditi vlastiti Kukunebograd kao gnijezdo želja ili kavez znatiželje. Ptice izvode sjajni plesači skupine Bitef Dance Company koja je osnovana 2009. godine kao prva plesna trupa u Srbiji vezana za jednu instituciju kulture.

Ulaznice za ovu plesnu večer dostupne su putem internetskih stranica www.dubrovnik-festival.hr te na blagajnama u prizemlju Festivalske palače (Od Sigurate 1) i u Luži, kao i na lokaciji jedan sat prije početka izvedbe. Svi stanovnici Dubrovačko-neretvanske županije pri kupnji ulaznica ostvaruju popust od 30%.

DPP

Naći će se pred gradskim vijećnicima i izvješća dubrovačkih ustanova u kulturi za 2016. godinu. Obično, neusvajanje ili usvajanje izvješća znači i koliko će se sadašnji ravnatelj/ica zadržati na svojoj poziciji, no ipak na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća nije za očekivati neke velike promjene među vodstvima institucija.

No, svakako, zanimljivo je baciti pogled na izvješća, u kojima ustvari, između ostaloga piše, koliki je vlastiti ostvaren prihod ovih ustanova. Brojke su to koje zapravo jako ukazuju da bi dubrovačke ustanove u kulturi  bile potpuno neodržive bez priljeva novca iz gradskog ili, pak, državnog proračuna. Nije to ništa novo, jasno je kako bez javnog novca one bi mogle funkcionirati.

UPRIHODOVALI SU...

Svakako, najlagodniji posao na sjednici Gradskog vijeća imat će ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik Marin Ivanović, koji će izvjestiti o 2016. u UGD. Samim tim što je došao tek na kraju godine, vjerojatno će biti lišen svojevrsnog pritiska. A brojke o UGD govore kako je ona zaradila 262 tisuće i 307 kuna. Prodajom ulaznica ostvaren je prihod u iznosu od 207 tisuća i 840 kuna, što je oko 15 posto više nego 2015. godine.

Recimo, Kinematografi su ostvarili 1,18 milijuna kuna vlastitih prihoda, što je zapravo respektabilna brojka, a ujedno i 6,4 posto više nego u 2015. godini. Pak, isto se ne bi moglo reći za Prirodoslovni muzej Dubrovnik koji je ostvario tek 21 tisuću i 669 kuna vlastitih prihoda. Prirodoslovni muzej ima itekako zanimljive izložbe, kao i radionice te će očito pred novom gradskom upravom biti važan zadatak kako da svu tu građu bolje približe dubrovačkim gostima.

Dubrovački muzeji utržili su vlastitih prihoda gotovo 9,3 milijuna kuna, a od toga su u gradski proračun uplatili ukupno 8,59 milijuna kuna od prodaje ulaznica, što je naravno jako dobra brojka. Pak, Kazalište Marina Držića ostvarilo je 709 tisuća i 294 kune vlastitog prihoda, većinom od prodaje ulaznica i najma kazališta. FA Linđo je ostvario vlastitih prihoda, uključujući donacije i sponzorstva, u iznosu od 1,2 milijuna kuna. Dubrovačke knjižnice ostvarile su 145 tisuća kuna vlastitog prihoda.  

Dubrovački simfonijski orkestar utržio je skoro 1,4 milijuna kuna, no recimo, prihodi od osnovne djelatnosti, tj. koncerata u 2016.godini su za 247 tisuća i 513 kuna, odnosno 15 posto manji nego 2015. godine. Što se tiče Dubrovačkih ljetnih igara, one su ostvarili su 4,1 milijuna kuna vlastitih prihoda, a od toga 1,67. Dom Marina Držića ostvario je 94 tisuće i 679 kuna prihoda, prodajom suvenira. Prodajom ulaznica ostvaren je prihod u iznosu od 18 tisuća i 900 kuna.

VELIKE PROMJENE NIJE ZA OČEKIVATI NA SLJEDEĆOJ SJEDNICI

Jasno, ne mogu se sve ove brojke promatrati crno - bijelo, jasno da će Ljetne igre uprihoditi više od Kinematografa ili Linđa, kao što je jasno da je uloga ponekih ustanova više tradicionalne i protokolarne prirode, nego što je od njih moguće očekivati neku veliku zaradu. No, ne vrijedi to svakako za sve jer postoje i one ustanove u kulturi koje i ne privređuju možda koliko bi i mogle.

Unatoč tome, teško je očekivati neke tektonske promjene na idućoj sjednici Gradskog vijeća. Naime, poneke od ravnatelja javnih ustanova, podržao je ustvari nedavno upravo vladajući HDZ poput  Nikše Konsua  iz Kinematografa, Damira Milata iz DSO-a, Marina Ivanovića iz UGD-a, Pavice Vilać iz Muzeja ili Ante Vlahinića iz Kazališta. Jasno, Ivani Medo Bogdanović produljen je mandat upravo na prošloj sjednici Gradskog vijeća, dok primjerice Nikša Matić iz Doma Marina Držića navodno uživa povjerenje sadašnje gradske uprave.

Druga stvar je Vesna Čučić iz Knjižnica, koju će po svoj prilici od kritika ili neusvajanja izvješća spasiti njezin odlazak u mirovinu koji bi se trebao dogoditi dogodine. Tako da jedino donekle "vise" ravnateljica Linđa Anuška Matušić, koju sredinom 2015. HDZ nije isprva podržao, ali i Ana Kuzman koja je na čelu Prirodoslovnog muzeja.

No, teško je očekivati na ovoj sjednici neke izravne znakove neslaganja s vodstvima ovih ustanova ponajprije zato jer gradska uprava namjerava početkom iduće godine restruktuirati njihovo funkcioniranje, pa se sve glasnije spominje i eventualno spajanje manjih ustanova u kulturi s onima većima. U tom kontekstu, po ovom pitanju kudikamo bi trebalo biti zanimljivije krajem ove godine.

Uz nogometne turnire po Dubrovniku prisutan je i nered po obližnjim parkiralištima. Recimo, kako se može vidjeti i na fotografiji koju je portalu Dubrovnikpress.hr poslao čitatelj, redovito je na malonogometnom turniru u Gružu ogroman nered po pitanju parkiranih automobila u Ulici Andrije Hebranga, pored gruške škole. No, nije problem samo u Gružu, problem je i na drugim manifestacijama, gdje se vozila parkiraju kako kome padne napamet.

Recimo, u Gružu se to radi kao neki prešutni dogovor, koliko se može vidjeti, budu tu i ostavljeni brojevi mobitela, za onoga kome je izlaz blokiran. Pak, smeta li to građane ili su prisiljeni trpiti, drugo je pitanje. No, ustvari osnova svega je u nadležnim službama kojima je normalan nered na prometnicama.

No, u Dubrovniku prometni redari očito rade samo ujutro, a policiju, koja mora proći prometnom ulicom poput Hebrangove valjda nije briga. Očito nadležne službe vjeruju kako je bitno da se nitko ne žali, ne misleći pritom kako minimum ispod kojeg se ne bi smjelo ići taj da prometnice budu uredne, kakve bi uostalom trebale biti.

V.S.

Tijekom proteklog vikenda na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske 15 osoba zatečeno je u posjedu manje količine marihuane, ecstasya, kokaina i tableta koje se nalaze na popisu droga. Radi se o devet hrvatskih i šest stranih državljana kod kojih je droga pronađena prilikom ulazne odnosno izlazne granične kontrole i na području Korčule, Ploča, Konavala i Slanog.

Izdvajamo slučaj zapljene 42 tablete ecstasya koje su policijski službenici Policijske postaje Ston u nedjelju, uz potvrdu oduzeli od 20-godišnjeg državljanina RH protiv kojeg se, zbog sumnje da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama, podnosi kaznena prijavu nadležnom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

DPP

Veseli ponedjeljak očekuje ljubitelje političkih i s njima povezanih događanja. Naime, nakon što je iz gradske uprave najavljen obilazak, kako piše u pozivu novinarima, „dvorane za sastanke  tvrtke Vodovod smještene u zgradi crpne stanice Ombla u Komolcu“, konferenciju za novinare najavio je i bivši predsjednik uprave Vodovoda Valentin Dujmović (HNS).

Nedavno su naime gradonačelnik Mato Franković i novi predsjednik uprave Vodovoda Lukša Matušić prozvali Dujmovića zbog, kako je rečeno tada na konferenciji za novinare, 1,8 milijuna kuna utrošenih u dvoranu za sastanke od pedesetak kvadrata, dok je Dujmović odgovorio kako je riječ o uređenju, odnosno rekonstrukciji većeg dijela cijela zgrade, a ne samo jedne dvorane.

I ne bi bilo ništa čudno u tome što je Dujmović sazvao konferenciju za novinare kao reakciju na poziv novinarima od strane gradske uprave na obilazak u Komolcu, a da u Dujmovićevu pozivu ne stoji kako će on „ovom prigodom javnosti pokazati i nekoliko do sada neobjavljenih fotografija iznenađenja“.

Inače, u opbilasku zgrade u Komolcu očekuju se zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica i članovi Uprave Vodovoda Dubrovnik, a Dujmović je svoju konferenciju za novinare nazvao „Postizborni folklor i lov na vještice“.

D.Mladošić

Dubrovačke ljetne igre su krenule i sve to ide onako zadanim ljetnim tempom. Oni koji se sjećaju, reći će kako to nije nekakvo "zlatno vrijeme Igara", ali ako bi se govorilo o ikojem vremenu Dubrovačkih ljetnih igara, bilo ono, dakle, "zlatno", ili pak ovo sadašnje, potrebno se prisjetiti i događanja kojima je udaren pečat festivalu, ipak i unatoč svemu, nedvojbeno najvećoj kulturnoj manifestaciji ovakvog tipa u ovom dijelu Europe. A pečat je udaren onda kad je tadašnji jugoslavenski predsjednik preuzeo pokroviteljstvo nad Igarama.

O tadašnjim događanjima više piše u knjizi "Tito i Dubrovnik", koja je nedavno i predstavljena u izdanju biblioteke Udruge antifašista Dubrovnik "Da se ne zaboravi". Radi se o publikaciji koju je izradio redakcijski kolegij dr.sc. Antun Gavranić, Branko Grošeta, Mato Jerinić, Andrej Napica, dr.sc. Boško Skaramuca, dr.sc. Nikola Tolja, Ivica Valjalo i Marinko Vlašić, a u kojoj je cijeli pasus posvećen odnosu Ljetnih igara i Tita.

TITOVO POKROVITELJSTVO NAD DLJI NIJE BILO SAMO DEKORATIVNI AKT

"Dubrovačke ljetne igre bile su jedna od bitnijih sastavnica Titove brige za Dubrovnik. Cijenio je njihove umjetničke domete ističući kako one označavaju "najveću kulturno-umjetničku manifestaciju jugoslavenskih naroda ove vrste". Kao što je razvoju turizma pridavao ne samo ekonomski značaj nego ga je smatrao značajnim čimbenikom za upoznavanje svijeta s narodom i državom kojoj je stajao na čelu, tako je DLJI doživljavao ne samo kao kulturnu manifestaciju nego i kao značajnu sastavnicu turizma i promocije jugoslavenske zajednice u svijetu. To je bilo razlogom da je, na zamolbu, delegacije Odbora Umjetničkog savjeta Igara. koja ga je 28. listopada 1954. godine posjetila u Bijelom dvoru. prihvatio pokroviteljstvo nad Igrama." - piše u knjizi.
Redakcijski kolegij podsjetio je na riječi člana Vijeća Igara književnika Marijana Matkovića, sudionika razgovora s Titom.

"Nije samo ostala fotografija kao svjedok toga jesenjega dana - od kojeg nas dijeli već više od četvrt stoljeća - ostali su i neposredni rezultati toga dana: Titovo prihvaćanje pokroviteljstva nad DLJI nije bio neki dekorativni akt, nego u prvom redu priznanje dotadašnjem petogodišnjem djelovanju tog Festivala kao i preporuka za njegovu budućnost. Za delegate, uz sve ostalo, Titovo prihvaćanje pokroviteljstva predstavljaše i novu odgovornost i novu obavezu (...). Jednom, prije ili kasnije, pojavit će se kulturni historik koji će osvijetliti sve komponente čudesnog kulturno-umjetničkog fenomena koji se rodio pod Srđem godine 1950.. te koji se svake naredne godine potvrđivao u sve raskošnijem obliku. Datum: 28. listopad 1954. u toj njegovoj povijesti bit će zacijelo posebno istaknut." - istaknuo je Matković o značaju ovoga savezništva.

TITO: UMJETNIČKE PRIREDBE ORGANIZIRATI I ZIMI

Kad je jednom prilikom na svom brodu Galeb primio delegaciju Igara, Tito je održao i jako zanimljiv govor. U kontekstu vremena u kojem su izrečene, posebno su intrigantne i znakovite njegove riječi o Dubrovniku zimi, odnosno potrebi da se Grad turistički razvija zimi, a u čemu je posebno vidio značajnu ulogu Igara. Nažalost, ovo pitanje se niti dan-danas nije u potpunosti riješilo.
"Ova institucija zaslužuje da joj se posveti puno veća pažnja jer je od jugoslavenskog značaja. O jugoslavenstvu se nekako malo govori, a ja ga stalno ističem. Mislim da se može učiniti više nego to se do sada učinilo jer mogućnosti za to ima. Vi ste iznijeli nekoliko prijedloga u tom smislu, samo ih sada treba provesti u djelo. Turizam će se sigurno sve više razvijati, pa ne treba samo misliti na ljeto. Zimski turizam, posebno u Dubrovniku, sigurno će se sve brže razvijati, pa treba raditi na tome da se i u tom pravcu razvijaju Dubrovačke ljetne igre, jer bi u tom periodu trebalo organizirati povremene umjetničke priredbe. Sredstva, o kojima je bilo riječi ovdje, mislim da ne predstavljaju toliki problem, a da ga nije moguće riješiti. Ja ću sa svoje strane pružiti pomoć u nastojanjima da Igre i dalje afirmiraju jugoslavensku kulturu i umjetnost i umjetnike  kako kod nas tako i u svijetu. Treba voditi računa da su DLJI najvažnija kulturna manifestacija svih naših naroda" - riječi su Tita.

"JESTE LI VEČERAS SVIRALI NA GUARNERIJU ILI STRADIVARIJU?"

U knjizi se nalaze i riječi redatelja Koste Spaića, koje kazuju o tome kako je  Tito razmišljao o povezanosti programa Igara i autentičnih prirodnih pozornica koje su razasute Gradom.

"Mi smo, naime, tada razmišljali o gradnji jedne ljetne pozornice izvan dubrovačke luke, izvan zidina, na Lopudu. Predsjednikova reakcija bila je vrlo zanimljiva: "Mislim da to nema smisla". Rekao je i da bi se Ljetne igre ipak trebale držati arhitekture starog Dubrovnika i da bi bilo pametnije osposobiti tvrđavu Revelin, kao jednu od novih mogućih scena." - objasnio je tada Spaić.
"Tito je veoma rado posjećivao predstave DLJI, nekad u društvu svojih stranih gostiju, a nekad sa suprugom i užim krugom suradnika. Nije tim priredbama prisustvovao kulturno nedorasli metalski radnik, kako bi netko mogao pomisliti, nego čovjek koji je, na iznenađenje mnogih, umjetnost dobro poznavao i cijenio. I toga se prisjećao Kosta Spaić.

"Navečer je bila oluja s kišom, a nismo mogli održati predstavu Julija Cezara za predsjednika. No, kako je on svakako htio vidjeti nešto od programa, sjetili smo se da se u Dubrovniku još nalazi na odmoru (poslije koncerta) glasoviti violinist Isaac Stern. Nekako smo ga našli, dogovorili da nastupi uz klavirsku pratnju Jurice Muraja (jer njegov klavirist već je bio otputovao) i navečer je uz prisustvo druga Tita održao vrlo uspio koncert u dubrovačkom kazalištu. Nakon koncerta otišli smo svi u Gradsku kavanu i prvo što je predsjednik pitao poznatog violinistu, bilo je: "Jeste li večeras svirali na Guarneriju ili Stradivariju?"
Poslije toga se razvio vrlo zanimljiv dijalog na engleskom jeziku o violinama. Mene osobno tada je frapiralo to predsjednikovo zanimanje koje je istovremeno svjedočilo o poznavanju ovoga područja, koje je silno specijalističko. No, nakon nekog vremena predsjednik i Stern su ustanovili da su u isto vrijeme boravili u Permu (Stern kao dijete jer je ruskog podrijetla) i dalje su nastavili razgovor na ruskom jeziku, prisjećajući se s vedrinom kako je Perm izgledao u njihovo vrijeme! Nakon večere svi smo otišli na brod Galeb gdje se do kasne noći nastavio razgovor o umjetnosti i muzici, u kojem je predsjednik strasno sudjelovao i iz kojeg se moglo vidjeti koliko voli glazbu." - piše još u knjizi.

Inače, vrijedi još naglasiti i kako je Vijeće DLJI Josipu Brozu Titu 1974. godine uručilo i Plaketu Dubrovačkih ljetnih igara, uz 20. obljetnicu Titovog pokroviteljstva.
Pak, Igrama niti Tito nije ostao dužan pa je vrlo biranim riječima čestitao Igrama 25. godišnjicu.

U organizaciji Doma Marina Držića, predstavljanje knjige akademika Luka Paljetka „E, ali si čovjek, ali si ljud?: studije, članci i natuknice o Marinu Držiću i njegovu djelu uz 450. obljetnicu smrti Marina Držića (2. V. 1567. - 2. V. 2017.)“, održat će se danas, u 21 sat u klaustru Franjevačkog samostana Male braće.

Uz autora o knjizi će govoriti akademik Tonko Maroević i Zoran Bošković iz nakladničke kuće „Naklada Bošković“.

U glazbenom dijelu programa nastupit će Darko Matičević, skladatelj, šansonijer i profesor glazbene kulture, koji je svoju ljubav prema poeziji Luka Paljetka odlučio ovjekovječiti uglazbljenim stihovima našeg velikog pjesnika.

DPP

Uz današnje finale Wimbledona može se nešto naučiti i o nacijama i mitovima. Naime, u finalu se našao hrvatski tenisač Marin Čilić koji će svoje tenisko umijeće suprostaviti Rogeru Federeru. Bit će to dobro finale. Obojica tenisača gaje napadački stil igre; Federer kao "all court" specijalist koji sklisku podlogu poput trave itekako koristi za svoje miksanje igre, a Čilić, pak, kao tipični razorni udarač. Uostalom, Federer lovi svoj nestvarni 19. Grand Slam naslov u 36 godini života protiv igrača koji ga je pobijedio na svom pobjedničkom putu na US Openu 2014. godine.

Pa, iako je već sve tu tako posloženo da se radi o sportskom spektaklu, Hrvati su na društvenim mrežama i Internet forumima stvari izokrenuli u pitanje navijanja. Ukratko rečeno, svatko tko navija protiv Čilića u tom finalu ispada državni neprijatelj. Na stranu sad tu što je Čilić zapravo BiH sportaš, na stranu što je prijavljen u Monte Carlu kako porez ne bi plaćao u Hrvatskoj; problem je u tome što si netko uopće daje za pravo prosuđivati za koga bi se trebalo navijati.

Tenis jest globalno raširen sport, ali ipak prate ga zaljubljenici u samu igru, odnosno ne izaziva one same emocije vulgaris poput nogometa uz koji se strasti tako lako zapale. Opet, svi ti zaljubljenici u ovaj sport imaju svoje omiljene tenisače, koje zapravo prate iz turnira u turnir. I, Roger Federer među teniskim kibicerima u Hrvatskoj ima itekako puno navijača. Uostalom, u jednoj studiji, ima tome koja godina, Švicarac je proglašen drugom najpoštovanijom osobom na svijetu. Prvi je Nelson Mandela. Jasno, kako se tu radi o sportašu koji ima jako puno navijača, a koji bi svi, prema hrvatskom metru, trebali se u finalu okrenuti i navijati za Marina Čilića, samo zato što on eto dolazi s naših paralela i meridijana.

Ne treba sad sve relativizirati, logično je da će domaći sportaš biti drag građanima. Ponajviše zato jer su putovi njegove karijere poznati javnosti pa se i s njim lakše poistovjetiti. No, problem je u ekstremu, dakle kad su nacionalnom izdajom smatra ukoliko netko u sportu ima favorite koji u ovom slučaju nisu iz Hrvatske.

Jasno, radi se tu o vikend navijačima koji zapravo ne prate tenis, osim u slučaju kad Hrvat uđe u finale Grand Slam turnira, pa tako navijanje ispuni njihove živote. Zanimljivo, jedan od glavnih argumenata takvih je taj što je navijanje za Federera tobože pomodarstvo i "in", iako je zapravo obrnuto. Njihovo navijanje svaki put kad domaći sportaš ostvari neke uspjehe je ustvari pomodarstvo.

No, na stranu to, gledajući širu sliku, zašto je zapravo većini u Hrvatskoj toliko bitno za koga će se navijati? Čemu uvijek nekakva mjerkanja oko nacija, usmjerena na pitanja dovoljnog ili nedovoljnog hrvatstva? Posljedica toga, čini se, svima radi o glavi.

U državi s bezbroj problema, najmanje bi trebalo biti važno pitanje navijanja, zato jest i žalosno kad se oni kojima je nacionalizam postao zanimanje najviše čuju.

Prosperitet i napredak očituju se u drugim sferama od samih banalnosti sportskog navijanja. Ovako, to je samo i jedino još jedan kamen o vratu koji prati hrvatski razvoj u svim sferama života i cementira ga ka onome od jučer i prekjučer, a nikako ne na danas i sutra.

Danas u Gradu, nasred Straduna, moglo se vidjeti dostavno vozilo Hrvatske pošte. Iako dozvola vozilima Pošte vrijedi do 10.45 ujutro, evo danas ono se moglo vidjeti na Stradunu oko 12.40.

O ovoj temi je i dubrovački gradonačelnik Mato Franković upozorio izvršnu direktoricu Divizije pošta u Hrvatskoj pošti Branku Ćubelić, jasno joj na sastanku ukazavši na problem zadržavanja dostavnih vozila Hrvatske pošte na području povijesne jezgre. Ćubelić je opasku prihvatila, ali u praksi ništa se nije promijenilo.

Bilo bi shvatljivo da je vozilo Pošte viđeno možda u 11 sati, ali kad se ono zatekne u Gradu skoro dva sata nakon zadanog roka, i to u subotu, jasno je kako predstavnike HP zapravo niti najmanje nije briga za pravila. Drugim riječima, doći će onda kad im je zgodno, a ne onako kako im pravila nalažu. Poštivanje pravila trebala bi biti za svih jednaka, kao i sankcije, ako postoje, ne zbog toga da se pokazuju mišići nego  baš zato kako svatko ne bi činio onako kako mu padne napamet. Stoga, čini se kako je i ovdje vrijeme za neke restriktivne mjere, odnosno udaranje po špagu.

V.Salvia