Govoreći za RTL na temu gužvi koje nastaju u Gradu priljevom velikog broja turista, prvenstveno s kruzera, dubrovački gradonačelnik Mato Franković najavio je kako će dio kruzera iz gruža prebaciti na sidrište ispred Lokruma i time rastretiti Pile i promet.

- Činjenica je da smo do sada godinama uspješnost u turizmu brojali brojkama, odnosno brojem ljudi koji su dolazili u naš grad. A uspješnost se ne mjeri na takav način, nego se mjeri kvalitetom pružanja usluge. Jasno je kad je Grad blokiran velikim brojem ljudi da je kvaliteta u pružanju usluge na nuli ili ispod nule. - rekao je Franković.

- Od iduće godine nećemo dopustiti više od četiri tisuće ljudi istovremeno s kruzera u Gradu. Ali, očito nešto moramo napraviti odmah. Jedan dio gostiju s kruzera ćemo prebaciti iz Luke Gruž ispred Lokruma pa ćemo rasteretiti Pile budući da će dio gostiju dolaziti iz Porta. Tako ćemo vatrogasno ugasiti broj ljudi koji dolazi na Pile. Ali, međutim, nećemo pružiti kvalitetu usluge koju spominjem jer ćemo ponovo imati osam tisuća ljudi na Stradunu. No, već od dogodine Grad kreće na smanjenje na maksimalno četiri tisuće gostiju s kruzera istovremeno. - objasnio je Franković.

Dodao je kako će danas u svom uredu imati sastanak sa svim dubrovačkim dionicima u turzmu.

V.S.

Dubrovnik je ponovo postao vijest, a ni manje ni više najavljena je njegova smrt u kontekstu gužvi i kruzera, kako barem piše britanski The Telegraph. I tu zapravo, o očitom budućem pokojniku, nije rečeno ništa previše novoga. Gužve, turisti s kruzera koji samo kupe sladoled, devastacija, apartmanizacija... Niz je lako nastaviti.

Ovu priču dodatno je osnažila i situacija od petka, odnosno fotografija koja kazuje o silnoj gomili gostiju koju jednostavno ne mogu ući u povijesnu jezgru. Valjda, u tom trenutku, bilo ih je graničnih osam tisuća ljudi, brojka koja je za maleni grad poput Dubrovniku uistinu enormna. No, ova priča o Dubrovniku, zapravo jako je slična svakoj drugoj turističkoj priči o Dubrovniku, ali poput svake druge, jednako ne odgovara na temeljno pitanje, kome je stalo da se stvari promjene?

Kako bi se lakše prišlo ovome pitanju, treba reći i kako je istina da je mnogo toga odrađeno preko koljena. Nema smisla da jedan dan ne pristigne nijedan kruzer, a da neki drugi dan pristane njih pet, koji, jasno je to, po svojoj prirodi onda rade ogromne gužve. Demagoški bi se bilo sjećati s kojom radošću je dočekan prvi kruzer nakon rata ili koliko su onda prve suvenirnice bile zapravo pokazatelj dobre nade za sami Grad. No, danas je drugo vrijeme, koje se može promatrati samo kroz sadašnji kontekst, koji govori da neke stavke uistinu nisu održive. Kao što uostalom nije održiv niti toliki broj stolova i stolica pa i famoznih suvenirnica koje sad svakome smetaju ili restorana s Ledo lignjama.

No, ponovo, kome je, dakle, stalo da se to promijeni? Samim građanima sigurno nije, odnosno nije većini, jer oni su upravo doveli do ove situacije prodajom stanova ili pretvaranjem istih u apartmane. Što nije za zamjeriti budući da je računica za njih u praksi itekako funkcionalna. Vlastima, dakako, itekako odgovara što veći priljev gostiju koji opet generira veći priljev solada u gradsku blagajnu. Pa, kad je već tome tako, kad je situacija očiti "win-win" za većinu, možda je vrijeme i da se ta većina poklopi po ušima, budući da upravo od te većine i pristižu stalne kritike dubrovačkog modusa funkcioniranja.

A modus je takav da se jednostavno malo tko pridržava onoga natpisa u Kneževome dvoru koji jasno kazuje o javnome i privatnome. Pa onda, čemu uopće daljnje filozofiranje? Sve lamentacije tu nisu ništa drugo nego nepotrebna iščuđavanja dvostrukih mjerila. Dubrovnik je očito odabrao svoj put, zakonom većine odabrao je privatno.

Župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić i gradonačelnik Grada Dubrovnika čestitali su danas Ramazanski Bajram, a u njihovim čestitkama koje možete pročitati OVDJE, posebno je značajna jedna rečenica koju je napisao dubrovački gradonačelnik Mato Franković.

Naime, Franković je u svojoj čestitki između ostalog napisao:
„Dubrovnik i njegove vjerske zajednice mogu biti primjer i inspiracija suživota, tolerancije i zajedničkih nastojanja u očuvanju bogatog identiteta našeg Grada.“

Posebno je to značajno u 2017. godini, 21. stoljeću obilježenom terorističkim napadima i brojnim žrtvama istih te predrasudama u zapadnom svijetu o islamskoj vjeroispovijesti koje je takvo stanje povuklo za sobom.
No, islam ima veze s nasiljem jednako koliko i kršćanstvo. U ime vjere stoljećima se ubijalo, proganjalo, ne samo u ime islama, ne samo u ime kršćanstva, jer gotovo da nema vjere zbog koje fanatici sa svih strana, paralela i meridijana nisu ubijali i proganjali one koji ne štuju njihova Boga, Boga koji je zapravo samo jedan, Boga u čije ime ubijaju suprotno učenju svojih vjera.

I dok je Europa strepila od islama, Dubrovnik je stoljećima u svemu tome znao pronaći balans i postići suživot, a tako je u Gradu i danas, i ostaje nada da će tako i ostati.

Baš Dubrovnik, taj nekadašnji Grad država i taj današnji Grad u Hrvatskoj, na brdovitome Balkanu, jer na Balkanu ipak jesmo, osim ako se nisu dogodili kakvi tektonski poremećaji za koje ne znamo, bio je i može biti primjer zapadnom i istočnom svijetu kako se postiže suživot. Da Grad na Balkanu, onom istom Balkanu koji se s prezrenošću gleda u zapadnom svijetu od onih koji su klali i vršili genocide u gotovo svakom kutku zemaljske boće, od onih koji su svoje izmet bacali kroz prozor dok je Dubrovnik imao izgrađen kanalizacijski sustav, od onih koji su trgovali robljem još stotinama godina nakon što je u Dubrovačkoj Republici to bilo zabranjeno.

Ti i takvi danas nas uče nekakvoj demokraciji, demokraciji u čije ime se ratuje po Bliskom istoku za koju kap nafte više, demokraciji uz čije se ime provodi nasilje suprotno onom što demokracija propagira, baš kao što je nasilje potaknuto vjerom suprotno ono što vjera propagira.

Stoga i Zapad i Istok ima što učiti od Dubrovnika i suživota koji je postignut na ovom području još davno i dan danas traje, i ima potencijal da traje.

Pet svećenika Dubrovačke biskupije proslavit će zlatni jubilej svog svećeništva, u subotu, u župnoj crkvi sv. Nikole u Čilipima u 10 sati. Zlatni jubilej proslavit će don Josip Barišić, mons. Stanko Lasić, don Frano Markić, don Jerko Suton i don Grgo Tomić. Misno slavlje predvodit će dubrovački biskup Mate Uzinić.

"Na slavlju će sudjelovati njihova subraća svećenici, redovnici, rodbina i prijatelji, te vjernici kojima su kroz proteklih pedeset godina služili naviještajući im Krista i njegovu bezgraničnu ljubav te ih podupirući u njihovom vjerničkom životu." - pišu iz Dubrovačke biskupije.

Mons. dr. Stanko Lasić rođen je u Jarama kod Širokog Brijega 1942. godine. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu do 1957. godine, a potom u Dubrovačkom sjemeništu do 1961. Teologiju je studirao u Zadru i Splitu. Za svećenika je zaređen 9. lipnja 1967. u Splitu. Prvu službu mons. Lasić započeo je u kolovozu 1968. u Dubrovniku, kao bilježnik u Biskupskom ordinarijatu i biskupov tajnik. Kroz to vrijeme brinuo je i za župu Osojnik. U ožujku 1971. postao je župnik u Smokvici i na toj službi proveo je gotovo dvadeset godina. Jedno vrijeme upravljao je i župom Čara. Uz pastoralni rad u župama Smokvica i Čara studirao je moralnu teologiju na Papinskoj akademiji Alfonsiana u Rimu gdje je 1984. doktorirao. Na Korčuli je ostao do listopada 1990. godine, a u studenom 1990. godine imenovan je katedralnim župnikom i tu službu vrši i danas. Uz službu na župi bio je i asistent na katedri moralne teologije u Splitskoj bogosloviji, te predavač na teološkim institutima u Splitu, Mostaru i Dubrovniku. Od 2004. do 2010. godine vršio je dužnost dekana Dubrovačkog dekanata. Bio je pročelnik Vijeća za obitelj, duhovnik dubrovačke podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, vjeroučitelj u dubrovačkoj gimnaziji. Od 2014. godine uz katedralnu župu upravlja i župom sv. Andrija-Pile, kanonik je Stolnog kaptola od njegovog obnavljanja 2016. godine. Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u veljači 2017. godine imenovao ga je generalnim vikarom Dubrovačke biskupije. 

Sve vrijeme svog župnikovanja rado organizira brojne događaje duhovnog i kulturnog karaktera, te vodi hodočasnike u različita svetišta.

Don Grgo Tomić je rođen 1938. godine u Trusini /Podhum, Vrhbosanska nadbiskupija. Pučku školu završio je u Seonici/Konjic, gimnaziju u Dubrovačkom sjemeništu, a teologiju je studirao u Zadru i Splitu. Za svećenika je zaređen u Splitu 29. lipnja 1967. godine.

Tijekom pastoralne godine studija don Grgo je ispomagao u više župa Splitske nadbiskupije i Dubrovačke biskupije. Nakon završetka studija imenovan je kapelanom u župi sv. Mihajla u Lapadu, zatim je vršio službe župnika u Osojniku, Liscu, a skrbio je i za župu Smokovljani. U veljači 1978. vratio se u Lapad na mjesto župnika u župi sv. Mihovila i tu je ostao 26 godina. Za to vrijeme vodio je i izgradnju novu lapadske crkve. U rujnu 2004. preuzeo je dušobrižništvo u župi sv. Ilara u Mlinima gdje je ostao do 2014. godine kada je umirovljen. Kanonik je Stolnog kaptola od 2016. godine. Kao umirovljeni svećenik poslužuje u župi na Osojniku koliko mu zdravlje dopušta.
Zanimljivo je da se don Grgo rodio u obitelji u kojoj je bilo 14 djece od kojih je ukupno troje izabralo svećenički poziv. Uz don Grgu svećenici su fra Gabrijel i pokojni fra Alojzije.

Don Franjo Miljenko Markić je rođen je 1941. godine u Biogracima/Ljuti Dolac u Hercegovini. Pučku školu pohađao je u rodnom selu, a gimnaziju u Širokom Brijegu (Lištica) i u Dubrovačkom sjemeništu do 1961. godine. Teologiju je studirao u Zadru i Splitu. Za svećenika je zaređen u Splitu 29. lipnja 1967. godine.

Zadnju godinu studija (pastoralni praktikum) Markić je djelovao u župi Radošić u Šibenskoj biskupiji. U kolovozu 1968. imenovan je župnikom u Stravči, zatim župnikom u Ponikvama. Nakon smrti majke, koja ga je pratila kroz njegove svećeničke službe, odlučio je poći u misije. Bio je misionar u Africi, u biskupiji Livingstone u Zambiji (1984.-1990.), nakon čega se vraća u matičnu biskupiju. Po povratku preuzima službu dušobrižnika u župama Smokvica i Čara, zatim u župama Smokovljani i Lisac. Opet odlazi u Zambiju (1998.-2001.), a po povratku preuzima župu Pridvorje. Zatim postaje župnikom na Lopudu, a danas vrši službu župnika u Putnikoviću.
Misijsko djelovanje obilježilo je njegov svećenički život. Danas je biskupijski delegat za misije i još uvijek održava veze s misijskim krajevima i pomaže im. Mnogi ga poznaju po nadimku Aleluja kojeg je dobio pozdravljajući ljude s tim pozdravom.

Don Josip Barišić rođen je u Zagrebu 1943. g. Pučku školu pohađao je u Bugojnu, gimnaziju u Bugojnu i Dubrovniku, a teologiju u Zadru i Splitu. Zaređen je za svećenika u Splitu, 29. lipnja 1967. godine. Pastoralno iskustvo tijekom šeste godine studija don Josip je stjecao u više župa Splitske nadbiskupije. Nakon završetka studija 1968. služio je u župi Vitaljina, zatim je upravljao župom Čara na Korčuli. U Čari je djelovao u vrijeme Hrvatskog proljeća, a kako mu je to sve bilo teško šutke podnositi, bio je i sam optužen zbog hrvatskog nacionalizma. Osuđen je na sedam mjeseci „preodgoja“ koje je odslužio u Lepoglavi 1973./74. godine. Od 1976. upravljao je župama Ston i Ston Mali, gdje je organizirao euharistijski kongres 1984., skrbio za vjernike u vrijeme Domovinskog rata, a od 1995. postao je župnik u župi Blato na Korčuli. Od rujna 2003. do danas je župnik u Čilipima. 

Vesele naravi, komunikativan i dalje je pun elana u svom svećeničkom životu. Ne posustaje u pastoralnom djelovanju ne samo u župi nego organizira i humanitarne akcije za potrebite u drugim krajevima Hrvatske. 

Don Jerko Suton je rođen 1940. u Tribistovu/Posušje u Hercegovini. Pučku školu pohađao je u Tribistovu i Posušju, gimnaziju u sjemeništima u Sinju i Visokom, a teologiju u Visokom, Sarajevu i Zagrebu. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 29. lipnja 1967. godine. Nakon studija don Jerko je vršio službu kapelana u Mandaljeni, pomažući župniku skrbiti za župu Brgat i kapelaniju Postranje. Od veljače 1971. djelovao je u župi Žuljana, a 1983. imenovan je župnikom u Ponikvama. Od godine 1995. boravi u Svećeničkom domu u Dubrovniku i ispomaže u župi sv. Andrije-Pile. Danas redovito služi nedjeljnu misu u kapelici sv. Ivana Krstitelja na Konalu, a pomaže i u drugim dijelovima Grada. Ne gleda televiziju, radije moli i pobožno bdije nad pravovjernošću katoličkog nauka i liturgije.

Iz ove generacije svećenika koji su zaređeni na blagdan sv. Petra i Pavla 1967. godine dvojica nisu dočekala zlatomisnički jubilej. To su pokojni don Ivan Vlašić i pokojni don Vlado Puce.

DPP

Na sva zvona oglasili su se protivnici hapšenja onih koji preko društvenih mreža prijete visokim dužnosnicima. Može se tu čuti kako ispada eto da živimo u nekakvoj policijskoj državi jakog represivnog aparata i da očito državni vrh pati od prevelikog ega. I, sve je tu po uobičajenoj špranci plasirano po smislu kako đon obrazima na vlasti smeta sloboda govora. No, je li sloboda govora reći baš sve što ti padne napamet?

Evo, u posljednje vrijeme uhićen je Hrvat iz Austrije, 21-godišnji mladić, a kazna je stigla i 70-godišnjaka iz Tisnog. Pak, i Riječanin privremeno nastanjen na Šipanu također je uhićen zbog prijetnji premijeru Andreju Plenkoviću. Što su oni to, kako dio javnosti pokušava predočiti, tako nevino pisali da su zaslužili ponegdje i simpatije hrvatske javnosti?

Recimo, Hrvat iz Austrije premijeru Plenkoviću je napisao: "Kad izađemo na ulice pogodit ću vas kamenom”, što mu valjda nije dovoljno pa je naglasio i: "Upucat ćemo vas". Pak, biskupu Vladu Košiću 70-godišnjak iz Tisnog je poručio "da ćemo zaklati i tebe i sve takve idiote uskoro". Riječanin sa Šipana također se očito nije mogao suzdržati pa je napisao Plenkoviću: "Treba likvidirati i tebe i cijelu hrvatsku Vladu". I, nakon takvih prijetnji, nalaze se oni koji osuđuju uhićenja, a kritiziraju državu.

Dakle, ovdje se ne radi o vrijeđanju, sarkazmu ili kritici. Radi se o najgorim uličarskim prijetnjama. To što su one napisane na Facebooku, a nisu izrečene recimo na putu, nimalo ne mijenja na stvari. Vrijeme je da se shvati da riječ na Facebooku, kao i na bilo kojoj drugoj društvenoj mreži doslovno vrijedi jednako kao ona izrečena u, amo to tako nazvati, stvarnom životu. Riječi kako nekoga treba zaklati, ubiti ili gađati kamenom su itekako kažnjive i oni koji su ih uputili moraju se nositi s njima. Tu se ne radi o zafrkanciji ili tek vrijeđanju, radi se o grubom prekršaju. Recimo, u Njemačkoj, kao i nekim drugim državama zapadne Europe, ovakva praksa potpuno je normalna.

Stoga, za pozdraviti je i ova uhićenja. Pa makar ona dolazila na riječi takozvanih malih ljudi naspram velikih državnika ili notornih biskupa. Za kritizirati vlast, na koncu i za promijeniti vlast, postoji bezbroj puno načina. Postoji kritička misao, a na koncu i samo glasanje na izborima ili participacija u političkom životu. Prijetnja je razina na koju zrela osoba ne ide.

No, kako je u državi štošta pobrkano, jasno je zapravo od kud odioznost javnosti prema ovim potezima policije. Problem je u tome što, recimo uopćeno, sinovi raznoraznih glavonja prolaze lišo nakon što autom usmrte pješake, problem je u tome su jednostavno pred zakonom neki jednakiji od drugih, a primjere čega gledamo svaki dan. Iz svega toga skupa proizlazi kako onda uhićenja zbog nečijih aktivnosti na Facebooku ispadaju problematična, dok u državi pravi kriminalci prolaze bez posljedica.

Uostalom, građani su i razočarani ekonomskom situacijom, koju većinom političari i biskupi ne osjećaju. Stoga, od tud i njihovo nezadovoljstvo prema istima koji se eto usuđuju da im smetaju riječi koje su protiv njih napisane na društvenim mrežama. No, u ovom slučaju ne treba miješati kruške i jabuke. Jednostavno, bilo je vrijeme da za izgovorene ili napisane riječi uslijede i konzekvence. Ne može svatko poručivatii što mu padne napamet, a pogotovo ne pozivati na ubojstva ili klanja. Prijetnja je prijetnja i bilo je vrijeme da se eskapade onih što misle da su zaštićeni toplinom svojim domova počnu i kažnjavati.

Preostaje samo još da i svi pred zakonom budu jednaki, da se na isti način zaštite i „mali“ kao što se štite „veliki“, no iako trenutno nije tako, to ne znači da je u spomenutim slučajevima nešto pogrešno napravljeno, idemo ga shvatiti kao korak k tome da će ubuduće istu zaštitu dobiti i svi ostali kojima se na ovaj način prijeti, možda je to utopistička misao, ali odnekle treba krenuti, makar i od zaštite niškoristi na vlasti.

Povodom Ramazanskog Bajrama župan Nikola Dobroslavić i gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković uputili su čestitke imamu dubrovačkom Salkanu ef. Heriću i svim vjernicima islamske vjeroispovijesti.

Tekst čestitki prenosimo u nastavku:

Poštovani gospodine Herić,

u prigodi Ramazanskog Bajrama svim vjernicima muslimanske vjeroispovijesti upućujem najiskrenije čestitke u ime Dubrovačko-neretvanske županije, kao i u svoje osobno ime.

Želim Vam da jedan od najvećih muslimanskih blagdana provedete u miru i radosti obiteljskog zajedništva te da nakon vremena odricanja nastupi vrijeme blagostanja.

Bajram Šerif Mubarek Olsun!
    
S poštovanjem,
župan Nikola Dobroslavić

Poštovani gospodine Herić,

U ime Grada Dubrovnika i svoje osobno ime, Vama i svim našim sugrađanima islamske vjeroispovijesti upućujem iskrene čestitke povodom nadolazećeg blagdana.

Neka molitve, žrtve i odricanja tijekom mjeseca Ramazana Bog obilato nagradi, a svima nama pomogne da i dalje još više pridonosimo većem razumijevanju i međusobnom poštovanju.

Dubrovnik i njegove vjerske zajednice mogu biti primjer i inspiracija suživota, tolerancije i zajedničkih nastojanja u očuvanju bogatog identiteta našeg Grada.

Želim vam da ovaj blagdan provedete u ozračju mira, zdravlja i sreće, u skladu s tradicijom te u vjerskoj i obiteljskoj radosti.

Bajram Šerif Mubarek Olsun!

Gradonačelnik Grada Dubrovnika
Mato Franković

U ranim jutarnjim satima u nedjelju, zaprimljena je dojava građanina da u Ulici Anice Bošković u Dubrovniku nepoznati muškarac rukama obara parkirane motocikle. Ubrzo nakon dojave, policijski službenici Policijske postaje Dubrovnik su u blizini stare gradske jezgre zatekli spomenutog muškarca te je utvrđeno da se radi o 30-godišnjem državljaninu Kanade koji je bio u alkoholiziranom stanju. Očevidom je utvrđeno da je prethodno oborio četiri motocikla na kojima su zbog pada nastala oštećenja.

Državljanin Kanade je prekršajno sankcioniran sukladno Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, a troškove oštećenja motocikla je podmirio vlasnicima.

PU DNŽ

Papa Benedikt XIV. (1675. – 1758.) izdao je dekret kojim je 1741. godine zabranio rad samostanskim ljekarnama. Dekret se naravno odnosio i na ljekarnu dubrovačkih franjevaca. Oni tu odredbu očito nisu mogli prihvatiti, pa je njihova ljekarna radila i dalje.

Više puta preko svoje generalne uprave u Rimu pokušavali su svoj rad uskladiti s tim crkvenim dekretom. To im je uspjelo tek 53 godine kasnije, na način da su od jednog drugog pape dobili dozvolu za rad ljekarne.

U rukopisnom arhivu sačuvan je originalni dokument koji potvrđuje da je generalni tajnik Reda Bonaventura de Placentia pisao papi Piju VI. (1717. – 1799.) o tradicionalnom radu ljekarne dubrovačkih franjevaca i molio dozvolu da ona nastavi s radom. Papa pismeno nije odgovorio, ali prema dokumentu kojeg je potpisao spomenuti generalni tajnik, 2. prosinca 1794. papa Pio VI. usmenom je izjavom (»vivae vocis oraculo«) posve službeno, dao dozvolu da ljekarna nastavi rad u dotadašnjem obliku.

Da je franjevcima bio dragocjen taj dokument ilustrira i činjenica da se u  njihovu arhivu, u Kutiji IV, pod br. 32, nalaze dva prijepisa toga dokumenta.
Franjevci su tako, kad je rad ljekarne bio u pitanju, zaobišli dekret pape, kao što su kasnije učinili sa strogim austrijskim zakonima, zbog kojih je i car Franjo I. dekretom 1828. napravio iznimku i dopustio rad ljekarne.

Fra Stipe Nosić

Spuštajući se ili uspinjući skalinima u Ulici Silvija Strahimira Kranjčevića u Gružu prava je sraća ne ugaziti na pseći izmet, koji se zapravo nalazi na svakom koraku. Radi se o prometnoj ulici, odnosno skalinima koji povezuju donji dio Gruža sa Šipčinama, a koji je eto pretrpan izmetom.

Pseći izmet nije samo problem ove ulice, može se na njega naići i po ostatku grada, ali čini se kako posebno nesavjesni vlasnici kučaka žive baš pokraj ove ulice. Inače, stanari ulice govore kako je „situacija sad još i super“ budući da je, navode oni, „prije nekoliko dana bilo tu puno gore“.

Nekima bi moglo pasti napamet kako je tu odgovornost na Čistoći što zapravo nije istina. U ovakvim slučajevima, odgovornost je jedino na vlasnicima kućnih ljubimaca kojima očito nije stalo kako će njihov Grad izgledati, odnosno hoće li ulice biti pune psećeg izmeta.

V.S.

Biti predsjednica Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije je velika čast i priznanje za moju dosadašnju radnu, profesionalnu i političku angažiranost, riječi su nove predsjednice Županijske skupštine Vilme Kosović (DDS), inače liječnice, koja je u kratkom razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr kazala više o svojoj novoj dužnosti, napominjući i kako je "to ogromna obveza i odgovornost za koju je sigurna da će je uspjeti dobro izbalansirati".

Podsjetila je na svoj nastupni govor kad je izabrana za predsjednicu Skupštine.

- U svom nastupnom govoru kao izabrana predsjednica već sam na određen način definirala kakvu me mogu očekivati moji kolege vijećnici, a i svi građani naše županije. Bit ću jednaka i pravedna prema svim kolegama vijećnicima bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju. Profesionalno, savjesno i odgovorno predsjedavat ću Skupštinom. Jedan od temeljnih zadataka jest čuvanje digniteta Skupštine kao najvišeg predstavničkog tijela naše županije s jedne strane, te Župana i njegovih zamjenika kao nosioca izvršne vlasti s druge strane. - kazala je Kosović, dodajući kako je "brzim uvidom u strukturu kolega vijećnika potpuno sigurna da se radi o odgovornim, savjesnim i stručnim ljudima koji će savjesno i časno obnašati vijećničku dužnost".

MORA SE POŠTOVATI SKUPŠTINSKA VEĆINA

Ipak, dodala je kako su "različita mišljenja, određeni prijepori glede raznih tema i pitanja u političkoj areni nešto potpuno normalno i legitimno".
- Vjerujem da ću rijetko morati kolegice i kolege upozoravati da su izišli iz normalnih i demokratskih obilježja političke borbe u županijskom parlamentu. Rad Županijske skupštine kao najvišeg predstavničkog tijela mora biti civiliziran, uljuđen i demokratski s mogućnosti i pravom da svatko slobodno i demokratski predstavi svoje ideje i programe. U cijelom svijetu pa tako i u našoj Skupštini mora se poštivati skupštinska većina. Županijska skupština i Župan nastavit će rad na najboljim i najvišim tradicijama dosadašnjeg rada. - precizirala je.

Odgovorila je na pitanje je li smatra da su u prošlom sazivu sjednice Županijske skupštine možda bile prerijetko održavane.

- Učestalost sazivanja Županijske skupštine predstavljat će i tempo diktirati župan, pročelnici, te većina kao i manjina u Skupštini. Bolji rad vladajućih može biti potican dobrim radom oporbe. Broj održanih skupština ne mora biti mjerilo uspješnosti rada. Naš rad će se mjeriti prije svega zadovoljstvom naših građana i poduzetnika „uslugama“ koje im Županija po zakonu pruža u školstvu, obrazovanju, zdravstvu, gospodarstvu, ruralnom razvoju itd. - objasnila je Kosović.

Na pitanje je li postoje neki projekti koje bi željela da se završe dok je predsjednica Županijske skupštine, odgovorila je kako će "vrhunac uspješnosti rada Župana i Skupštine biti visina besplatnih sredstava povučenih iz EU fondova".

- Svjedoci smo koliko dugo se pripremala i konačno će početi realizacija izgradnje Pelješkog mosta gdje je velik doprinos Županijske skupštine i Župana osobno. Državnu vlast ćemo “pritiskati“ za projekt brze ceste Grad-Čilipi, nastavak autoputa prema Osojniku, radikalne intervencije na Jadranskoj magistrali u pravcu Metkovića, nastavak dobrog rada DUNEA-e da pomaže manjim općinama naše županije u kompletiranju programa prema EU fondovima. - naglasila je Kosović, dodajući kako je posla puno, ali i "kako smo tu da radimo".

S LAKOĆOM ĆU POMIRITI SVOJE OBAVEZE U BOLNICI S DUŽNOŠĆU PREDSJEDNICE ŽUPANIJSKE SKUPŠTINE

Vilma Kosović, inače voditeljica Odjela za radiologiju Opće bolnice Dubrovnik, diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Završila je dva poslijediplomska studija na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Položila je specijalistički ispit iz radiologije 2009. godine u Kliničkom Bolničkom Centru Sestre Milosrdnice u Zagrebu, a doktorirala je 2015. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predavač je na fakultetu Sestrinstva Sveučilišta u Dubrovniku iz dva kolegija te je viši asistent-predavač na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Smatra li da će sve svoje profesionalne obaveze uspjeti pomiriti s novom dužnošću?
- Više od deset godina radim kao liječnik specijalista u Općoj bolnici Dubrovnik. Uz svoj profesionalni i svakodnevni rad s pacijentima radim i na dva Sveučilišta sa studentima jer sam doktor znanosti. Sigurna sam da ću s lakoćom pomiriti svoje obveze u Općoj bolnici s radom u Županijskoj skupštini i Dubrovačkom Demokratskom Saboru čija sam članica. Dan traje 24 sata i ono što sam 100 posto sigurna je da moja angažiranost izvan Opće bolnice neće utjecati na moje pacijente i studente jer će oni ostati moja prvenstvena briga. Imam snage i znanja da sve to napravim na zajedničko zadovoljstvo svih. - zaključila je za portal Dubrovnikpress.hr nova predsjednice Županijske skupštine Vilma Kosović.

Župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić i gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković uputili su čestitke  povodom Dana državnosti.

Čestitke pročitajte u nastavku:

Poštovani sugrađani,

čestitam Vam Dan državnosti Republike Hrvatske, najveći svjetovni blagdan naše Domovine.

25. lipnja 1991. godine Hrvatski sabor donio je Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti RH.

Tom odlukom Hrvatska je postala neovisna država.

Tim činom okrunjen je napor i ispunjen zavjet brojnih naraštaja hrvatskog naroda, kroz njegovu tešku povijest.

Naraštaja koji su sanjali, borili se i davali živote da bi i naš narod sjedio za stolom slobodnih naroda i samostalnih država svijeta.

Jesmo li dovoljno svjesni važnosti i vrijednosti toga postignuća?!

Za velike narode to se gotovo podrazumijeva, ali sjetimo se brojnih naroda koji taj san do današnjeg dana nisu dosanjali.

Mi Hrvati to smo uspjeli. Nažalost, ni ovoga puta ne bez teških žrtvovanja i patnji.

Nakon proglašenja samostalnosti i suverenosti uslijedila je agresija i okupacija gotovo trećine hrvatskog teritorija.

U obrani i  u oslobađanju zaposjednutih područja položene su brojne žrtve na oltar Domovine.

Brojne žrtve dali smo i mi na ovom području, koje je također bilo žrtva brutalne agresije. Ovdje se htjelo rashrvatiti hrvatski jug i nepovratno ga odvojiti od hrvatskog nacionalnog i državnog korpusa.

Pamtimo i klanjamo se žrtvi poginulih branitelja iz naše županije.

Duboko smo zahvalni njihovim obiteljima što su odgojili takve domoljube i junake.

Klanjamo se žrtvi svih drugih iz cijele Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore koji su zajedno s nama branili i oslobađali krajnji hrvatski jug.

Ne zaboravljamo naše invalide, oboljele, logoraše.

Pamtimo civilne žrtve agresije, stradanja naših sugrađana u neprijateljskom okruženju, tijekom okupacije, u progonstvu i suosjećamo s poniženjima koja su doživjeli.

S posebnim poštovanjem sjećamo se našega prvog predsjednika dr. Franja Tuđmana.

Njegova mudrost i razumijevanje povijesnog trenutka vodili su nas kroz izazovna i sudbonosna vremena:
do uvođenja demokratskog poretka
do proglašenja samostalnosti i neovisnosti,
do uspješne obrane i kasnije oslobađanja zaposjednutih područja
do uspješne mirne reintegracije Istočnog Podunavlja,
do članstva u euroatlantskim integracijama.
Sve to obvezuje nas da ne dopustimo da se ovakva agresija ikad više ponovi.

Obvezuje nas na rad za stvaranje boljih uvjeta za sve naše sugrađane.

Za nova radna mjesta.

Za demografsku obnovu i za ostanak naših mladih, naših stručnjaka u zemlji.

Za dostojanstvenu treću dob naših starijih sugrađana.

Za dobrobit ove županije i cijele nam Domovine Hrvatske.

Obvezuje nas na očuvanje i daljnju izgradnju demokracije kao najboljeg do sada poznatog društvenog sustava.

Na očuvanje stabilnosti kao temeljne pretpostavke sustavnog napretka i razvoja.

Obvezuje nas na tolerantnost, poštivanje slabijih, ranjivih skupina.

Na čuvanje bogate kulturne i prirodne baštine na dobrobit naših sugrađana.

Na oduživanje našim velikanima koji su proslavili ovaj grad, ovu županiju i našu Hrvatsku.

Nakon lokalnih izbora, mi sudionici izborne utrke, dobili smo nove obveze. Oni izabrani provoditi svoj program, ostali pomagati u tome i ukazivati na propuste.

Bez populizma i demagogije. Bez trikova kojima poraženi pokušavaju postati pobjednicima.

Puno je obveza pred nama. Puno ozbiljnog i odgovornog posla u ovoj županiji, njenim gradovima i općinama.

Jedan ključni problem je riješen: Pelješki most se nastavlja!

Treba nam auto-cesta od Osojnika do Ploča, bolje prometnice prema zračnoj luci, otocima.

Treba nam sigurnost, za naše sugrađane i naše goste.

Treba nam CGO. Nadam se da ćemo glede toga krucijalnog projekta napokon nadići politikanstvo i uske parcijalne i stranačke interese.

Treba nam Kongresni centar, nova TUŠ s praktikumom, navodnjavanje i još modernija poljoprivreda,pametna specijalizacija.

Mi to možemo ostvariti. Zajedno ćemo to postići. Pozivam sve  da pridonesu tom cilju, svakoga u ulozi koju ima u ovom društvu.

S tom porukom, još jednom čestitam svima Dan državnosti.

Neka cvjeta najljepša hrvatska regija – DNŽ.

Neka vječno živi jedina nam domovina Hrvatska.

Živjeli!

Župan dubrovačko neretvanski
Nikola Dobroslavić

 

Drage Dubrovkinje i Dubrovčani,

Povijesnom odlukom Hrvatskog Sabora donesenom 25. lipnja 1991. godine o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske i Deklaracijom o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske ostvarena je stoljetna težnja hrvatskog naroda o neovisnoj i slobodnoj hrvatskoj državi.

Tim državotvornim odlukama otvoren je i put prema stvaranju suvremene i demokratske Hrvatske, danas ravnopravne članice šire europske obitelji.

Međutim, put od proglašenja samostalnosti do slobode prešli smo uz brojne ljudske žrtve i materijalna razaranja. Svim hrvatskim braniteljima koji su za našu današnju slobodu, koju uživamo kao temeljno pravo, na Oltar Domovine položili svoje živote dugujemo vječnu  zahvalnost i neizmjerno poštovanje. Dubrovnik je u Domovinskom ratu pokazao srce i prkos braneći se od višestruko moćnijeg agresora. Stoga upravo posebnu zahvalnost trebamo iskazati dubrovačkim braniteljima koji su Grad obranili pod moćnim barjakom Libertasa kao vječnog simbola slobode.

Njihova žrtva mora nam biti obveza i zalog da danas, više od četvrt stoljeća poslije, ostajemo baštiniti našu povijest i ponosnu tradiciju, ali i predano raditi na stvaranju uvjeta za bolje i pravednije društvo, bolji život naše djece te odgovorno upravljati Gradom na dobrobit svih naših građana.

Dragi sugrađani, u ime Grada Dubrovnika i svoje osobno čestitam Vam Dan državnosti Republike Hrvatske!

Gradonačelnik Grada Dubrovnika
Mato Franković

Iz jednog restorana u Petilovrijencima hvale se certifikatom uspješnosti. I, sve bi to bilo divno i krasno da natpis koji govori o tome na plastičnoj podlozi nije „zakucan“ u kamen. Naime, kako bi se eto izvjesio ovaj certifikat bilo je potrebno probušiti kamen.

Nije to jedini slučaj u povijesnoj jezgri gdje se narušava baština kako bi se reklamirali raznorazni restorani, putničke agencije i slično. Ispada samo kako je pitanje što još sve ugostiteljima neće pasti napamet. Očito, netko bi se i s tim trendom trebao pozabaviti kako bi imali što manje ovakvih certifikata budalaštini.

V.S.