Našim rekreativnim udičarima arbun je jedna od najomiljenijih lovina među manjim i brojnijim ribama jer je vrlo brojan, ne osobito oprezan, a ima ga praktično svugdje jer naseljava različito duboka te sve vrste dna. U ovo doba godine, u jesen, najmasovnije se zadržava nad pjeskovitim, ljušturastim i koraljnim dnima, posebice onim prošaranim oazama trave. Takve pozicije su idealna mjesta za lov na padinama plićih uzvisina, a kraj kopna uz rubove malih uvala čije dubine naglo poniru. Sitniji primjerci lovite se mogu i na dubinama manjim od 10 metara, dok najkrupniji, uglavnom samci i parovi, radije borave nad dnima preko 30 metara pod površinom. Dublje od 60 metara su rijetko.
Tijekom jeseni u lovu arbuna uživati se može cijeli dan, a dok traje „bablje ljeto“ i noću po mjesečini. U pravilu najintenzivnije jedu od izlaska sunca do 10 ili 11 sati te poslijepodne sat i pol prije sumraka. No, najčešće ne jede stalno. Halapljivo guta sat, dva, a zatim pauzira, od jednog do tri sata pa ponovo navali na hranu. Najmanje je za ishranu raspoložen pri spuštanju mora, osobito pri nagloj i velikoj oseci.
Arbun ima svoje uhodane „staze” po kojima se kreće obilazeći određeno područje. Povremeno zastaje i ruje po dnu tražeći crviće i račiće. No, proždrljivi arbun će osim poslastice poput štrcaljca rado posegnuti i za puno jeftinijim i dostupnijim mamcima. Mnogi ga love komadima glavonožaca te sitnih riba poput srdela, gavuna ili širuna. I najčešće rabljeni mamac na moru, meso školjke mušule (dagnje) veoma prija arbunu. Na umu treba imati i to da arbuni na nekim lokalitetima imaju posve posebnu omiljenu hranu pa je prilikom polaska u ribolov na nepoznate pozicije dobro ponijeti što više raznovrsnih mamaca i utvrditi koji je najučinkovitiji.
Arbune u jesen nije uvijek lako dohvatiti s obale pa ga je najbolje loviti bulentinom iz plovila. Osnovna struna tradicionalnog bulentina za lov „preko prsta“ pravi se od najlona promjera 0,40 do 0,45 mm. Ona preko vrtilice nosi završnjak od 0,10 do 0,15 mm tanjeg najlona. Završnjak čine dva ili tri priveza, primule, dužine 20 do 40 cm, međusobno razmaknuta 30 do 50 cm, s tim da se donji postavlja na kraj predveza. Na tom se mjestu, najbolje posredstvom kopče s vrtilicom, s ili bez vrlo kratkog priveza, postavlja i olovnica. Najčešće se rabi stožasta, teška 50 do 120 grama, ovisno o dubini mora i snazi kurenta na mjestu ribolova. Sve spojeve završnjaka poželjno je izvesti vrtilicama, perlicama ili drugim rotirajućim elementima.
Premda može narasti i do tri kilograma, zato što mu usta nisu osobito velika za lov krupnijih arbuna najprimjerenije su udice širine luka 9 do 12 mm. No, ovisno o veličini plijena, mogu se rabiti malo manje i veće, najbolje oblika „Aberdeen“ i „Crystal“.
Lov arbuna bulentinom nije nimalo kompliciran. Ukoliko su na dnu ispod plovila čim olovnica dotakne dno, a često i dok propada, uslijedit će snažni udarac na koji odmah treba odgovoriti kratkom kontrom i izvlačenjem bez taktiziranja. Još bolje je poslije kontre čekati. Zakačena će se riba ubrzo primiriti i dati priliku i drugim iz plova da zagrizu na „slobodne“ udice. Budući da se radi o vrlo borbenim ribama, izvlačenje dva ili tri arbuna bit će prava poslastica za ribolovca. Veći primjerci će snažno potezati prema dnu, a sve će se neprestano tresti, do posljednjeg daha, čak i kad se nađu u plovilu. Ulov obvezno treba premjeriti i ako je kraći od 12 cm vratiti u more.
Ukoliko i nakon čekanja od nekoliko minuta nema napada na mamac ili se on manifestira samo kao dodir, pokušati se može primamljivanjem, promjenom mjesta lova ili s dužim privezima. Kada se koriste dugi privezi, na dno ne treba spustiti samo olovnicu nego cijeli završnjak, kao parangal.
Dok se ne pronađe pozicija gdje arbun dobro radi, najbolje je loviti iz pokretnog plovila. Isto vrijedi i kad se lovi na većem ravnom području. Povilo je najbolje prepustiti vjetru ili morskoj struju. Tako će se pretražiti veći teren i naći plov arbuna. Tijekom takvog lova olovnica mora stalno dodirivati dno, ali struna uvijek treba biti zategnuta kako bi se osjetio svaki ugriz arbuna. Kad se ostvari prvi ulov, treba se vratiti nazad, spustiti sidro i nastaviti iz usidrenog plovila. Mjesto ulova se može obilježiti plutačom pa nastaviti s lovom oko nje, s povremenim vraćanjem k plutači.