Od najranijih dana civilizacije čovjek pokušava pogoditi kakvi će meteorološki uvjeti vladati u dolazećem satima, danima... Do pojave znanstvene meteorologije polovicom 17. stoljeća, ljudi su predviđali temeljem promatranja vjetra, neba i oblaka te ponašanja životinja te ih dovodili u vezu s promjenama u atmosferskim prilikama. Većina predviđanja oblikovana je u formi poslovica, često rimovanih. Dok su se neka takva predviđanja pokazala nepouzdanim ili čak netočnim, pouzdanost i točnost nekih potvrdila je i znanost.
Ljudi koji su živjeli uz i na moru, osobito ribari i pomorci, brojna su predviđanja temeljili na promatranju ponašanja morskih te životinja iz njegovog okruženja.
Kod nas je najviše takvih predviđanja vezano uz ponašanje galebova. Tako jedna poslovica kaže „galeb na žalu opasnost mornaru”. I to je doista tako. Naime, galebovi osjećaju pad tlaka u zraku, promjene u atmosferi, a sve je to povezano i s pneumatičkim obilježjima galebovih kostiju, zbog čega oni osjećaju promjenu tlaka zraka, i građe njihova perja. Druga izreka glasi „galeb na vodi slobodno brodi”, a temeljena je na činjenici da galebovi odmaraju na površini mora kada je tlak visok, što je znak dobrog vremena.
Osim galebova, od ptica pouzdani „meteorolozi” su i lastavice. Kada nisko lete, bliži se nevrijeme pa poslovica kaže „lasta nisko - nevrijeme blisko”. Znanstvenici tu pojavu objašnjavaju tako što insektima kojima se lastavica hrani smeta promjena vlažnosti zraka pa se zbog toga spuštaju bliže izvoru vlage.
Naši ribari su uočili brojne poveznice između promjene vremenskih prilika i promjene ponašanja riba. Tako postoje vjerovanja „bonaca, ne jede se zubatac”, „tramontana vadi ribu iz zdjele”, „kad riba skače izvan mora jugo će”, „kad će vela fortuna riba se povlači od obale”, „kad brancin pobjegne pod kamenje to je zlo znamenje”.
Među morskim bićima koje osjećaju pad atmosferskog tlaka pred ciklonu, koja donosi pogoršanje vremena, jesu i dupini te tuljani. O tome postoji mnoštvo svjedočenja, a najpoznatije je vezano uz glasovitog moreplovca Kristofora Kolumba.
Na svojim putovanjima između Španjolske i Amerike plovio je i kroz Karipsko more. To more spada u svjetska područja s najvećim brojem tropskih ciklona, koje ondje nazivaju uraganima. Kolumbo se s njima susretao i pritom doživio brojne nevolje. U vrijeme svojeg četvrtog putovanja 1502. godine Kolumbo je već znao brojna iskustvena domorodačka vremenska pravila za prepoznavanje približavanja uragana. Tada je imao prigodu primijeniti ih u praksi. Najprije ga je na to upozorilo mnoštvo tuljana i dupina koji su hitro plivali na površini oceana. To je povezao s njihovim nagonskim bijegom iz područja koja je zahvatila silovita tropska oluja. Kad je zamijetio i druge promjene u prirodi, pogotovo u izgledu neba i stanju mora, bio je siguran u približavanje uragana. Zaključio je da se mora nekamo skloniti.
Budući je guverner Santo Dominga na otoku Haitiju ismijao njegovo predviđanje dolaska uragana, nazvavši ga prorokom i gatarom te odbio njegovu molbu za sklanjanje flote u luku, Kolumbo je svoje brodove odveo u ušću rijeke Jaina i pričekao prestanak opasnosti. Ostatak flote zanemario je njegova upozorenja i nastavio ploviti za Španjolsku. Rezultat takve odluke bio je tragičan. Uragan je potopio 19 brodova sa svekolikom posadom! Kolumbo se sa svojim brodovljem sretno i spretno vratio u Španjolsku. Tuljani i dupini taj su put bili njegove srećonoše!