U Dubrovniku više nema ulice koja nosi ime po ustaškom doglavniku i tvorcu rasnih zakona Mili Budaku, ali postoje tu i drugi ostaci ustaškog režima. Tako u Dubrovniku postoji ulica istaknutog pripadnika ustaškog režima Ante Sugja. Ulica se nalazi u Gružu, a eto čini se malo kome to smeta.
Malo kome smeta i to što je naziv ulice drukčije napisan na pločama koje označavaju njeno ime i kućne brojeve, no to je već drugi problem.
Samo besprijekorne biografije mogu zaslužiti da ih se časti ulicom i tu bi sve trebalo biti nedvosmisleno. Dakle, po čemu je dr. Ante Sugja zaslužio da se njegovim imenom zove jedna gruška ulica već dva i pol desetljeća? Radi se o odvjetniku i HSS-ovcu, rodom s Pelješca, ali koji je bio i istaknuti pripadnik ustaškog pokreta u Dubrovniku.
Na fotografiji ostalo je ovjekovječeno kako dočekuje talijanske okupatore na Stradunu, a bio je i konzul NDH u Pragu. Dakle, radilo se o dužnosniku ove kvislinške tvorevine, a ne nekakvom simpatizeru čiju je ulogu moguće dvojako definirati.
Kako se može doznati, Udruga antifašista pripremit će prijedlog s obrazloženjem za promjenu naziva pojedinih ulica i uputiti ga nadležnima nakon izbora 21. svibnja.
Najveći problem zapravo je što ovakvi slučajevi u javnom prostoru nisu okarakterizirani sramotnima već nečim normalnim. Povjesničar dr. Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za portal Dubrovnikpress.hr rekao je više o ovakvom načinu čašćavanja endehazijskih aktera. Prema njegovom mišljenju uzrok svega nastao je još prije 25 godina.
- Devedesetih godina krenuo je proces čije posljedice, nažalost, traju i dan danas. Hrvatska je dobila predsjednika koji je bio antifašist, a osnivači Hrvatske bili su antifašisti. Govorim o Tuđmanu, Bobetku, Špegelju i ostalima. Antifašizam se našao i u izvorišnim osnovama hrvatskog Ustava, kao i Dan antifašističke borbe kao državni praznik. Međutim, to je bilo službeno, a s druge strane u praksi antifašizam se počeo iskorjenjivati iz javnog prostora. - rekao je Klasić.
- Hrvatski antifašisti počeli su gubiti svoje ulice, spomenici antifašistima se ruše, a u udžbenicima se i u javnom prostoru o partizanima i partizanskom pokretu počinje govoriti isključivo kroz prizmu Bleiburga. I dok je antifašizam našao mjesto u službenim dokumentima, imamo činjenicu da ustaški činovnici i vojni dužnosnici poput Mile Budaka ili Jure Francetića dobivaju ulice po svojim imena. Počinje relativizacija ustaških zločina, normalizacija cijelog perioda NDH. Kao što se partizanski pokret počinje gledati kroz prizmu Bleiburga tako se i period NDH počinje gledati kroz dan kad je ta država osnovana 10. travnja, kao i onoga što je uslijedilo nakon Bleiburga. - objasnio je Klasić.
No, osude, barem one većeg dijela javnosti nema.
- U Hrvatskoj se može čuti da zakonom nije zabranjeno ustaštvo pa na mala vrata neki likovi iz perioda ustaškog režima dobivaju prostor u javnom životu. Nije sporno da je "za dom spremni" ustaški, a ne stari hrvatski pozdrav. Nije sporno da je Mile Budak ustaški dužnosnik, sporno je ono što to hrvatskom društvu znači? Imamo li problema s tim što je nešto ustaško ili nemamo? Ako imamo u kaznenom zakonu odredbu koja brani ili sankcionira režme koji potiču na mržnju, onda ne treba konkretan zakon o ustaškom režimu jer je jasno da je utjelovljivao sve to. Ukoliko nam je jasno! Ali, s obzirom da i dalje imamo imena ulica po ljudima koji su podržavali rasizam i genocidan sustav, onda očito da to i dalje nije svima jasno. - pojasnio je dr. Hrvoje Klasić.