Oni koji spavaju po ulicama, kampiraju ispred svojih automobila ili pak objeduju paštetu pokraj Orlandovog stupa zvijezda su vijesti u Dubrovniku, uz koje se redovito serviraju uz zajednički nazivnik što je nas eto zadesilo umjesto elitnog turizma.
Reći će se tako kako Dubrovnik elitni turizam nikad nije dohvatio jer mu je masovnost posjeta umrvljivala ideju, nastavit će se o tome kako se zbog toga Dubrovnik topi u prosječnosti što tobože ostavlja nesagledive posljedice po građane i Grad.
Što je uopće elitni turizam i kome je uopće potreban elitni turizam? Pojam je to kojega su mnogima eto puna usta, ali koji zapravo teško u praksi, a posebno na ovom području, može postojati. Dubrovnik je maleni, srednjovjekovni gradić koji danas, zahvaljujući mudrosti starih Dubrovčana, uživa činjenicu da je svijet postao ono čuveno McLuhanovo globalno selo uz koji je sve dostupno pa tako bogatom Amerikancu ili Australcu i maleni Dubrovnik.
E sad, ako Dubrovnik već iskorištava blagodati 20. i 21. stoljeća, zbog kojih danas opstaje, čemu onda traženje dodatnog smisla u nečemu elitnome, što je uostalom pripadajuće jako, jako bogatim mjestima koja za takvo nešto imaju platformu koja im može omogućiti uspostavljanje te vrste turizma?
Malenom Dubrovniku, prostorno skučenom, kojega okružuje siromašna Hrvatska, u kojoj počesto lijeva ne zna što joj radi desna, nemoguće je otkrivati toplu vodu stvarajući nešto elitno, a opet dovoljno snažno pored povijesne jezgre koja nikad ne može biti samo za one "elitnoga špaga". Jednostavno, dubrovački travnjak prosperiteta nedovoljno je dugo zalijevan da bi uopće mogao pomišljati na nešto što je, uostalom, toliko teško definirati poput elitnog turizma.
Tu dolazi do lažne razdiobe dubrovačke stvarnosti; one koja je komercijalna uz sav pripadajući šušur i one druge u koju bi se Grad stavilo valjda u najskuplji okvir s ornamentima od zlata, pri čemu bi valjda on bio i prazniji te njima dostupniji.
Zbog te druge, nestvarne i neostvarive dubrovačke stvarnosti, na sliku svakog pijanca zaspalog pored kakvog automobila ide i bezbroj komentara koji pozivaju na famozni elitni turizam. Vrijeme je da se prestane s tom navikom, kao što je općenito vrijeme da se prestanu mjerkati gosti Grada.
Dubrovnik ima turizam, ima ga upravo zahvaljujući svim "torbarima","kruzerašima" što će naručiti tek kuglu sladoleda, kao i svima onima koji će podijeliti pizzu na četiri dijela i naručiti čašu vode. Ima ga i zahvaljujući svim svjetskim pijanicama, koje će zaspati pored automobila. Sve je to turizam, na osnovu kojega je sami grad najbogatiji u državi.
A sve ostalo samo je nerealno trabunjanje o onome što nije i nikad neće biti. Pa bi shodno tome, svim dušebrižnicima kojima smeta nečije alkoholiziranje preostalo da se zapitaju po kojim im se kunetima vikendima valjaju djeca, a da pritom budu zahvalni na turizmu kojeg imaju.
Kako u protivnom i vlastitoj djeci ne bi razvaljivali paštete koje im toliko smetaju kod dubrovačkih gostiju.