Sve je u nas u odnosu na 8. mart, taj Dan žena, pobrkano, recimo kao neka najvažnija stvar u zaboravljenoj pjesmi. Sjećamo li se danas uopće suštine i poruke ovoga praznika, kojega se društvo onomad odreklo?
Onda, kad smo ga se odrekli, tobože bili smo određeni prema progresu. U godinama demokratskog svanuća zaključeno je valjda da bi slavljenje tog datuma bilo nostalgičarsko podsjećanje; jugokomunistički retaj koje slave valjda niže službenice i proleterski orijentirana ženska čeljad.
Kao takvom, jasno više nije bilo mjesta za ovaj praznik te ga je bilo potrebno izbrisati iz sjećanja. U međuvremenu su se „krali“ tuđi datumi, poput Valentinova, ili onoga uz koji su se nekoć samo obilazila počivališta najmilijih, a danas se i tikvama kopaju oči, taman da cirkus novog doba bude sadržajniji.
Počeo se taj zaboravljeni praznik Dana žena pomalo migoljiti i zauzimati staro značenje. Dobro, ima nešto prokleto u nostalgiji, odnosno tom fenomenu jugonostalgije. Poanta lijevoga trebala bi biti u modernome, a ne onome što je nekoć bilo moderno.
No, sama činjenica da su ti mnogi jugoslavenski artefakti živi i nisu bačeni s parobroda suvremenosti, kao i o tome da smisao u jugonostalgiji ne vide samo partizanske službenice, govori pak o državi u kojoj se danas živi.
Naime, ironično, današnje vrijeme nepogodnije je za žene od onoga socijalističkoga. Trenutno u Hrvatskoj govori se tako o demografskoj obnovi, o abortusima pričaju oni koji nemaju maternicu, muškarci, razglabaju s "da ili ne", i sve to uvijek sa ženom u trećem licu jednine, jer nju kao da se to ne tiče. Dogurali smo do situacije da nam u novoj Hrvatskoj treba datum za zaštitu žena jer ih samo u prošloj godini od strane svojih najmilijih stradalo najmanje 22.
Nakon tog, figurativno rečeno, „ekocida“ crvenih karanfila početkom devedesetih, današnji povratak prazniku nekako je tužan i promašen. Ne zbog sistema u kojemu je nekada bio "najživlji", nego zbog svakodnevice koja je onakva kakva jest.
Pa se čini da bi Danu žena trebalo izbrisati stranicu iz kalendara. I, to, gle čuda, zbog žena. Poštedimo ih barem tog užasnog licemjerja.