Živi mamac grabljivice privlači i prirodnim pokretima koje mrtvim mamcima ne mogu dati ni najvještiji ribolovci. Zato ribolovci na brojne načine nastoje mamce održati na životu. Najlakše i najduže u posudi za držanje živih mamaca.
Konstrukcijski, postoje dvije vrste takve posuda - s dotokom svježe vode te s upumpavanjem zraka u vodu, a oprema za takvu posudu je jednostavnija i jeftinija od one s protokom vode. Osim toga, posuda s upumpavanjem zraka ne mora biti stalno spojena s morem pa se može koristiti i daleko od obale te služiti za transport mamaca bilo kojim prijevoznim sredstvom.
Glavni dio posude s upumpavanjem zraka je aerizator. Za upotrebu na moru, jasno, neophodan je model otporan na djelovanje soli. Mora biti i prenosiv, odnosno imati napajanje na neki prenosivi izvor struje. Najjednostavnije, najjeftinije i najčešće rješenje je napajanja iz jedne ili dvije, rijetko tri baterije. Pri odabiru treba voditi računa o oznaci baterije jer ih ima različitih kapaciteta. Najkraći rad omogućuje baterija oznake „AAA“, duplo duži oznake „AA“, a oko osam puta duži baterije oznake „D“. No, najbolje je ako aerizator ima sve mogućnosti napajanja - na bateriju, utičnicu 220 V, u automobilu na utičnicu od 12 V za upaljač te u brodu spajanjem izravno na akumulator.
Nekada su aerizatori imali samo pulsirajući pogon, koji je mogao stvarati neugodne zvukove i vibracije. Suvremene pogone rotacioni motorni pogonom pa su tiši, najbolji i nečujni, što ih čini najprimjereniji za noćni ribolov. No, oni nešto skuplji i skloniji kvarenju.
Malo je aerizatora posebno pravljenih za posude za žive mamce. Uglavnom se koriste akvarijski, čiji je kapacitet optimalan za prozračivanje do 40, 50 litara vode. Kapacitet im je oko jedne litre u minuti i s jednom baterijom tipa „D“ neprekidno rade do 80 sati. Najbolji suvremeni prenosivi aerizatori posebno pravljeni za čuvanje mamaca mogu optimalno prozračivati do 200 litara vode. I takvi su aerizatori vrlo malih dimenzija, ne veći od 15 x 10 x 8 cm, te teški između 200 i 400 grama. Zato, te zbog njene jednostavne konstrukcije posuda za čuvanje živih mamaca može biti vrlo malih dimenzija (7 ili 8 litara) pa se može i ručno prenositi te montirati i u najmanja plovila, čak i kajak.
Kvalitetniji aerizatori imaju dvije brzine rada, odnosno mogućnost odabira dva kapaciteta prozračivanja. Uz povremeno isključivanje aerizatora, na taj način se može dozirati količina upumpanog zraka, a time i kisika u vodu. To zahtjeva malo iskustva, a veoma je važno jer zbog prevelike konzumacije kisika nakon nekoliko sati ribe postanu „pijane“, omamljene i zato manje primamljive grabljivicama, a lignje podivljaju, puste pjenu i počnu se međusobno ubijati.
Bolji aerizatori imaju dvije cijevi za zrak kako bi ga mogu bolje rasporediti unutar posude, ali i istovremeno prozračivati dvije posude, primjerice jednu s mamcima, a drugu s ulovom koji se želi održati na životu.
Kvaliteta mješavine mjehurića zraka i vode najviše ovisi o raspršivaču na kraju crijeva. Mjehurići trebaju biti što sitniji kako bi iz njih voda što brže i više upila kisik. Raspršivač je porozni, šupljikavi umjetni kamen. Kvaliteta mu ovisi o njegovoj te veličini rupica. Najčešće originalni nije dovoljno velik pa ga je dobro zamijeniti većim. Dobro rješenje je i postavljanje dva raspršivača na kraj jednog crijeva pomoću „T“ razdjelnika. Veoma je važno da raspršivač tijekom rada stalno bude na dnu posude, kako bi mjehurići prelazili najduži put do površine. Raspršivač koji stoji na površini gotovo je beskoristan.
Aerizator je najbolje montirati direktno na posudu s vodom. Kao posuda može poslužiti štošta, od kante za zidne boje do prenosive ledenice. Poželjno je da posuda bude što dublja. Ne smije biti hermetički zatvorena jer bi to otežalo, smanjilo te na kraju i spriječilo upumpavanja zraka. No, posuda ne mora biti posve otvorena, jer to može uzrokovati izlijevanje vode iz nje tijekom transporta, a što za posljedicu ima ne baš ugodne mirise u prijevoznom sredstvu te, što je još opasnije, smanjenje količine vode u spremniku, odnosno životnog prostora mamaca. Rješenje tog problema je na hermetički zatvorenom poklopcu načiniti otvor za odzračivanje, promjera tek koliko je unutarnji promjer cijevi za zrak.
Količina mamaca koji se mogu držati u posudi s aerizatoru, osim o njihovim kapacitetima, ovisi i o vrsti mamca. Od riba, najmanje prostora treba širun, a najviše cipol. Za držanje cipola dužine 20- tak centimetra potrebno je 1,6 litara. No, ako su cipoli teški oko pola kilograma, umjesto njih 25 u posudi s 40 litara vode duže se mogu na životu održati tek 12 ili 13. Ako se voda održava čistom i ne toplija od oko 25 stupnjeva Celzijevih, a mamci se hrane, onda u posudi mamci mogu poživjeti dugo, neki vrlo dugo, koliko i u fiksnom akvariju. Međutim, bez svega toga i u prenosivim posudama s aerizatorima većina mamaca preživi dva do tri dana.
