Nakon što je predstavljena u Zagrebu, Rijeci i Splitu, izložba „Vidljive” otvorena je u subotu u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.

Međuinstitucionalni projekt i izložba „Vidljive” je nastao u suradnji Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Umjetničke galerije Dubrovnik, Muzeja likovnih umjetnosti Osijek i Galerije umjetnina u Splitu.

Projekt je rezultat istraživanja zastupljenosti umjetnica u umjetničkim zbirkama muzejskih institucija, a ujedno predstavlja i određene aspekte i mapiranje suvremene umjetničke prakse autorica u Hrvatskoj. Cilj projekta je osvijestiti nužnost za ravnopravnom vidljivošću i zastupljenošću autorica u muzejskim zbirkama i programskim realizacijama koje do sada imaju udio tek 10 – 15%. Umjetnička produkcija autorica obuhvaća širok raspon tema i senzibiliteta te nedvojbeno zaslužuje veću vidljivost i pozornost stručne i šire javnosti. Kroz tematske cjeline izložba, uz radove iz muzejskih fundusa, predstavlja i umjetničku produkciju autorica koje su se kroz svoj umjetnički rad kvalitetom visoko pozicionirale na umjetničkoj sceni a nisu nužno zastupljene u muzejskim zbirkama.

Najveći dio čine umjetnice aktivne tijekom i nakon devedesetih (tzv. tranzicijska generacija), od vremena kada promjenu paradigme u umjetnosti prate smjena ideologija, tranzicije i sociopolitička previranja. Navedene društvene promjene uvelike su utjecale na vidljivost autorica koje su ostvarile radove visoke umjetničke kvalitete, ali okolnosti (rat, geopolitičke promjene, migracije) su na neki način njihovu produkciju stavile na margine vidljivosti što je utjecalo i na muzejske otkupe, kao i na njihovu nedostatnu kritičku i teorijsku vidljivost. Opseg istraživanja ovoga projekta obuhvaća i dio umjetnica aktivnih još 1980-ih godina koje su bile odmaknute od dominantnih umjetničkih narativa tog vremena. Kroz timski rad i umrežavanje srodnih institucija nastoji se omogućiti jačanje svjesnosti o važnosti jednakosti i istih mogućnosti i promidžbe produkcije autorica na polju vizualnih umjetnosti.

Umjetnice predstavljene u projektu:

Marija Ančić, Milijana Babić, Lara Badurina, Gordana Bakić, Selma Banich, Maša Barišić, Breda Beban, Ana Bilankov, Duška Boban, Mara Bratoš, Sonja Briski Uzelac, Hrvoslava Brkušić, Josipa Bubaš, Jasenka Bulj, Nikolina Butorac, Branka Cvjetičanin, Tajči Čekada, Tanja Dabo, Vlasta Delimar, Tanja Deman, Ivana Dražić Selmani,  Katerina Duda, Jadranka Fatur, Vera Fischer, Ivana Franke, Maja S. Franković, Sonja Gašperov, Martina Grlić, Tina Gverović, Nicole Hewitt, Vlatka Horvat, Ana Hušman, Dunja Ivanišević, Katarina Ivanišin - Kardum, Sanja Iveković, Helena Janečić, Paulina Jazvić, Ivana Jelavić, Jagoda Kaloper, Nina Kamenjarin, Nives Kavurić-Kurtović, Ivana Keser, Lana Ključarić, Nikolina Komljenović, Božena Končić Badurina, Jelena Kovačević, Martina Kramer, Ines Krasić, Andreja Kulunčić, Nina Kurtela, Mirna Kutleša, Ana Kuzmanić, Margareta Lekić, Kristina Leko, Dubravka Lošić, Luiza Margan, Kristina Marić, Ines Matijević Cakić, Martina Meštrović, Martina Mezak, Kata Mijatović, Hana Miletić, Alieta Monas Plejić, Petra Mrša, Ana Mušćet, Nadija Mustapić, Irma Omerzo, Ana Opalić, Magdalena Pederin, Ivana Pegan, Mariana Pende, Jelena Perić, Ana Petrović, Vesna Pokas, Renata Poljak, Ivana Popović, Vesna Popržan, Ana Požar Piplica, Sonja Pregrad, Nika Radić, Lala Raščić, Kristina Restović, Nika Rukavina, Neli Ružić, Edita Schubert, Nives Sertić, SofijaSilvia, Ana Sladetić Šabić, Marijana Stanić, Sandra Sterle, Lana Stojićević, Matea Šabić Sabljić, Jasna Šikanja, Vlatka Škoro, Mia Štark, Sanja Švrljuga - Milić, Ksenija Turčić, Zrinka Užbinec, Celestina Vičević, Sandra Vitaljić, Ana Vivoda, Ivona Vlašić, Mirjana Vodopija, Zlata Vucelić, Tanja Vujasinović, Anabel Zanze, Vlasta Žanić, Darija Žmak Kunić.

Uz Martinu Munivranu (MSU, Zagreb), autoricu projekta i koncepcije, na projektu kao stručne suradnice i kustosice sudjeluju: Jasminka Babić (GU Split), Vilma Bartolić (u suradnji s Brankom Benčić i Dianom Zrilić, MMSU, Rijeka), Valentina Radoš (MLU, Osijek), Rozana Vojvoda (UGD, Dubrovnik), Ana Škegro (MSU, Zagreb) za izvedbeni i diskurzivni program, Branka Benčić (MMSU, Rijeka) za filmski program.

Izložba će u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik biti otvorena do 26. svibnja 2024.

MP

Na Pelješcu, u Zakotorcu je u jutarnjim satima 10. travnja pronađena još jedna kaciga grčko - ilirskog tipa. Arheološka ekipa prisutna je na nekropoli Zakotorca od 2020. kada su tu došli na inicijativu povjesničara Ivana Pamića.

Kaciga je na položaju Gomile u Zakotorcu pronađena u jednom od suhozidnih dodataka uz grobove, očigledno votivnog karaktera, kažu iz Dubrovačkih muzeja.

Već na samom početku istraživanja, uz brojne druge nalaze nakita, nošnje i grobnih priloga, ovaj nalaz kacige u mnogočemu doprinosi poznavanju pogrebnih rituala ilirskih zajednica u drugoj polovici zadnjeg tisućljeća prije Krista, a područje Pelješca svrstava u najznačajnije arheološke zone istočno - jadranske obale.

Na istraživanjima u Zakotorcu na Pelješcu sudjeluju arheolozi iz Dubrovačkih muzeja, voditelj Arheološkog muzeja dr.sc. Domagoj Perkić i kustosi pripravnici Paula Knego i Vicenco Pijerov te kolege iz drugih institucija – Hrvoje Potrebica, Marko Dizdar, Borut Križ, Marta Kalebota, Miona Miliša, Miroslav Vuković i Mirna Šandrić, uz pomoć Ivana Pamića iz Interpretacijskog centra Nakovana. Istraživanjima koordinira Centar za prapovijesna istraživanja s arheolozima Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za arheologiju te Dubrovačkih muzeja, uz suradnju kolega iz Gradskog muzeja u Korčuli, Dolenjskog muzeja iz Novog Mesta u Sloveniji i Umjetničke akademije u Splitu.

- Nekropola Gomile na sedlu brda Kotorac gdje se nalazi prapovijesna gradina sastoji se od tridesetak gomila karakterističnog kružnog tlocrta s nekoliko koncentričnih  vijenaca, a okvirno se datiraju u 4. st. pr. Kr. Ovakve gomile s vijencima pronalaze se i u Nakovani na krajnjem zapadu poluotoka Pelješca uokolo gradine Grad, na otoku Korčuli na Kopili kod Blata, te u Poneretvlju. - kaže Ivan Pamić.

- U prvoj godini istraživanja u Zakotorcu pronađena je prva grčko-ilirska kaciga te u susjednom grobu ostaci desetak individua i nalazi iz 4. st. pr. Kr. Naredna istraživanja pokazala su da se u slojevima ispod ovih grobova nalaze i mnogo stariji u kojima su pokojnici pokapani u 8.st. pr. Kr. Otvaranjem gomile 5 arheolozi su naišli na ostatke iz 4. st. pr. Kr., a u slojevima ispod na starije grobove iz 6. i 5. st. pr. Kr. Iz tog horizonta dolazi i ova novopronađena kaciga. - navodi dalje Pamić.

- Ona se nalazila osamljena, osigurana u vertikalnoj poziciji s nekoliko kamena. Radi se o dobro očuvanoj kacigi, grčko-ilirskog tipa varijante IIIA2-a. Sve kacige te varijante slijede tehnološku uniformiranost koja je obilježila vrijeme druge polovine 6. i početak 5. stoljeća pr. Kr. na širokom području jugoistočne Europe, od Grčke i Makedonije, pa sve do Posavine i Transilvanije. Zbog toga se pretpostavlja da su one izrađivane u više središta, a jedno od tih središta bi mogao biti i prostor istočne jadranske obale, Dalmacije i Hercegovine. Upravo je u Dalmaciji pronađeno desetak kaciga, te još toliko i u Hercegovini. Ove kacige su karakteristične po pravokutnom otvoru za lice ukrašenih rubova, dugim paragnatidama kojima su se štitili obrazi, te dva paralelna grebena na samom vrhu gdje se uglavljivala perjanica. - kaže Ivan Pamić.

- Pronalazak čak dviju kaciga na jednoj lokaciji svjedoči o moći tadašnje ilirske elite koja je vladala 6. i 5. st. pr. Kr. ovim područjem. Kontrolom pomorskih puteva koji su prolazili između Pelješca i Korčule lokalna elita pribavljala je sredstva kojom je osiguravala svoju moć i prevlast. Osim same kacige ove godine pronađeni su i drugi nalazi poput brončanih fibula, dijademe i ostalih ukrasa, te osteološki ostaci koji se šalju na antropološku analizu i radiokarbonsko datiranje. - zaključuje Ivan Pamić.

dm

Ronilački klub Dubrovnik je započeo s ovogodišnjim ekološkim akcijama, a prva u nizu kao i prijašnjih godina održana je ispred samog kluba, jer „red je prvo počistiti ispred svojih vrata”, kažu iz RK Dubrovnik.

U akciji je sudjelovalo 20-tak volontera što pod morem što na moru i kopnu.

Inače, klub 10. travnja slavi 60 godina od osnivanja i neprekidnog rada. RK Dubrovnik posebno je posvećen ekologiji. Organizira i provodi ekološko - edukativne akcije s ciljem očuvanja podmorja. Surađuje s jedinicama lokalne samouprave u smislu očuvanja podmorja, zatim s Dubrovačkim vatrogascima i Hrvatskom gorskom službom spašavanja, gdje aktivno njegovi članovi sudjeluju u spašavanju ljudi i imovine. Isto tako, sudjeluje u svojstvu organizatora ili partnera u mnogim ekološkim akcijama koje se svake godine održavaju diljem Dubrovačko - neretvanske županije, ali i šire, u Splitu, na Kornatima pa i primjerice u Vukovaru, a odaziva se i na slične akcije i van Hrvatske.

Članovi kluba su pripadnici službe civilne zaštite ravnateljstva MUP-a RH u službi traganja i spašavanja na moru i pod morem u postrojbi DIP Split . Iza njih je niz akcija spašavanja i traganja.

Članovi RK Dubrovnik su uspjeli nabaviti gumenjak BSC 750 nakon godina u kojima su koristili privatne barke i gumenjake. U klubu djeluje danas sedam instruktora i svake godine klub obuči desetak novih ronioca.

JPA

Ronilački klub Dubrovnik sa svojim prijateljskim klubom iz Mostara RK Mostar odradio je još jednu eko akciju, ovaj put u Marini Frapa. Oko 20 ronioca i isto toliko volontera na kopnu pročešljali su dio marine Frapa i izvadili 200 kilograma raznog otpada.

RK Dubrovnik i dalje nastavlja sa svojim eko akcijama koje slijede diljem obale grada Dubrovnika, kako kažu, uvijek praćeni s podrškom Grada Dubrovnika, Turističke zajednice grada Dubrovnika, Zajednice tehničke kulture i Čistoće bez kojih, govore, ne bi bilo moguće ostvariti ovoliki broj akcija.

JPA

U Sevilli je u nedjelju studentima Sveučilišta u Dubrovniku, članovima Erasmus student networka Dubrovnik uručena nagrada ESN Award u kategoriji „Found raising award” za organizaciju događaja „Humanitarni buvljak za udrugu Down syndrom Dubrovnik 2023.”.

Nagrada je uručena tijekom svečanog zatvaranja Erasmus Generation Meetinga, najvećeg skupa studenata u Europi koji je ove godine tijekom četiri dana održavanja okupio preko 1600 sudionika s ciljem promoviranja inkluzivnije mobilnosti, aktivnog građanstva i internacionalne suradnje u svrhu poboljšanja studentskog života u Europi. Za 14 različitih kategorija ESN Star Awarda prijavilo se preko 300 inicijativa i projekata iz preko 40 zemalja.

Ovo je druga godina zaredom da ESN Dubrovnik osvaja prvo mjesto u jednoj od kategorija. Tijekom prošlogodišnjeg Erasmus Generation Meetinga ESN Dubrovnik osvojio je Cooporation award za ostvarenu suradnju s ESN sekcijama iz Francuske, Rumunjske i Njemačke.

JPA

Uspješnost stacionarnog, ribolova udicom na mjestu znatno se može poboljšati primamljivanjem, ali samo ako se to radi na ispravan način - tako da se primama, abrum, plasira točno na poziciju i dubinu na kojim se lovi. To je često veoma teško, posebno u ribolovu s obale.

Najteže je precizno i dovoljno daleko odbaciti primamu koja se mora raspasti na površini ili prije nego što stigne do dna. Takvu, rastresitu i mekanu primamu iz ruke je moguće odbaciti tek nekoliko metara, a najkompaktniju tek do desetak metara daleko, što je najčešće nedovoljno. Osim toga, bacanje rukom je nehigijensko bez upotrebe rukavice, a i uz njenu upotrebu primama se prenosi na dijelove pribora, prlja ih, oštećuje, a može i ometati njihov pravilan rad.

Svi ti problemi mogu se izbjeći upotrebom raznih pomagala. Neka od njih može izraditi svaki udičar, čak i tijekom ribolova. Najjednostavnije među tim pomagalima je- lopatica za bacanje primame. Iako ima i onih za daleka bacanja, lopatica u pravilu služi za primamljivanje na malim udaljenostima, do 15- 20 metara, ovisno o kompaktnosti primame, vještini ribolovca ali i dužini njene drške, koja se kreće od 20-tak do 70-tak centimetara.

Posuda lopatice može imati razne oblike, ali je ona najčešća poput uzdužno prepolovljene uske boce, s ili bez dna, te s ili bez rupica, ovisno o gustoći primame čijem je bacanju namijenjena. Zato umjesto kupovne može dobro poslužiti i lopatica izrađena od plastične boce i štapa, kao što je prikazano crtežom. Pravi se tako da se bocu željene veličine treba presjeći na pola pod kutom od 45 stupnjeva i gornjim krajem bez čepa nataknuti na štap dugačak oko pola metra. S tako izrađenom lovi se kao i kupovnom lopaticom- s napunjenom se zamahne ispod ruke, kao što je prikazano na drugom dijelu crteža, i odbaci na željeno mjesto. Na taj način rastresita primama može se daleko i precizno odbaciti, a što je najbitnije, ona pada na vrlo usko područje.

Primama se puno dalje može odbaciti pomoću još jednog improviziranog pomagala - papirnate vrećice, pod uvjetom da je primama suha ili tek vlažna. To se može uraditi štapom ili iz ruke, na isti način kako se odbacuje mamac. Najbolje je rabiti kakav stari štap s rolom velike težine bacanja. Prethodno treba napunjenu vrećicu dobro zatvoriti i zavezati za strunu. Nakon odbacivanja, ako odbačaj nije precizan, primama se najčešće može izvući iz mora i prepakirati u suhu vrećicu. Ako je vrećica pala na željeno mjesto, treba pričekati nekoliko minuta da se papir nakvasi i vrećica omekša, a zatim je potrebno povući strunu, kao kad se snažno kontrira. Primama i manji dio vrećice ostat će na dnu, a ostatak papira će se izvući sa strunom. Umjesto vrećice, za manje količine primame, odnosno za bacanje štapom manje težine bacanja, koristiti se mogu i papirnati ubrusi, ali s njima treba biti posebno oprezan, jer su na vlagu znatno osjetljiviji od vrećica pa se vrlo brzo raspadaju, čak i od vlažne primame.

Umjesto papirnatih mogu se rabiti vrećice, ali i mrežice od „PVA“, polivinil alkohola, plastike koja se raspada u vodi. No, ti proizvodi namijeni primamljivanju suhim tvarima su relativno skupi, a i teško ih je naći u našim primorskim prodavaonicama ribolovne opreme. Pri upotrebi vrećice treba paziti da u njoj ne ostane zraka. Ako se to dogodi, vrećicu treba izbušiti iglom pa stiskati da zrak iziđe.

Prednost „PVA“ vrećice i mrežice u odnosu na papirnatu vrećicu jest što se s njima mogu zajedno odbacivati mamac i primama i tako postići da oni na dnu leži skupa zbog čega će ribe brže prilazi k mamcu. Osim primame i mamaca s udicom, u njih se može postaviti i cijeli sistem (privez, olovnica, vrtilice…) i odbaciti, a da ne dođe do njegovog uvrtanja i zapinjanja oko predveza i osnovne strune.

Nakon debakla u finišu sezonu u kojoj je Hajduk ispao nasred Poljuda od Dinama u polufinalu Kupa Hrvatske te je također ispao iz utrke za naslov prvaka Hrvatske, Nadzorni odbor kluba smijenio je predsjednika Lukšu Jakobušića.

Puni mandat Jakobušiću je inače isticao u listopadu, predsjednikom je naime postao u listopadu 2020. godine. U njegovom mandatu Hajduk je osvojio dva Kupa Hrvatske, domogao se konačno nekog trofeja nakon devet godina, ali naslov prvak ostao je nedokučiv i nakon 19 godina.

Učinak Hajduka u mandatu Lukše Jakobušića bio je ispod zacrtanog plana te je Nadzorni odbor u ponedjeljak odlučio kako je već spomenuto, a Hajduk će do daljnjeg kao vršiteljica dužnosti predsjednice uprave voditi Marinka Akrap. Ona je inače u klubu dosad bila zadužena za marketing, prodaju i odnose s javnošću.

dm

Osim cipola i sope, sve ribe dna, čak mnoge koje obitavaju u srednjim i površinskim slojevima mora poput girovki, ukjata, vrnuta i širuna, obožavaju jesti raka samca. Zato je on jedan od univerzalnih mamaca za ribolov ometcem, bulentinom (osobito uz obalu) i parangalom, u svim slojevima vode, ali najviše na dnu.

Rak samac je naš skupni naziv za 21-og raka iz obitelji rakova samaca i samotanaca (Digenidadae i Paguridae), koje karakterizira nerazmjerno veliki i, po čemu se razlikuje od svih ostalih rakova, mekani rep bez oklopa. Zbog toga oni život provode skrivajući se u praznim kućicama raznih puževa, koje nose na sebi. Veći rakovi imaju „podstanare“- moruzgve nastanjuju s gornje strane kućice. Taj suživot moruzgvi omogućava pomicanje i hranjenje rakovim ostacima, a raku zaštitu moruzgvinih žarnica od napada grabljivica.

Pojedine vrste samaca prednost daju kućicama određenih puževa, ali i vrstama moruzgvi. Drugi se, pak, prilagođavaju svakoj spiralnoj kućici, čak i umjetnoj. Najbrojniji i najčešće rabljen kao mamac, rak kućar najradije „iznajmljuje“ kućicu puža vretenara. Tijelo mu je dugo oko dvadeset milimetara. Iako se zadržava i na pjeskovitom dnu, najmasovniji je ispod obalnog kamenja. Zato je i najpristupačniji, odnosno najčešće rabljeni mamac među racima samcima. Prepoznaje se po vretenastoj, do 70 mm dugačkoj spiralnoj i kvrgavoj kućici smeđe do zelenkaste boje iz koje viri šest nogu, par kliješta i sitnih loptastih očiju.

Znatno krupniji od kućara je okati, drugi po masovnosti upotrebe rak samac. On naraste do 40 mm, ali ga je teže pribaviti jer obitava na dubinama između 4 i 40 m. Zadržava se na svim vrstama dna, najradije u kućici kvrgavog volka.
Prije mamčenja rak se samac mora izvaditi iz kućice. Svaki pokušaj izvlačenja rukom ili kakvim pomagalom završit će kidanjem mamca. Zato ga je neophodno izvaditi razbijanjem kućice. To je u ribolovu iz plovila najbolje obaviti prije isplovljavanja jer lupanjem po barci se plaše ribe. Pri razbijanju kućice treba biti iznimno pažljiv kako se samac ne bi ozlijedio, osobito zadnji mu kraj. Taj, najmesnatiji dio raka može se sam mamčiti, ali je prirodnije nadijevati cijelog raka.

Ovisno o veličini, cijeli se na udicu može nadjevati direktno ili, veliki, pomoću igle. Njom se kroz, kao i udicom, kroz usta pa tijelo do zadka raka provuće privez (pjok) koji se tek potom spoji s ostatkom završnajaka. Tako nadjenut samac živjet će do jednog sata.

Puno duže na udici može živjeti rak koji je za nju vezan specijalnom elastičnom ili niti koja je izvučena iz ženske najlon čarape. Vezati ga je najbolje tako da mu krivina udice bude između nožica. Tako zauzima prirodan položaj i skriva udicu. Kad se love komarče, koje žrtvu napadaju od glave, takvim mamčenjem se smanjuje i broj kontri „u ništa“. Osim cijelog, dobro je nitima učvrstiti i namamčeni rep. Dovoljno je nekoliko namotaja u visini vezišta udice. Na taj način mamac se štiti od napada sitnih riba.

Najprikladnije udice za nadijevanje rakova samaca su tanke, kratkovrate, oblika „Beak“, „Crystal“ i „Aberdeen“ („parangalke“).

Ususret kvalifikacijama za Superligu, Ženski odbojkaški klub Dubrovnik na današnjem je druženju proslavio osvojeno prvo mjesto u Prvoj hrvatskoj odbojkaškoj ligi, što je drugi rang natjecanja. Tom je prilikom dubrovački gradonačelnik Mato Franković podijelio medalje igračicama i treneru Leonardu Bariću, dok je župan dubrovačko - neretvanski Nikola Dobroslavić uručio pehar kapetanici kluba Doris Buzolić.

Predsjednik ŽOK Dubrovnik dr. Marijo Bekić čestitao je igračicama i cijelom timu na sjajnim rezultatima koje su postigli ove sezone, s 21 pobjedom i samo jednim porazom. Ujedno je zahvalio gradonačelniku na financijskoj i drugoj pomoći Grada Dubrovnika, kao i županu i Županiji te svim sponzorima.

Već danas dubrovačke odbojkašice zaputile su se prema Rijeci gdje ih čeka kvalifikacijska utakmica za prelazak u višu ligu.

JPA

Od bogatih luka stare Dubrovačke Republike do glamurozne turističke destinacije, Dubrovnik je stoljećima proživljavao preobrazbu. Blistava obala, bogata povijest i očuvani Stari grad stvorili su jedinstvenu atmosferu neprekinute, bogate povijesti kojom odiše svaki kutak grada. Dubrovnik je oduvijek obavijao dašak ekskluzivnosti. S obzirom da je moćna i neovisna Dubrovačka Republika svojevremeno bila među najrazvijenijim državama u ovom dijelu svijeta, možemo lako zaključiti da se dio toga duha i naslijeđa prenosio kroz povijest. Dubrovački ugled osiguran je mudrim ugovorima i vještim balansiranjem između moćnih susjeda poput Osmanskog Carstva i Venecije, a bogatstvo stečeno trgovinom odrazilo se u izgradnji grada te podizanju palača i utvrda. Dubrovnik je postao središte ne samo trgovine, već i kulture i znanosti, privlačeći umjetnike i mislioce iz cijelog svijeta. Ta otvorenost i kozmopolitski duh postavili su temelje današnjoj eleganciji Dubrovnika i privlačnosti za međunarodni turizam.

Stoljeća prkosa i izdržljivosti dozvolili su Dubrovniku da postane dio elite

U srcu Dubrovnika leži Stari grad, opasan svjetski poznatim kamenim zidinama. One su svjedok stoljećima duge obrane i ustrajnosti. Unutar zidina otkriva se jedinstvena mješavina arhitektonskih stilova, pretežno renesanse i baroka. Knežev dvor, nekada sjedište vladara Dubrovačke Republike, elegantnim arkadama i detaljima odiše profinjenošću, dok katedrala te franjevački i dominikanski samostani govore o važnosti vjerskog života.

Poput Monaka, Dubrovnik zrači „organiziranom“ ljepotom. Pažljiva urbanistička vizija s paralelnim, pravilno građenim ulicama, dodatno pojačava osjećaj ekskluzivnosti. To se može primijetiti već prvom šetnjom kroz grad.

Dubrovačka povijest nije obilježena samo ljepotom i bogatstvom, već i stoljećima borbe za očuvanje nezavisnosti. Mudra diplomacija u sprezi s moćnim utvrdama držala je jake susjede stoljećima na odstojanju. Znamenite dubrovačke zidine nisu bile samo ukras, već ključni element zaštite grada-republike, osobito tijekom opsada i nestabilnih vremena. Poput feniksa, Dubrovnik se dizao i iz teških razaranja. Potresi, ratovi i požari često su uništavali grad gotovo do temelja, ali nikada nisu slomili njegov nepokolebljivi duh. Upravo to je Dubrovniku izgradilo karakter na temelju kojega je uspio opstati do danas.

Kako je Dubrovnik postao centar luksuznog turizma Hrvatske?

Prekrasna jadranska obala i geografska pozicija učinili su Dubrovnik neodoljivim luksuznim odredištem. Velike jahte i kruzeri postali su sinonim Dubrovnika. No zasluge preuzimaju i čelnici koji su na vrijeme prepoznali što turisti žele. Zahtjevi rastuće jet-set klijentele potaknuli su razvoj vrhunskih hotelskih lanaca, preko deset restorana s Michelin zvjezdicama te raznolikih usluga prilagođenih zahtjevnoj globalnoj eliti. Dubrovačke ulice, poput onih u Monaku, postaju mjesto gdje se mogu vidjeti poznate osobe iz svijeta filma, sporta ili poslovnih krugova, što gradu dodaje još jedan sloj glamura i ekskluzivnosti.

Iako Dubrovnik za sada uspješno čuva svoju povijesnu čar, razvoj luksuznih sadržaja transformirao ga je u mjesto gdje se isprepliću mediteranski šarm i svjetska sofisticiranost. Jet-set atmosfera koja podsjeća na ljetnu raskoš francuske rivijere.

No je li luksuzni turizam nešto u čemu se Dubrovnik treba kontinuirano profilirati? Uzet ćemo za primjer Monako koji je prije svega poznat po casino ponudi. U Hrvatskoj nemamo značajke fizičke casino lokacije niti se određeno mjesto profiliralo u tome smjeru. S druge strane, imamo odlične online casino operatere poput Rizka koji kvalitetnom i autentičnom uslugom popunjavaju vakuum i turistima nude vrhunsko casino iskustvo bez obzira gdje se nalazili. Treba naglasiti da se vani, uz casino, još nudi i smještaj, vrhunski restorani, konferencijske sale, spa i ostali sadržaji, što bi Dubrovniku svakako odgovaralo s obzirom na turističku prirodu grada. No online casina također su bitan dio slagalice i mogli bi se iskoristiti u turističke svrhe, odluči li se Dubrovnik profilirati u tome smjeru.

Budućnost turizma u Dubrovniku

Visoko-profilni gosti zahtijevaju sadržaj. Nije dovoljno ponuditi more i sunce, niti je dovoljno ostati na trenutnim sadržajima. Budućnost turizma u Dubrovniku stoga je složena i zahtijeva pažnju. S jedne strane, grad se razvio u snažan brend, što će ga samo po sebi nastaviti svrstavati među najpoželjnije mediteranske destinacije. Međutim, postoji potreba za odgovornim i održivim turizmom kako bi se sačuvala autentičnost grada i kvaliteta života njegovih stanovnika. Strategije upravljanja turističkim prometom i naglasak na kvalitetnoj ponudi trebali bi biti u fokusu.

Marketing