Sportsko - rekreativni udičari moraju puštati ribe ulovljene u vrijeme njihovog lovostaja te kraće od minimalnih dozvoljenih lovnih dužina. No, da bi puštene ribe preživjele i tako se sačuvao riblji fond, što je krajnji cilj svega toga, važno je znati kako pravilno izvlačiti, oslobađati i puštati ulov.
Dominantno je mišljenje da će preživjeti svaka riba koja je nakon oslobađanja sama otpliva. Nažalost, to nije nužno tako jer povrede od udica, dodira riba rukama, priborom i plovilom uzrokuju njihovu smrt i nakon nekoliko dana od puštanja. Ribe zakačene za škrge ili crijeva imaju znatno manje šanse za preživljavanje od onih zakačenih za čeljusti i usta, osobito njihove vanjske dijelove. Bez obzira gdje, što je udica bolje zakačena to su slabije šanse ribe za preživljavanje iz više razloga, uključujući krvarenje, oslabljene mogućnosti hranjenja, i povećane mogućnosti infekcije i bolesti. Ako udica pokida tkivo, čak i usta, šanse se zbog krvarenja znatno smanjuju.
Na smrtnost puštenih riba značajno utječe i stupanj njihove iscrpljenosti tijekom borbe. Teže i borbenije ribe lakim priborom duže se vrijeme izvlače. To kod njih uzrokuje veliki stres koji im u tijelu stvara visoku razinu mliječne kiseline, koja može uzrokovati uginuće. Također, velike ribe imaju problema s pregrijavanjem mišića tijekom dugotrajne borbe. Znači, iscrpljene ribe nakon puštanja imaju puno više problema s izbjegavanjem grabljivica.
Iznimno važan čimbenik preživljavanja puštene ribe je i vrijeme njenog eventualnog zadržavanja izvan mora - što je vrijeme duže to su šanse manje. Većina riba držane izvan mora 30 sekundi imaju više nego dvostruku smrtnost od onih koje su ostale u moru. One koje su bile minutu izvan vode imaju šest puta veću smrtnost.
Svaka riba ima zaštitni vanjski sloj sluzi koja je štiti od infekcije. Svako dodirivanje ribe osobito suhom rukom ili predmetom može ukloniti tu sluz i olakšati infekciju ribe. Struganje ribe tijelom o strunu, dno ili plovilo te izvlačenje ribe mrežnom prihvatnice imaju isti učinak. Ribolovac koji želi povećati šanse za preživljavanje ribe koju pušta može u tom cilju poduzeti niz radnji. Prva je skraćivanje vremena borbe s ribom, jer što je ona kraća to je veća šansa za preživljavanje ribe. Zato je treba što brže izvući na površinu i tako je poštedjeti velike iscrpljenosti. To je moguće samo s dovoljno jakim priborom. Slabiji pribor, odnosno struna pri forsiranju može pući i zbog toga u ribi ostati udica ili varalica, što joj smanjuje šanse za preživljavanje. Jasno, u ribolov na velikim dubinama ne smije se pretjerano brzo izvlačiti jer će nagla dekompresija usmrtiti ribu prije nego dospije na površinu. Pri izvlačenju treba paziti da riba ne dodiruje strunu, dno i plovilo, ako se lovi iz njega. Tako se izbjegava oštećenje sloja sluzi koja je štiti od parazita i infekcije.
Vađenje ribe iz mora dramatično smanjuje njene šanse za opstanak. Zato treba pokušati osloboditi je u moru jer u njemu diše koliko-toliko, a na zraku nikako. Pri oslobađanju ribu je najbolje držati rukama s mekanim rukavicama ili krpama. Ako se mora koristit mrežna prihvatnica, neka je što veća i plića, od mekanog materijala, najbolje obloženog mekanom plastikom. Gruba, tvrda i mreža s istaknutim čvorovima ukloniti će sluz s ribe.
Ukoliko je neophodno ribu ipak izvući na zrak, dizati je treba s mrežnom prihvatnicom ili, još bolje, rukama na kojima su mekane rukavice ili mokre krpe, odnosno barem s neposredno prije toga pokvašenim rukama, čime im se smanjuje temperatura i izbjegava mogući temperaturni šok ribe. Zbog izbjegavanja šoka i oštećenja sluzi, ribu treba položiti na mokru krpu, a dobro joj je i pokriti oči kako bi se smirila.
Kada se riba izvlači rukama, nikako se to ne smije raditi samo jednom, pogotovo ne stiskanjem u predjelu stomaka, jer će to sigurno oštetiti unutarnje organe ribe. Najbolje je jednom šakom pridržavati ribu malo ispred repa, a drugom ispod škrga. Pritom ne treba dodirivati škrge jer tako se mogu oštetiti unutarnji organi, izazvati krvarenje i povećati mogućnost infekcije. Na isti način riba se drži zbog slikanja. Fotografirati treba „rafalno“ kako bi se što više skratilo vrijeme držanja ribe izvan vode. Sa suvremenom elektronikom dovoljno je pet sekundi za više dobrih fotografija.
Zbog mogućnosti infekcije udicu nikada ne treba izvlačiti kroz škrge ma koliko to pogodno bilo. Najbolje ih je oslobađati pomoću jednih ili čak dvoje kliješta s dugačkim čeljustima, odnosno specijalnim alatima. Ako je udica duboko zakačena u grlo ili želudac i ne može se brzo izvaditi, najbolje je odrezati strunu što bliže nje i udicu ostavite u ribi. To će vjerojatno uzrokovati manje štete nego uporno pokušavanje oslobađanja udice.
Svi postupci za spašavanje ribe mogu biti uzaludni ako se ona ne vrati u vodu na najbolji mogući način. Bacanje je najmanje dobro je riba pri tome doživi šok od udarca. Najbolje je ribu nježno spustiti u vodu i čekati da se oporavi, pa je tek onda pustiti. No, ne treba na isti način vraćati sve ribe u vodu. Većinu njih je dovoljno s dvije ruke na naprijed opisani način držati pod vodom dok se ne oporave i same zaplivaju. Dobro ih je i lagano pokrenuti kao da plivaju da im voda teče kroz škrge. Neke će se brzo, a neke poput brancina sporo oporavljati na taj način.
