„Mare Fjočica” dubrovačkih Kolarina najbolja je amaterska kazališna predstava u Hrvatskoj. Kolarini su dobitnici Grand Prixa 61. FHKA (Festival hrvatskih kazališnih amatera). „Mare Fjočica” predstava je autora Joza Lovrića u režiji Paola Tišljarića, a Grand prix nije jedina nagrada koji su Kolarini dobili na 61. FHKA.

Tako je Leo Mrkić nagrađen za sporednu mušku ulugu, a Ivan Boban za glavnu. Nagrade za glavnu žensku ulogu podijelile su tri članice Kolarina, Marinka Metković, Jelena Maržić i Jelica Čučević. U predstavi još igraju i Ante Tonči Đurković, Darija Mikulandra Žanetić i Aida Machiedo.

Stučno prosudbeno povjerenstvo festivala na kojem je „Mare Fjočica” proglašena najboljom predstavom činili su glumica, redateljica i teatrologinja dr. sc. Dubravka Crnojević-Carić, dramatičarka i kazališna kritičarka Gordana Ostović i kazališni kritičar Igor Ružić.

dpp

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić i pročelnica Upravnog odjela za turizam, gospodarstvo i more Antonela Svilarić primili su danas turističku vodičicu Lidiju Begić, nagrađenu vrijednim priznanjem „Čovjek - ključ uspjeha, djelatnik godine“ u kategoriji turistički vodič.
 
Gradonačelnik Franković uputio je čestitke Lidiji Begić na ovom prestižnoj nagradi i predanom radu u sektoru turizma proteklih godina, posebice u izazovnim vremenima pandemije.
 
- Iznimno nam je zadovoljstvo da je upravo jedna Dubrovkinja izabrana za najbolju turističku vodičicu godine, što još jednom pokazuje potencijal, znanje i entuzijazam naših djelatnika u području turizma. Vašim ste radom ovu nagradu siguran sam i zaslužili, a taj doprinos prepoznat je na nacionalnoj i lokalnoj razini. - istaknuo je u ovoj prigodi gradonačelnik.
 
Vodičica Begić ovom se prilikom zahvalila na pozivu naglasivši kako za nju priznanje Hrvatske turističke zajednice predstavlja iznimno postignuće te da je ono vrlo važno i za promociju dubrovačkog turizma i njegove kvalitete.
 
Nagrade najzaslužnijim pojedincima u turizmu tradicionalno se dodjeljuju u sklopu najvećeg skupa turističkih djelatnika u Hrvatskoj – manifestacije Dani hrvatskog turizma, koja je ove godine održana u Župi dubrovačkoj.

dpp

Prošlog vikenda Stjepo Ćubela i Pero Jemo postali su seniorski prvaci Hrvatske u bridžu. U konkurenciji 22 para, s napravljenih 62,14 posto i samo 0,72 posto više od drugoplasiranih Zagrepčana Davora Rusa i Dubravka Diklića, nakon tri sata igre postigli su jedan od najvećih uspjeha dubrovačkog bridža.

- Krenuli smo malo nervozno na početku, ali kako je turnir odmicao igrali smo sve bolje. U ovakvoj konkurenciji nismo očekivali tako visok plasman, ali dugo smo se spremali i nadali dobrom rezultatu. - rekao je Stjepo Ćubela koji u paru s Perom Jemom već dugi niz godina sudjeluje na svim važnijim bridž turnirima u Hrvatskoj.

Još dva dubrovačka para ispunila su uvjet za sudjelovanje na ovom prvenstvu (godište 1960. i starije) i ostvarila zapažen rezultat; Srećko Tomić i Slavko Grgić sa 54,15 posto osvojili su deveto mjesto, dok su Katarina Pečarević i Miro Staničić 12.

dpp

U Caritasovoj akciji pod nazivom „Budi moj sveti Nikola” moguće je sudjelovati na Facebook stranici Caritasa Dubrovačke biskupije. Moguće se zapisati na popis, na kojem se nalaze 74 dječje želje, skrivene pod inicijalima i godištem djeteta, kupiti poklon te ga dostaviti u prostor biskupijskog Caritasa do 1. prosinca godine.

Caritas Dubrovačke biskupije, već tradicionalno, povodom blagdana Svetog Nikola, organizira podjelu poklona u sklopu „Dječjeg Caritasa”. Ove godine proslava će biti obogaćena poklonima po dječjim željama.

Djelatnici biskupijskog Caritasa djecu korisnike Caritasove pomoći su pitali što bi voljeli dobiti te njihove želje, pod inicijalima, godištem i spolu, objavili na svojoj službenoj Facebook stranici.

„Imamo ukupno 74 vesele dječje želje, koje ćemo rasporediti u tri popisa. Svi naši sugrađani, ali i svi ljudi dobre volje iz drugih dijelova Hrvatske mogu sudjelovati. Proces je jednostavan: zapišete se ispod objave, pričekate da vam potvrdimo da je „želja baš vaša”, poklon kupite, označite ga rednim brojem i inicijalima te donesete ili pošaljete u naš Caritas.” - navode iz Caritasa.

Svi pokloni bi u Caritasu Dubrovačke biskupije, na adresi Liechtensteinov put 22, Dubrovnik, trebali biti do 1. prosinca, kako bi bili spremni za dostavu djeci.

„Ovom akcijom želimo postići dva cilja: prvo, želimo da svako dijete dobije nešto novo i nešto baš po njihovoj želji, a istovremeno želimo svima pružiti radost ispunjenja dječje želje, kako bi, na jedan dan, mogli postati nečiji sveti Nikola. Želje su i sve nas razveselile i razniježile. Najčešće želje djevojčica su lutke i barbike, kod dječaka bageri i autići, a tu je i nekoliko jako skromnih, poput paketića slatkiša ili omiljene mliječne čokolade.” - pišu iz Caritasa.

dpp

U Vinotočju Vodopić organizirana je simbolična svečanost krštenja mladog mošta u vino. Uz nazočnost dva vinska biskupa krstilo se crno vino Agroturizma Konavle napravljeno na ovogodišnjem trganju, a kojim će se otvoriti ovogodišnji 14. Mirisi Božića. Krstila se i „Malvasija dubrovačka” domaćina Iva Vodopića.

U ovom šaljivom i simboličnom koncelebriranom obredu vinski biskupi su zahvalili sv. Martinu i antičkom bogu Bacchusu na dobrom urodu i izvrsnoj kvaliteti konavoskih vina. Otklonili su sve moguće mane, nedaće i probleme s vinima i zazivali obilje dobrih prigoda na kojima će se narednoj godini vino popiti. Konavljani su za ovogodišnjeg vinskoga kuma pozvali iskusnog Zagorca Mladena koji je za ovu prigodu došao čak iz Stubičkih Toplica.

Na svečanosti su se kušala i druga mlada vina i sljubljivala s tradicionalnom konavoskom menestrom. Za dobru atmosferu su se pobrinuli Antun Toto Rilović i Mijač Banac.

dpp

U grušku luku jutros je uplovio kruzer „Norwegian Epic”, a njegovo uplovljavanje značajno je po tome što je to ujedno i dosad najveći brod po bruto tonaži od 155.873 tona.

„Norwegian Epic” nije najduži brod koji je uplovio u Luku Dubrovnik, drugi je po dužini, taj rekord drži MSC Divina s 333,33 metra, dok je „Norwegian Epic” dug 329,45 metara.

dm

Dubrovnik se priprema za advenstko razdoblje, a nakon što je u Gradu postavljena i osnovna blagdanska dekorativna rasvjeta stigla je i jelka.

Jelkom su se pohvalili i na službenoj gradskoj FB stranici, a kićenje je započelo, napisali su.

dpp

Kazališna družina Kolarin je s predstavom „Karaoke show“ autora Davora Špišića, u režiji Paola Tišljarića, gostovala je na 13. međunarodnom Repassage Festu u Ubu, a u konkurenciji pet najboljih predstava iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, Kolarini su predstavljali Hrvatsku na završnoj večeri te su osvojili tri nagrade.

Nagrada za najbolju glumicu festivala pripala je tako Jelici Čučević za ulogu Senke, a predstava „Karaoke show” dobila je posebnu nagradu za scensko - glazbeni nastup. Jelici Čučević pripala je još jedna nagrada, „Glumac večeri” prema odluci žirija publike, a koju joj je uručio direktor Repassage festa Vlada Tadić.

„Karaoke show“ je priča o gorko-smiješnim zabunama samoće, o žudnji za ljubavlju i opsesiji da se bude netko drugi ili otputuje u neke bolje svjetove. To je priča o dvije sestre koje su neostvarene i prepuštene same sebi i njihovom podstanaru, koji je također nesretan u ljubavi, i gdje su životne situacije prikazane na komičan način. Na sceni glumci uživo izvode brojne glazbene hitove u posebnim aranžmanima. U predstavi glume Jelica Čučević, Darija Mikulandra Žanetić i Leo Mrkić.

Repassage fest je mjesto za umrežavanje i upoznavanje s radom amaterskih kazališta iz drugih zemalja te sudjelovanje na okruglim stolovima s profesionalnim glumcima i redateljima.

dpp

Olignji se sve uspješnije love s obale, najlakše varalicama koje su konstrukcijom posve prilagođenim takvom lovu. Radi se o varalicama „S“, odnosno oblika koji oponaša kozicu, poznatim pod japanskim imenom „egi“. O njima smo pisali smo 22. listopada, a sada ćemo o tome kako njima što uspješnije loviti.

„Egi“ varalice su najučinkovitije kad se kreću poput kozica u kratkim skokovima - nikad u uspravnom nego horizontalnom položaju, najčešće pod kutom, naniže uvijek sporo i s podignutim repom. Kvalitetna, dobro uravnotežena varalica taj kut ima i kad legne na dno. U tom položaju nastavlja loviti, što je vrlo važno jer se dobar dio napada, posebice danju, događa baš kad je „egi“ na dnu. Osim toga, tako postavljena sprječava krunicu da dodirne i zakači se za dno.

Na žalost, brzina i položaj u kome tone većina jeftinih i varalica manje poznatih proizvođača spozna se tek nakon njihove kupovine. No, na sreću, one se dosta lako prisile da tonu, a da rep bude gore - dodavanjem komada pluta ili pjenoplastike na krunicu ili zadnji dio tijela.

No, osim njenog uzgona i balansiranosti, postoje i drugi čimbenici koji utječu na brzinu tonjenja i položaj „egi“ varalice. To je ponajprije kurenat, ali i vjetar. Oni povlače strunu i prisiljavaju „egi“ da pluta vodoravnije, ponekad i sprječavaju da tone. Što je najgore, stvaraju „trbuh“, koji sprječava animaciju varalice od strane ribolovca te prenošenje signala dodira „egija“ od strane lignje. U takvim slučajevima, kad ima kurenta treba koristiti teže i varalice koji brže tonu, koji uspijevaju ostati u najpovoljnijem položaju i držati strunu dovoljno zategnutom da prenese potezanje varalice od strane lignje. No, zbog brzog tonjenja, manje su izloženi pogledu lignji pa ih treba koristiti samo kad se mora.

Drugi način smanjenja utjecaja kurenta i vjetra je upotreba što tanje strune te spuštanje vrha štapa prema površini mora tijekom lova. Ne treba se bojati smanjenja nosivosti strune iako „pumpanjem“ oliganj može odmotati dosta strune s kalema, ali ne i prekinuti je jer lignja ne čini nagle pokrete i udarce glavom lijevo - desno kao riba, a što je najopasnije za strunu. Osim toga, lignja ne traži ni zaklon iza kamenja i u rupama, što obično dovodi do prekida strune. S druge strane, tanjom strunom se postiže dalji odbačaj, posebice po vjetru. Zato se za „eging“ može koristiti PE 0,4, čak i PE 0,3 višenitka, ali tada za prihvat ulova treba koristiti mrežnu ili kukastu prihvatnicu.

Za lov s obale važno je točno znati brzinu tonjenja svake varalice u kolekciji kako bi se brojanjem sekundi nakon dodira površine moglo znati što se događa pod površinom. Prvo, može se dosta precizno znati kolika je dubina na mjestu lova, a drugo, na kojoj se dubini nalaze lignje kad napadnu. Brojati je dobro čak i na dobro poznatom mjestu - može se shvatiti koliko je jak kurenat u trenutku lova, jer će zbog njega varalici trebati više vremena da dosegne dno nego kad nema kurenta. Tako se varalica može zamijenit drugom koja tone brže ili sporije, po potrebi.

U lovu s obale dobro je i, barem pri prvih nekoliko odbačaja, dozvoliti varalici da dodirne dno. Na taj način pretraži se cijeli vodeni stupac i najlakše spozna na kojoj su dubini trenutačno lignje. Osim toga, lignje su u pravilu bliže dnu, posebno po danu, gdje je smanjena vidljivost.

Za lignjolov u vrlo dubokom moru ili po vjetrovitom vremenu, kad manje i lakše nije moguće odbaciti, treba koristiti brzo i vrlo brzo tonuće „egi“ varalice, ali se način lova mora prilagoditi da bi se što više usporila brzina njihovog tonjenja. To se postiže zatvaranjem hvatača motalice role čim varalica dotakne površinu. Tako se struna zategne pa podigne glavu i drži varalicu u vodoravni položaj te tako usporava njeno tonjenje. Rezultat toga je mogućnosti lova i kad je on nemoguć s ostalim vrstama lignjarića. Zato uvijek treba sa sobom nositi nekoliko varalica ovog tipa. U nedostatku ovakvih varalica mogu se koristiti tonuće na koje se dodaju utezi. No, to najčešće poremeti ravnotežu varalice i ometa joj kretanje i trzanje, što nije slučaj s vrlo teškom varalicom.

„Egi“ varalice nemaju bočne pokrete ili su im oni vrlo slabi. Da bi što više privukle pozornost oliganja zato ih treba animirati laganim trzanjem vrha štapa lijevo desno. To je najlakše uraditi s nerastezljivom osnovnom PE višenitnom strunom vezanom za ušicu varalice ili za posebne „egi“ kopče koje dosta čvrsto drže ušicu varalice te omogućavaju brzu izmjenu varalica.

Nakon što dodirne dno „egi“ se može privlačiti na dva načina. Kad se ustanovi da su lignje „na pola dna“ štap se iz horizontalnog položaja odlučno trgne prema dolje, kako bi se varalica podigla prema površini. Zatim se štap dovede u vodoravni položaj pa na taj način opuštena struna brzo namota na kalem role, i sve tako dok se varalica ne privuče do obale.

Kad su olignji na samom ili pri dnu, bolje je loviti skosavanjem. Varalica se kratkim energičnim trzajem štapa podigne s dna uz namotavanje strune. Zatim se načini pauza u kojoj varalica potone pa se postupak ponovi. Mana takvog vođenja su česta zapinjanja i gubici varalice, a prednosti to što se u takvom lovu mogu prevariti sipe, ali i neke ribe s dna.

Ma kojom tehnikom se varaličarilo, kad se osjeti napad lignje važno je izvlačiti kontinuiranim namotavanjem strune.

Manje od desetljeća bilo je dovoljno da strijelka od rijetkog postane među najčešćim krupnim plijenom jadranskih varaličara. Iznimno agesivna i sve brojnija, jer nema prirodnih neprijatelja, strijelka se dobro lovi tijekom cijele godine, ali najuspješnije zimi jer se tada najviše najbliža obali. Poput ostalih grabljivica, loviti se može svim tehnikama, čak i na moru rijetko prakticiranim plovkarenjem, ali vrlo učinkovitom tehnikom za lov ove ribe.

Za ribolov strijelka ovom tehnikom neophodan je štap dužine do tri metra. Idealan je onaj namijenjen „surfcasting“ te „heavy casting“ ribolovu budući da se na sistem mamče ribe teške do 300 grama. Poslužiti može i „jigging“ štap dužine dva do tri metra. Na njima trebaju biti odgovarajuće role, s tim da su najprimjerenije „freespool“, one sa slobodnim hodom kalema. Na kalem se može namotati najlon debljine oko pola milimetra ili „PE“ višenitna struna odgovarajuće, jačine 10 do 15 kg.

Na osnovnu strunu se postavlja plovak nosivosti 20 do 40 grama, najbolje s mogućnošću za montažu „starlite“, svjetleće ampule. Preko vrtilice s kopčom, na kraj osnovne strune se postavlja završnjak od sajle dožine 20 do 30 centimetara. Zbog snažnih čeljusti i oštrih zubi strijelki, sajlica može biti i nosivosti preko 20 kg. Na njoj mogu biti do dvije klizne i jedna, na kraju, fiksna udica, koja može biti i trokraka. Udice, najbolje „Circle“ i sličnog oblika trebaju biti veličine 3/0 ili 4/0. Završnjak je najbolje kompletirati „krimpanjem“, pomoću metalnih cjevčica za spajanje.

Iako se mogu koristiti sve ribe, za mamčenje je najbolje koristiti cijele vrnute, širune ili lokarde, ali i bukve te cipole dužine 15 do 20 cm. I fileti tih riba okrenuti kožom unutra te omotani elastičnom niti odlični su mamci, osobito kad se lovi „surfcasting“ tehnikom dalekog bacanja. Odlični mamci su i sarđele te inćuni povezani pomoću elastične niti. Cijele ribe mamčiti treba tako da u moru stoje repom prema dnu jer strijelka žrtvu u pravilu grize za rep pa kad je tako onesposobi za bijeg onda je polako kida i jede. Zato se nepokretna udica zabode u rep, druga klizna za sredinu, a prva za glavu mamca. Pri nadijevanju sajlicu je dobro omotati oko tijela mamca.

Mamac treba odbaciti na teren dubok nekoliko metara, na plažama i ostalim pličinama barem tridesetak metara daleko. Daleke odbačaje je lakše ostvariti „surfcasting“ priborom, na kome pribor treba biti s fiksnim plovkom postavljenim metar do metar i pol poviše spoja osnovne strune i sajlice. Ako se koristi kraći, štap dužine dva do tri metra, onda je potrebno koristiti klizni plovak sa stoperom radi mogućnosti daljeg zabacivanja. Kad se lovi kraćim štapom da bi se postigao dovoljno daleki odbačaj plovak mora biti klizni, a na struni poviše njega mora biti stoper, ograničavač njegovog hoda.

Duži štap, osobito s „freespool“ rolom uz lakši i dalji odbačaj omogućava bolju kontru, ali i lakšu detekciju ugriza. Naime, iako najčešće žestoko napada, strijelka ponekad mamcu samo odgrize rep bez da se zakači i osjetno potegne pribor. Nakon toga se najčešće vrati i osjetno zakači. Takav napad se manifestira kratkim potonućem plovka bez izvlačenja strune s kalema. U takvoj situaciji treba desetak, petnaestak sekundi pričekati drugi, odlučni napad. Izostane li drugi napad plovak treba privući metar, dva i pričekati još tridesetak sekundi i sve tako dok se strijeljka ne isprovocira na napad. Naime, strijelka je ponekad veoma oprezna, čak i noću pa reagira samo na provokaciju, u ovakvom lovu na opisano povlačenje plovka sa stankama, najčešće tijekom samog privlačenja te kad plovak dotakne površinu. No, strijelka je ponekad toliko agresivna da napada i plovak.

Kao i ostalim tehnika, strijelke je najbolje tražiti u lukama, marinama i ušćima te u njihovoj okolini, gdje najlakše dolazi do hrane, koju pretežito čine cipoli, gavuni, iglice, sarđele i ostale sitne ribe. Preferiraju što uže uvale, odnosno sve tijesne pozicije jer u njih najlakše stjeraju jato ribica. Najaktivnije su u vrijeme promjene kurenta te u noćima punog mjeseca, osobito kad je najveći te pred njegov zalazak. I po najjačoj mjesečini treba koristiti plovak sa „starlight“ ampulom. Samo pomoću nje vidi se svako pomicanje plovka, posebno dobro uzimanje mamca, odnosno nestajanje plovka pod površinom.

Da bi ulov imao najbolji okus, nakon ostvarenog ulova strijelku je potrebno otkrviti zarezivanjem škrga ili ubodom noža ispod prsnih peraja.

Kada je dva dijela udičarskog pribora potrebno povezati u brzo i lako sastavljivu/rastavljivu vezu, za njihovo spajanje najbolje rješenje je kopča. Da bi tu ulogu uspješno obavila, kopča mora biti jaka i sigurna, lagana za montažu, ali i težinom te oblikom prilagođena priboru kako ne bi negativno utjecala na ponašanje dijelova koje spaja. Većina se tih zahtjeva međusobno isključuju pa zato nema univerzalne kopče, nego puno različitih, više ili manje ograničene namjene.

Teško je nabrojati sve vrste kopči, ali se sve one mogu podijeliti u dvije osnovne skupine. Prvu čine jednodijelne, kopče izrađene savijenjem samo jednog komada žice, a u drugoj, znatno manjoj, su dvodijelne kopče.

Obje skupine kopči mogu se podijeliti prema namjeni. Tako, primjerice, kopče tipa „duo lock“, „lock snap“ i „hook snap“ ne izazivaju „šijavanje“, zanošenje tijekom povlačenja pribora pa se ponajprije rabe na penduli i „spinning“ priborima. Na takve pribore, osim toga, važno je stavljati i što lakše kopče kako one ne bi težinom slabile akciju mamca. Međutim, čak i spomenute kopče mogu omesti rad mamca. Uzrok tome je oblik njihovih krajeva, mjesta gdje se spajaju s ostalim priborom. Naime, krivine krajeva mogu biti raznih oblika. Za montažu predveza, priveza i olovnica, njihov je oblik nevažan, ali je vrlo bitan za montažu varalica, osobito teturavaca. Za to su dobre samo kopče sa simetričnim krajevima, pravilnog trokutastog ili polukružnog oblika. Jedino će takve krivine varalice držati u osi strune. U protivnom, varalici će se poremetiti vibracija i ona će vući u stranu ili čak izvrnuti na bok ili leđa pri bržem povlačenju.

Nosivost je jedna od najvažnijih osobina kopče. Kako ne bi bila najslabija točka pribora, pravilo je da ona mora imati dvostruku nosivost strune na koju je montirana. Na žalost, većina proizvođača ne navodi nosivost svojih kopči nego samo broj, veličinu, a i to po vlastitom kriteriju. Kako bi se dobila informacija o nosivosti, dobro je prije upotrebe jednu kopču iz pakiranja žrtvovati za testiranje. Test se može obaviti s vagom s kukom za vješanje. Međutim, to nije nužno potrebno. Naime, kako žica kopče ne smije biti tanja od strune na koju se postavlja, jer bi se tada ponašala kao nož, poštovanjem toga pravila jasno je da će se rabiti i kopča dovoljne nosivosti, jer je žica uvijek jača od strune iste debljine.

Najrašireniji model kopče na svijetu jest model „inter lock“, poznat i pod imenom „lock snap“. Razlog tome nije kvaliteta nego jednostavnost rukovanja i niska cijena. Riječ je o dvodijelnoj kopči sastavljenoj od ovalno savijene žice zatvorene komadom limene prevlake. Osim male nosivosti s obzirom na veličinu, mana joj je i sklonost k samoootvaranju, posebno podvrste koja nema zavrnute krajeve žice. Međutim, zavrnuti krajevi su česta mjesta zapinjanja strune. Ovakve kopče dopuštaju dobru pokretljivost pribora koji povezuju, osobito modela s nejednako širokim krajevima. Rabe se u lakom ribolovu, za pribore snage do 15 do 20 libri (7 do 9 kg).

Jednostavnija od prethodne jest dvodijelna kopča poznata pod imenom „safeti snap“. Čini je ovalno savijena žica smještena u spljoštenoj pokretnoj cjevčici koja učinkovito zatvara razmak između krajeva žice. Ova je kopča znatno pouzdanija od prethodne pa se rabi za pribore do 30 libri. Zbog potpune simetričnosti odlična je za vezivanje varalica.

Kada umjesto cjevčice ovalno savijenu žicu obujmljuje šuplja olovna kugla, kopča se zove olovna, odnosno „leader snap“. Služi za spajanje strune i varalice koju je potrebno dodatno otežati. Vaerzija takve kopče je „čeburaška“ o kojoj smo detaljno pisali 10. siječnja prošle godine.

Kopče izrađene od samo jednog komada žice neusporedivo su kvalitetnije i čvršće od dvodijelnih. Osim toga, manja im je mogućnost otvaranja kad pribor s kojim su povezane zapne za prepreku. Zato se sve više rabe, a i više ih je vrsta. Evo najčešće rabljenih.

Kopča poznata kao „hook snap”, „fast snap“ i „snap link“ vrlo lako i brzo se otvara i gotovo je simetričnog oblika. Ima srednje dobru nosivost pa se rabi i za srednje teške pribore. Sve više je u upotrebi. Na bulentinu služi za postavljanje olovnice, a na penduli za nošenje varalice i spajanje osnovne strune sa završnjakom.

Kao „duo lock“ i „fastlock“ poznata je kopča s dvostrukim pregibom žice čiji se kukičasti krajevi kače za osnove suprotnih kukica. Veoma je sigurna i, u odnosu na svoje dimenzije, jaka. Koristi se za kompletiranje pribora snage do 150 libri. Mala težina joj omogućava primjenu i na osjetljivim priborima. Lakoća dvostrukog otvaranja i široki lukovi pregiba omogućuju slobodni rad pribora koji povezuje pa je zato ova kopča iznimno pogodna za montažu svih vrsta varalica. Nedostatak joj je što postoji mogućnost zapinjanja strune za njezine kukice.

„Cross lock snap“ nalikuje „duo lock“ kopči, ali joj se kukice kvače jedna uz drugu. To je najčvršća kopča s obzirom na veličinu i težinu. I trajnost joj je vrlo dobra. Zbog svega toga ta je kopča prikladna za većinu kombinacija svih vrsta udičarskih pribora. Osobito je rado postavljaju na najteže sportske alate jer se prave do nosivosti od 200 libri.

Kopča „coast lock“ je pravi šampion izdržljivosti. Asimetričnim oblikom uzrokuje „šijavanje“ pa je radije koriste za stacionarne pribore. Nezamjenjiva je u dubinskom ribolovu. Izrađuje se do nosivosti od 450 libri.

Član Aerokluba Dubrovnik Ante Maškarić osvojio je zlatnu medalju u disciplini sportsko rekreativnog zrakoplovstva u preciznom slijetanju na međunarodnom natjecanju pilota generalne avijacije pod nazivom: Alpe Adria kup Vrsar.

Na aerodromu Vrsar drugog vikenda listopada ove godine održano je međunarodno natjecanje pilota generalne avijacije pod nazivom: Alpe Adria kup Vrsar. Iako je bilo vjetrovito vrijeme natjecanje se održalo uz veliku vještinu 35 pilota iz Italije, Austrije, Slovenije i Hrvatske u tri kategorije.

Maškarić je također u kategoriji generalne avijacije osvojio visoko treće mjesto i brončanu medalju.

Aeroklub Dubrovnik na istom Alpe Adria kupu Vrsar u konkurenciji 50 pilota sudjelovao je prije dvije godine, a u kategoriji generalne avijacije najmlađi pilot natjecanja Juraj Maškarić osvojio je srebrnu medalju. Aeroklub Dubrovnik od Domovinskog rata ne posjeduje vlastiti zrakoplov već u suradnji s Aeroklubom Vrsar s velikim naporima i skromnim financijskim sredstvima održava letačke dozvole kao i letačku kondiciju.

dpp