Iako se proljeće smatra glavnim stađunom od sipa, kasna jesen i početak zime su jednako dobro, a na nekim terenima čak i bolje doba za sipolov, ciljan ili tijekom lignjolova.
Istim priborom kojim i lignje, mogu se loviti i sipe, ali na drukčije načine kompletiranim i vođenim. Kako će biti kompletiran ovisi o načinu lova, a najprimjereniji je lov iz plovila koje nosi kurenat, vjetar ili se lagano pogoni veslima. Takav lov je najučinkovitiji na prijelazu kamenite obale u mekano dno te na mekanom dnu blizu obale.
Loviti se može „preko prsta“, ali je puno lakše, čak i s nekoliko pribora istovremeno, loviti pomoću štapa. Za lov iz otvorenog malog plovila tada su primjereni modeli od 2,7 do 3 metra dužine, dok je za lov iz broda koji ima pokrivenu krmu primjereni model dužine oko jednog metra. Važno je da štap bude tvrđi, progresivne akcije kako bi potvrda kvačenja bila učinkovita. Na njega je najbolje postaviti rolu veličine 30, onu na čiji kalem se može namotati 100 metara strune promjera 0,30 mm. Pouzdana je kočnica jedini imperativ.
Iako većina naših sipolovaca koristi najlonsku, PE višenitka je znatno bolje rješenje za osnovnu strunu. Razlog je njezina neistezljivost, zbog čega puno ranije nego najlonska prenese trzaj pri napadu sipe na varalicu i tako omogući pravovremenu kontru, a time i znatno smanjenje broja izgubljenih sipa.
Posljednji metar pribora je najbolje izraditi od "nevidljive" FC, fluorougljične strune, ne deblje od 0,25 do 0,28 mm. Njen spoj s osnovnom strunom može se izvesti čvorom, najbolje tipa „uni to uni“, ili posredstvom vrtilice s kopčom.
Vrtilicu s kopčom je neophodno postaviti na kraj FC priveza, kako bi se na kopču postavila varalica, ali i dodatna olovnica. Najprimjerenije su olovnice tipa „štapić“ i „suza“ s integriranom vrtilicom. Težina im može biti od tridesetak do šezdesetak grama u zavisnosti o dubini mora i jačini kurenta na mjestu lova. Mada je boja u principu nebitna, većina sipolovaca koristi olovnice crvene boje.
Kad su u pitanju varalice neusporedivo su najbolje one poznate kao „oita“, tijela oblika slova S, s olovnicom ispod prednjeg dijela. Najprimjerenije su one koje na leđima imaju dodatne udice za bolje kvačenje plijena, a krunica s donje strane podrezana kako bi se zadijevi za dno sveli na minimum. Također, najprimjerenije su veće, varalice broj 2.5 do 3.5.
Boja varalice ovisi o terenu na kojem se lovi, prozirnosti mora i količini naoblake. Najčešće rabljena i vjerojatno najlovnija je plave boje, dok je u uvjetima loše vidljivosti uspješnija ružičasta, narančasta ili zelenkasto-žuta. Svjetleći se modeli nisu pokazali posebno lovnima pogotovo oni s jakim pulsirajućim svjetlom.
Olovnica i varalica se na kopču trebaju postaviti na način da varalica bude iza olovnice te da nakon zatvaranja kopče budu razdvojene bez mogućnosti spajanja i dodira.
Drugi način kompletiranja pribora, prikazan na fotografiji, je da se olovnica postavi na kopču koja spaja osnovnu i strunu priveza, a varalica na kopču na kraju priveza.
Sipolov „drifting“ tehnikom se obavlja tako da se varalica i olovnica spuste na dno i plovilo lagano pokrene. Budući da se u sistemu nalazi ispred skosavice olovnica će „orati“ i poskakivati po dnu podižući mulj. Tako stvoreni „oblačići“ i u njima skosavica u položaju nosom prema dolje koja se kreće valovito privući će pozornost sipa koje sad najčešće leže u pijesku vrebajući plijen u prolazu.
Osim u vrijeme parenja tijekom proljeća, sipa je u ostalim dijelovima godine lijen lovac i neće olako napasti plijen koji je na udaljenosti većoj od dvadesetak centimetara. Stoga je važno skosavicu neposredno iznad dna povući više puta približno istom putanjom, odnosno „češljati“ teren.
Napad sipe na varalicu na štapu se osjeti kao zatezanje, vrlo slično onom kad se zapne za dno. U tom trenutku treba zategnuti sistem, slično kao kad se daje kontru na ugriz ribe. Kontra je potrebna, jer sipa ima znatno tvrđu „kožu“ od lignje tako da je za kvalitetno kvačenje potrebno dodatno zatezanje.
Ukoliko je kvačenje uspjelo, izvlačenje treba nastaviti bez oscilacija. Sipa neće pružati neki zapaženiji otpor, no zato će iskoristiti i najslabije popuštanje da se oslobodi oštrih krunica.
U trenutku dovlačenja na površinu, poželjno je imati pripravnu mrežnu prihvatnicu budući da se sipe slabo drže na varalici, tako da je njihovo podizanje izvan mora varalicom uistinu nepotreban rizik. Ulovljene sipe je najbolje ne dirati nego pridržavajući varalicu jednostavno ih stresti u pripremljenu kantu. Tako skinute sipe uglavnom ne puštaju crnilo prije nego se nađu u kanti. To je jako važno jer je crnilo izuzetno teško ukloniti, osobiti s odjeće.
Budući da se sipe ovom tehnikom love danju, sipolov može biti itekako ugodan. U ovo doba godine još uvijek ima dovoljno toplih i sunčanih dana tako da užitak može biti jedinstven.