Teško je u Jadranu naći ribu koja poput smuduta ili lubina, brancina, može nadmudriti ribolovca, kako početnika tako i iskusnog znalcu. Može mu se danju i noću bacati najrazličitije mamce i varalice, koristiti najsavršeniji pribor, najtanje strune i najoštrije udice, no „kralj priobalja“ će najčešće ostati neuhvatljiv. Manji će još i zagristi, ali brancini teški pet i više kilograma uvijek ostaju pravi izazov i za najbolje ribolovce.
Zato sada na početku sezone njihovog najboljeg lova evo nekoliko savjeta iskusnih udičara koji vam mogu olakšati nadmudrivanje s brancinima u lovu s obale, kako čekanjem prirodnim mamcem, tako i povlačenjem umjetnog ili prirodnog.
Pronalaženje područja na kojem brancini redovito obitavaju prvi je uvjet uspješnog ribolova. Najbolje mjesta su luke u kojima se redovito čiste ribarske mreže, pristaništa za veće brodove gdje lubin u gužvi lakše ulovi plijen, pozicije s jakim strujama mora, a posebno ušća rijeka i potoka, čak i onih koji su aktivni samo nakon kiše.
Svako dobro mjesto za lov velikog brancina treba na primjereni način pripremiti, bez obzira hoće li se loviti prirodnim ili umjetnim mamcem. Priprema se prije svega sastoji u višednevnom prihranjivanju mrtvom ribom. Dva, tri kilograma sarđela nekoliko večeri, zaredom bačenih u more, potaknut će brancine da redovito dolaze na postu i manje oprezno uzimaju hranu. Što se dulje i redovitije prihranjuju, mogućnosti za ulov brancina kapitalca su veće.
Mali brancini mogu se uloviti i danju, ali one prave velike bolje je loviti isključivo noću. Buka iz ugostiteljskih objekata uz more, brodovi, automobilski farovi, znatiželjni prolaznici i bilo kakvi zvukovi na obali smetaju ovu ribu. Tek kada svi zvukovi zamru, a obala utone u savršeni noćni mir, kapitalac dolazi po vašu ješku. I tada kada pomislite da je sve idealno, nemojte napraviti grešku i približiti se moru s upaljenom cigaretom ili bilo kojim izvorom svjetlosti. Brancini to vidi i odlazi negdje drugdje sretni što ste ih upozorili na svoju prisutnost.
Najbolji mamac za velike brancine su ribe od 10 do 15 centimetara dužine. Cipoli, girovke, bukva, špar, širun bolji su od srdele zbog tvrde kože koju teže oštećuje sitna riba. Brancin će samo rijetko zagristi druge ješke poput velikog morskog crva ili raka. U rijetkim prigodama, kada se uspješno lovi danju, najbolji mamac je živa kozica, a može poslužiti i živi špar manjih dimenzija.
Umjetni mamci su dobri za brancine teže od pet kilograma samo na pojedinim mjestima, gdje oni mogu svoju lovnu zonu pretraživati neposredno uz samo dno. To su najčešće ušća rijeka i među otočni prolazi s jačim kurentom. Iako se svake godine zabilježi više ulova krupnih brancina na umjetne mamce, morate znati da je on na prvom mjestu strvinar, a tek onda lovac na živi plijen. To pogotovo vrijedi u područjima gdje se redovito istresaju ribarske mreže pa nepokretne i lako dostupne hrane ima u izobilju.
Kad uzme mamac, brancin ga ponese i po pet metara prije nego što ga stigne progutati. Kroz to vrijeme ne smije osjetiti nikakav otpor. Na struni zato ne smije biti nikakvo olovo, hvatač strune na roli treba biti otvoren bez obzira na to ima li ona slobodan hod kalema. Za indikator ugriza najbolje je upotrijebiti neki lagani predmet poput stiropora, lagane limenke koji će se pri potezu ribe odmah osloboditi s najlona. Električni indikatori ugriza su dobro rješenje, ali trebaju biti podešeni na zvučnom minimumu.
Nakon što mu se dozvoli da ponese mamac nekoliko metara, treba kontrirati odlučno, ali ne i prejako. Prerana kontra izvući će brancinu mamac iz usta, on će panično pobjeći i duže vrijeme neće uzimati hranu. Predugo čekanje prije kontre isto nije dobro. Brancin može osjetiti i samu težinu najlona ili zapinjanje za dno što je dovoljno da odustane.
Iz načina na koji brancin uzima ponuđeni mamac, možete s velikom vjerojatnošću znati o kolikoj je ribi riječ. Mali vuku brzo i živčano, a polagano i kontinuirano izvlačenje najlona pokazuje da je riječ o većem primjerku.
Način izvlačenja većeg brancina ovisi o terenu na kojem lovimo. Na mjestima gdje u vodi ima prepreka, bova, konopa ili kamenja popuštanja nema. Plijen treba izvući brzo pa zato ga treba i loviti jačim priborom.
Kada se lovi na terenu bez većih zapreka treba samo držati zategnut štap dok se izmorena riba ne pojavi na površini. Zatim je treba polako privlačite prema sebi. Kritičan trenutak nastaje kada se približi obali. Ako brancina odmah ne dočekate u podmetač većih dimenzija on će pokušati svom snagom zaroniti u dubinu. Ukoliko rola nije dovoljno dobro podešena, najlon će pući kao od šale. Brancin koji panično bježi za sobom će povući i sve ostale koji su se našli u blizini. Možete se slobodno spakirati i otići kući.
Ispred organizacijskog tima nazočnima se obratio Žarko Dragojević, koji je kazao više o programu, zahvalivši se svima zaslužnima za održavanje programa.
Podvrsta ovih varalica su pljuskavci, varalice poznate pod engleskim imenom „popper“, koje su osobito učinkovite u lovi po uzburkanom moru, kakvo je najčešće u hladnijem dijelu godine.
Ti zvukovi grabljivice upozorava i dovodi do hrane. Osim zvukom, u završnoj fazi napada pljuskavci grabljivice provociraju i teturanjem, skakanjem i drugim teško opisivim pokretima. Intenzitet zvukova i pokreta ovisi o načinu vođenja i, osobito, konstrukciji varalice. A po konstrukciji pljuskavci su najčešće teturavci („wobler“-i) koji umjesto uranjajuće pločice imaju „usta“, udubljenje na prednjem kraju u kome je alkica za spajanje s ostatkom pribora.
Pljuskavci se mogu voditi brojnim načinima, ali je najprimjereniji onaj poznatom kao „popping“ ili „splashing“, iskakanje i prskanje. Sastoji se u naizmjeničnom davanju malih trzaja i pauza. Pri svakom povlačenju varalica se podigne prednjim krajem i potisne malo vode njime te učini karakteristični zvuk - „pop“. Taj zvuk najčešće isprovocira grabljivice da napadnu ili je dovedu u iskušenje. Nakon odbačaja štap se dovede u horizontalu pa pokretom iz lakta usmjeri ka površini, tako da se varalica privuče 20- 30 cm. Zatim slijedi pauza, namotavanje opuštene strune pa ponavljanje postupka.