Završena je iznimno uspješna dvanaesta po redu manifestacija Dani otvorenih vrata peljeških podruma kojom su pelješki vinari promovirali i učvrstiti brand „Plavac mali“ od kojeg su nastala poznata vina. Manifestacija je održana u organizaciji Udruge Plavac mali – Pelješac, Pelješki vinskih puta, HGK - Županijske komore Dubrovnik, Obrtničke komore Dubrovačko-neretvanske županije pod pokroviteljstvom Dubrovačko-neretvanske županije, Turističke zajednice županije te u suorganizaciji peljeških turističkih zajednica i općina i ovogodišnjeg sponzora tvrtke Romerquelle.
Nakon izložbe crno bijele fotografije ruralnog područja Dubrovačko – neretvanske županije, autora Slobodana Rosića, pod nazivom „Nekada je to bilo ovako“, ocjenjivanja mladih vina i natjecanja u kuhanju lovačkog gulaša u Domu vinarske tradicije u Putnikovićima, pelješki vinari su spremno dočekali brojne vinoljupce plavca te ponudili sve svoje proizvode na kušnju u sklopu Dana otvorenih vrata peljeških podruma.
Ova manifestacija nastavak je aktivnosti promocije vina, Peljeških vinskih puta – Pelješac vinsko carstvo na koje su se odlučili vinogradari i vinari kako bi građanima, ugostiteljima, turističkim djelatnicima, veletrgovcima i ostalima u vinskoj, trgovačkoj i turističkoj djelatnosti približili svoje proizvode. Ovogodišnja manifestacija vina vodila je kroz Pelješke vinske pute, vinarije, podrume i kušaone većine peljeških vinara. Osim kušnje mladih, kvalitetnih i vrhunskih vina od poznate sorte „Plavac mali“, posjetioci su se upoznali i s pričom o „Plavcu malom“, različitim lokalitetima na kojima uspijeva te o tehnologijama koje se primjenjuju kako bi se od autohtone sorte grožđa dobila kvalitetna i vrhunska vina.
DPP
Prvi je klasični, najbolje s 15 do 20 kratkih udica u stranu zakrivljenog vrha. Maestra, osnova mu je od najlona promjera 0,60 mm, dok su privezi (primule, pjoke) dužine 60 cm od najlona debljine 0,30 mm. Nakon svakih pet s udicom jedan privez treba završavati s malim plutnjakom kako bi sve udice lebdjele na istoj dubini.
Osnovna struna završava parangalskim kukama tipa štipalica kako bi se lako i brzo postavila i skinula s dva sidrena priveza, kalumne, dužine od 10-tak metara. Na kalumne, najbolje od ribarskog konca promjera 2-3 mm, postavljaju se velike plutače te olovnice, utezi od po pola kilograma. Od kalumne i međusobni razmak priveza treba biti 3- 5 m, ovisno o broju udica, bogatstvu te površini lovnog područja. Naime, što je područje manje i ribom bogatije, to i razmak treba biti manji.
Kod nas skoro nepoznat, ali vrlo učinkovit i za sportsko - rekreativne ribolovci najprikladniji parangal je rotirajući s malim brojem, najbolje pet udica. On ima samo jedan sidreni privez, kalumnu, čiji je spoj s osnovnom strunom izveden preko vrtilice. Vrtilica je postavljena oko 70 cm poviše utega između dva lažna čvora ili, još bolje perlice, tako da se lako okreće oko sidrene strune. Tako se maestra s mamcima automatski okreće u smjeru kurenta, veoma važnog čimbenika lova lubina svim tehnikama.
Na drugom kraju osnovne strune je privez koji završava manjim plutnjakom, a čija je uloga držanje svih udica na istom rastojanju od dna. Eventualno, na spoj maestre i priveza tog plutnjaka može se postaviti lagana olovnica, tek toliko da privez drži zategnutim.
Najbolji rezultati se postižu na kamenitom, na prijelazu kamenitog i pjeskovitog, osobito gdje ima usamljenih gromada, kanala, procijepa i rupa.