Poprilično kasni, ali ipak se otvara, i to već u subotu. Prvog dana ovogodišnjeg Dubrovačkog zimskog festivala osim prve adventske svijeće bit će upaljena i blagdanska rasvjeta. Gibonni će pjevati ispred crkve Svetoga Vlaha, a dok on pjeva brojni će Dubrovčani provjeriti što se kuha u kućicama te uspoređivati jesu li lanjske kobasice bile bolje od ovogodišnjih ili su pak ovogodišnje nešto ukusnije. Kakve god bile, kobasice će se sigurno prodati. Možda ih i prifali. Inače, na kućicama se ni neće nuditi ništa drugo nego iće i piće. Naime, dubrovački trgovci, a među njih se ubrajaju i brojne udruge koje se itekako bave prodajom svojih proizvoda koje spadaju pod tradicijske, ove godine nisu iskazali nikakav interes za zakup kućica.
Što je drugo preostalo Povjerenstvu na Gundulićevoj poljani onda svih sedam kućica namijeniti za ugostiteljstvo.
Prijašnjih godina, prije Zimskog festivala, nije bilo kućica, a trgovci, obrtnici i predstavnici udruga koje se bave svim i svačim znali su svoje proizvode izložiti u Klaustru samostana svete Klare, Luži, jedne godine čak i u Sponzi.
Neovisno o prostoru, mnogi od njih redovito bi nazebli u to vrijeme adventa jer nerijetko su znali i po cijeli dan stajati za štandovima ne bi li nešto prodali. Planove o zaradi znala im je često poremetiti kiša i loše vrijeme.
Pa gdje su onda nestali svi oni koji već godinama uporno tvrde kako u Dubrovniku ne mogu dobiti priliku za plasman svoje robe, oni koji se bave izradom nekakvih, kako oni to zovu, "autohtonih suvenira", ma što god to značilo, pripravaka, razni izrađivači marmelada i džemova, arancina, bruštulanih mijendula... Gdje su se skrili? Zar advent nije prava prilika za prodaju svih tih njihovih proizvoda.
Koliko kroz sve ove godine slušamo kritike i kuknjavu kako se ne nude tradicijski proizvodi i kako eto baš to nedostaje u Dubrovniku, da je Grad prepun kineske robe po suvenirnicama, bilo je očekivano da proizvođači tradicijskih proizvoda jedva dočekaju priliku da poude nešto toj silnoj vojsci obožavatelja tradicije. Ma, nisu ni proizvođači toliko blesavi pa da vjeruju kako će silna vojska obožavatelja tradicije pohrliti na njihove kućice. Dapače, uglavnom je riječ o njorgavcima kojima je prigovaranje postalo hobi i koji će nakon posta na Facebooku kako u Gradu ništa ne valja i kako se ne brine o tradiciji, prije izdvojiti koju kunu za kobasice nego npr. za saketić bruštulanih mijendula.
No, kad se već nije isplatilo uzeti kućicu na taj način, mogli su se predstavnici inih udruga i proizvođači "autohtonih suvenira" i drugih proizvoda i udružiti, pa zajedno zakupiti kućicu te svaki od njih izložiti svoje proizvode. Zaradu bi lako podijelili. No, to im nije palo na pamet. Stoga ni ove godine niti oni niti profesionalni njorgavci nemaju pravo prigovarati i zlobno komentirati kako Grad miriše na kobasice.