S padom temperature mora pada i aktivnost pa time i hranjenje riba. Zato je ribolov zimi i uz obalu ograničen na malobrojne vrste koje dobro podnose niske temperature. Unatoč tome, i u najhladnijem dijelu godine udičarenje s obale može biti uspješno, čak i po plićacima.
Plijen će u pravilu biti sitne, sportski i gurmanski ne osobito cijenjene ribe. Među njima najbrojnije i najaktivnije su ribe iz porodice glavoča. Ima ih na svim vrstama dna, ali se loviti isplati samo na kamenitom jer su nad njim najkrupniji glavoči, koji su sada i bliže obali od srodnika s mekanog dna. Najbrojniji su do dubine od pet metara, ali ih se može loviti i u svega desetak centimetara mora.
Lov u plićaku je osobito atraktivan ako se obavlja varaličarenjem laganim priborom, poznatom i po engleskim nazivima kao „Ultra Light Rock Fishing” i „Light Rock Fishing”. Naime, lov je dinamičan i obavlja se „na viđeno”, a plijen su sada najčešće najkrupniji glavoči s kamena - pločar koji naraste do 30 cm dužine i 700 g težine, krvousti koji naraste do 18 cm i 120 g, te mrkulj koji naraste preko 15 cm i 100 g.
Razlog navedenom je činjenica da se sada ti glavoči okupljaju u vrlo plitkim područjima, ponekad i na dubini manjoj od 10 cm, da bi tu obavili mrijest, koje obično započinje između veljače i travnja. U tom razdoblju ženke rijetko grizu varalice, za razliku od mužjaka koji su vrlo agresivni dok brane svoj teritorij od potencijalnih konkurenata. I nakon mrijesta mužjaci su agresivni jer oni čuvaju jaja koja su zalijepili na donju stranu kamenja i drugih predmeta u moru. Pritom obično posve smršave pa nisu atraktivan ulov kao tijekom siječnja i veljače.
Ove glavoče je vrlo laki pronaći na školjeri, prirodnoj ili umjetnoj stjenovitoj obali. Posebno im se sviđaju mirna područja zaštićena od valova, na dubinama od 10 do 50 cm. Oni preferiraju velika kamenja koja stvaraju velike rupe u kojima se mogu skrivati bez ometanja. Također se mogu naći na lukobranima i u lukama.
U ovo doba godine najveće primjerke najbolje je tražiti na što je moguće plićim mjestima, osobito ispred rupe gdje je podloga čista, kao da ju je očistio dolazak i odlazak ribe.
Agresivnost glavoča prije i nakon mrijesta čini ih vrlo zabavnom vrstom za lov. Ipak, važno je pravilno postaviti i animirati varalicu. Idealno je postaviti varalicu što bliže ulazu u rupu.
Unatoč agresivnosti, po vedrom vremenu glavoč često nerado potpuno izlazi iz rupe kako se ne bi izložio opasnosti. Zato je važno isprovocirati ga animacijom varalice u zoni ne većoj od 10 cm udaljenosti od njegovog skrovišta. Animacija mora biti nepravilna, najbolje je slobodnom rukom uzeti struni i trzati varalicu. Moguće je trzati i s vrhom štapa, ali to je manje precizno i manje provokativno. Cilj je pokretati varalicu vrlo brzo gore - dole otprilike dva centimetra iznad dna.
Loviti se može najmanjim „wobler”, teturavim varalicama, ali je bolje koristiti „mlataravce” male mekane varalice postavljenje na „jigg” udice širine luka 5 do 8, čak i 10 mm, kada se očekuju najkrupniji ulovi. Opterećenje udica treba biti što manje, tek toliko da strunu stalno drži zategnutom.
Bez štapa s rolom ovom tehnikom je praktično nemoguće loviti. Iako se mogu koristiti i oni namijenjeni nekim drugim tehnikama, najprimjereniji su „spinning” štapovi „Light” i „Ultra Ligt” klase, težine bacanja od 0,5 do najviše 20.
Kako varalicu nije potrebno odbaciti daleko, koristiti se može bilo koja, a ne samo bacačka rola. Dovoljna je i ona veličine 1000, a na njen kalem dovoljno je namotati strunu debljine 0,10 mm. Deblju od 0,20 mm ne treba koristiti.
Osim glavoča, plijen mogu biti i babice, pauci te škrpuni - sitne, ali ribe od kojih se može načiniti izvanredno ukusna i krepka juha. Glavoči su, pak, odlični i prženi, a veći primjerci i pečeni.