Među poznatima koji su ukopani u klaustar je i plemić Matej Kopčić. Njegova nadgrobna ploča
na kojoj je u reljefu isklesan grb Kopčića, ima iznimno lijepo uokviren i ukrašen natpis, što otkriva da se radilo o dobrostojećem vlasniku groba. Natpis glasi: „AETERNA DOMUS MATTHAEI·IAC:COPCICH CVM EREDIB(vs)·SVIS DIEXXINOVENB·(ris)MDCLVIIII.“ (Vječni dom Mateja Jakovljeva Kopčića sa svojim nasljednicima dana 21. studenog 1659.).
Piše: fra Stipe Nosić
Plemićka obitelj Kopčić potječe iz Žrnovice, sela pokraj Kopčića u Rami. Članovi ove bosanske obitelji potomci su Vladislava Kopčića koji su koncem 15. stoljeća, nakon pada Bosne pod Turke, došli na dubrovačko područje, dok je dio obitelji prebjegao u Slavoniju, kako bi sačuvali katoličku vjeru.
Prema raznim obiteljskim predajama u dubrovačkom kraju mijenjali su prezime, pa se zovu Kopse, Kopsić, Gurić i Mihočević. Možda su prezimena mijenjali i zbog toga što su neki Kopčići prihvatili islam? Neki od njih koji su ostali u Rami iskazali se u vojnim akcijama, postali spahije i najpoznatiji begovski rod tamo.
Zanimljivo je da se i kod njihovih potomaka budila kršćanska vjera, pa je mlada kćerka pokojnog Džafer bega, Lejla Kopčić pobjegla u Imotski i od splitskog biskupa krštena u Splitu 13. srpnja 1745. s imenom Ruža. Taj događaj je doveo do nereda na granici i do diplomatskog spora između Bosanskog ejaleta i mletačke Dalmacije, tako da ju je mletački generalni providur Dalmacije i Albanije, njezin kum na krštenju, morao vratiti u „Tursku“.
Matej Kopčić na grob u klaustru dao je uklesati obiteljski grb, koji je nastao još prije 1340. Na štitu sa šahovskim poljem s bijelim i crvenim poljima je kobac. Kobac je također i na vrhu grba, a grb je dokumentirao i poznati Fojnički grbovnik, koji od Kopčića koji su prešli na islam spominje Džafer bega i Murat bega Kopčiće.
Ova nadgrobna ploča ostavljena je nakon posljednjeg istraživanja na južnoj strani šetnice, uz zid crkve. Sigurno je njezinu sudbinu odredio lijepo isklesan grb, kao što se dogodilo i onda kada je grob, nakon što je oko 130 godina bio u vlasništvu Kopčića, pripao drugoj obitelji.
Za razliku od mnogih drugih ploča čiji su natpisi „obrisani“, ova ploča s natpisom i grbom, ostala je čitljiva i gotovo čitava, a na njezinom donjem dijelu uklesan je novi natpis: „S.HOC PRO SE SUISQUE HERE DIBUS RESERUAUIT ALOYSIUS BESSO(n) A.(nno) D.(omini) 1788.“ (Ovaj grob za sebe i svoje nasljednike sačuvao je Alojzije Besson godine Gospodnje 1788.).