Gvozden Okidač u legendarnoj, sarajevskoj, ratnoj, Top listi Nadrealista, trenirao je izvjesnu Mirelu za nastup na Olimpijadi u Barceloni, a Mirela je trebala nastupiti kao – glineni golub. Gvozden Okidač s glinenom golubicom Mirelom je prošao specijalne pripreme, puštao je da trči po sarajevskim ulicama pod snajperskom vatrom i brojao joj do deset da bi zatim pucao na nju.
Baš kao i susjedna Bosna ili ti ga Bosna i Hercegovina, Hrvatska i danas živi ta vremena, ratna vremena, utopljena u vlastitoj nadrealnosti, u oprečnosti između života modernog 21. stoljeća i posljednjeg krvavog balkanskog kurvina pira 20. stoljeća, čiji su nam glavni protagonisti Slobo, Franjo i Alija, svima namijenili Mirelinu ulogu.
Kad je Mirela stigla u Barcelonu s aerodromske piste potrčala je pravo u – restoran. U tom stampedu pratili su je i ostali sportaši pristigli iz gladnog Sarajeva.
Olimpijska Barcelona njima iz perspektive premorenog ratnog Sarajeva bila obećana zemlja, i Mireli, iako je na kraju nju čekao metak. Ta… Mirela je, ne zaboravimo, ipak bila glineni golub.
U zemlji cijepljenoj od humora, posebno na vlastiti račun, Hrvatskoj, narod još čeka na ulazak u restoran Europske unije, (iako smo na tu pistu naizgled davno sletjeli), koja je mnogima iz perspektive popljačkane domovine izgledala kao obećana zemlja.
U nadrealnoj seriji Mirelin trener Gvozden Okidač bio je realan i nju je odlično pripremio za nastup glinene golubice, puštajući je da trčkara između snajperskih hitaca sarajevskim ulicama.
U Hrvatskoj, nadrealnoj zemlji u kojoj je broj penzionera gotovo dostigao broj onih koji rade, državni proračun opterećuje se s, u konačnici će se pokazati, milijardama (izaberite valutu) namijenjenih dodatnim pravima (čitaj privilegijama) ratnim veteranima. A takvog trenera poput Gvozdena Okidača, koji će realno sagledati situaciju, brojati do deset i potegnuti obarač kako bi narod pripremio za strijeljanu, nema ni na vidiku. Ostali su nam samo snajperisti i metak iz potaje.