Kao i unutar svake vrste, i među školjkama ima i onih koje se nekom osobinom razlikuje od svih ostalih. Među oko 15.000 vrsta vjerojatno su najposebnije školjke koje imaju oči. Od njih nekoliko čak četiri obitava i u Jadranu, gdje ukupno ima oko 300 vrsta školjki.
Oči školjki su obično nanizane duž ruba plašta, mekog tkiva unutar ljušture. Jednostavnije su građe nego oči riba i rakova ili ljudi pa su sposobne samo prepoznati promjenu intenziteta svjetlosti u okolišu, a ne i formirati jasnu sliku. Primarno služe za usmjeravanje prema svjetlu radi optimalnog hranjenja filtriranjem vode te za izbjegavanje predatora brzim zatvaranjem oklopa.
Različite školjke imaju različite sustave vida i vizualne sposobnosti. Od školjki koje obitavaju i u Jadranu, mušula (dagnja, pidoč) i kamenica (ostriga), imaju najmanje razvijene oči, zapravo mnogo jednostavnih fotoosjetljivih stanica, „očnih mrlja” koje samo razlikuju svjetlo od tame. Oči kunjke (prnjavice, ladinke) nešto su razvijenije.
Jakobova kapica (lepeza, čančula, kapasanta), osim što ima najrazvijenije ima i najbrojnije oči od svih školjki - do 200 komada! Između rubova oklopa, na rubu plašta, mekanog tijela, nalaze se među brojnim pipcima koji služe za detekciju dodira, ukusa i mirisa. Uočljive su kao male, sjajne plave točkice.
Za razliku od ljudskog oka koje koristi leću za fokusiranje svjetla, oči Jakobove kapice koriste sustav mikroskopskih zrcala od kristala. Ova zrcala reflektiraju svjetlost na mrežnicu, slično principu rada modernih teleskopa.