Najzanimljivija i najvažnija točka posljednje ovogodišnje sjednice Gradskog vijeća Grada Dubrovnika bit će ujedno ona posljednja na dnevnom redu, a radi se o prijedlogu nagodbi Valamar Rivijere i Imperial Rivijere s Gradom Dubrovnikom o sklapanju sporazuma o uređenju imovinsko pravnih odnosa. Nagodbu koju Gradu Dubrovniku nudi Valamar na ovoj sjednici Gradsko vijeće neće usvojiti. Samo će je primiti na znanje. A na znanje javnosti odmah se treba kazati kako je ta nagodba u potpunosti neprihvatljiva bilo kome tko zdravorazumski razmišlja i neko njeno moguće prihvaćanje u budućnosti bilo bi skidanje gaća pred Valamarom i nova legalizirana pljačka vlasništva Grada Dubrovnika, odnosno svih građana.
PRIHVAĆANJE NAGODBE BIO BI KRIMINALNI ČIN
Jednom kad dođe na red, vjerojatno u idućem sazivu Gradskog vijeća nakon lokalnih izbora, ako Grad pristane na prijedlog Grupacije, bit će zanimljivo vidjeti koji će to vijećnici biti spremni prihvaćanjem predložene nagodbe zapravo podržati izdaju Grada Dubrovnika. Naime, nagodba koju Valamar nudi nije prihvatljiva i njeno prihvaćanje bio bi gotovo pa kriminalni čin jer zemljište za čiji povrat Grad Dubrovnik vodi višegodišnji spor, a koje je u naravi gradsko, nakon dubrovačkih zidina, najvrijednija je dubrovačka imovina.
Ako u višegodišnjem sporu Grad Dubrovnik stoji dobro, ako je prethodno uspio uknjižiti parking ispred hotela Argosy, ako su prema zakonima sve ceste na Babinu kuku gradske pa i ona glavna, koja do njega vodi, ako je park na Babinu kuku gradski, ako prema društvenom ugovoru potpisanom između tadašnjeg HTC Dubrava Babin kuk i Općine Dubrovnik, Grad Dubrovnik ima pravo na povrat svog neizgrađenog građevinskog zemljišta jer HTC Babin kuk u određenom razdoblju na njemu nije izgradio još dva hotela, tada se postavlja pitanje zašto bi Grad Dubrovnik trebao prihvatiti prijedlog nagodbe koji nudi Valamar. Ako se to pitate, a svatko normalan mora se to zapitati, odgovor je jednostavan: kako bi se pogodovalo Valamaru da izgradi kongresni centar, ali i još neke sadržaje koje godinama pokušavaju izgraditi.
GRADU SE NUDI 25 POSTO UDJELA U KONGRESNOM CENTRU, S TIM GRAD MOŽE OBRISAT GU...ICU
Da je povod nagodbi izgradnja kongresnog centra da se iščitati iz prijedloga Valamara u kojem navode „da je mirno okončanje spora, sklapanjem nagodbe i svekoliko uređenje odnosa, preduvjet ostvarenja mogućih značajnih daljnjih ulaganja, izgradnje dva nova hotela i uređenje dva postojeća, kao možebitno i još nekih dodatnih sadržaja (kongresnog centra), a što je u interesu svih stranaka”.
U prijedlogu nagodbe koju gradonačelnik Mato Franković (HDZ) stavlja pred vijećnike iz Valamara tako ističu kako je u sklopu ulaganja planirana izgradnja kongresnog centra kao dodatnog sadržaja. Predlažu da za potrebe projekta Valamar i Grad sam ili zajedno pozovu zainteresirane ulagatelje da im se pridruže osnovati trgovačko društvo posebne namjene (DPN) u kojem će Grad Dubrovnik biti član s udjelom za koji će unijeti najmanje onoliko koliko odgovara visini komunalne naknade za izgradnju kongresnog centra.
„Neovisno od visine svog ulaganja u skladu s kojom visinom će imati imovinska prava u društvu posebne namjene, Grad će imati upravljačka prava u DPN-u visini od 25 posto od ukupnih upravljačkih prava u DPN-u.”- navode u prijedlogu nagodbe iz Valamara.
Drugim riječima, Grad bi u tom društvu, osnovanom radi izgradnje kongresnog centra, trebao imati udio u visini komunalne naknade koju bi Valmar za izgradnju centra trebao platiti Gradu.
Osim što u nagodbi iz Valamara zapravo Gradu Dubrovniku predlažu da komunalnu naknadu, koju su za izgradnju kongresnog centra dužni platiti, Grad Dubrovnik pretvori u svoj poslovni udjel, pitanje je koja budala bi na takvo nešto pristala, odnosno koja budala bi umjesto da je naplati, komunalnu naknadu pretvorila u svoj poslovni udjel od 25 posto vlasništva u kojem nema upravljačkih prava niti financijske koristi jer nema natpolovični dio udjela.
Kad je u pitanju izgradnja kongresnog centra, Valamar se u prijedlogu nagodbe nije pozivao, niti je navodio primjere iz studije o isplativosti te gradnje. Osim što takvu studiju nemaju, jasno je da kongresni centar, da bi bio isplativ, mora imati neke druge sadržaje, u ovom slučaju smještajne kapacitete, na čijoj će popunjenosti Valamar zarađivati novac. Ne na kongresnom centru već u novom hotelu Minčeta jer stari je predviđen za rušenje.
Valamar u prijedlogu nagodbe inače priznaje kako je „u tijeku parnični postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku po tužbi Grada podnesenoj dana 3. kolovoza 2009. radi utvrđenja prava vlasništva određenih nekretnina na području Babinog Kuka u Dubrovniku, ukupne površine 79.678 m2”.
JOŠ JEDNO „OSLOBAĐANJE” BABINA KUKA OD DUBROVČANA
Inače, još prije nekoliko dana iz gradske uprave pohvalili su se kako su na sudu u sporu protiv Valamara dobili nazad u svoje vlasništvo šetnicu od Presidenta do Solituda. No na navedenoj šetnici, baš kao i u parku na Babinu kuku, ukoliko Grad Dubrovnik prihvati prijedlog nagodbe, bit će sve manje šetača i rekreativaca jer što će vam šetnica, park i plaže, ako ćete do njih moći doći jedino Libertasovom šesticom ili pješke, jer na dolazak na Babin kuk automobilom, kad bi Grad prihvatio ovu nagodbu, možete zaboraviti. Naime, na sve one parkinge, posebno onaj kod hotela Argosy, na kojem je 40 mjesta kojima se koriste građani, a za koje se gradonačelnik Mato Franković prije dvije godine hvalio da ih je vratio Gradu, odnosno građanima, Valamar želi vratiti stupiće. Kad je zadnji put to učinjeno, Valamar se uspješno riješio Dubrovčana s Babina kuka.
Iako je parking ispred hotela Argosy izgrađen kad i hotel 1976. godine, iz Valamara u prijedlogu nagodbe navode kako su ga oni izgradili 2013. i 2014. u sklopu rekonstrukcije hotela. Nagodbom predlažu da im Grad Dubrovnik na rotor i parkiralište ispred hotela Argosy da služnost, odnosno plodouživanje ni manje ni više nego na 50 godina uz mjesečni najam od 1.238,98 eura.
Parking s 40 mjesta koji posljednje dvije godine isključivo koriste građani ima puno veću vrijednost od one koju je izračunao Valamar. Prema Sanitatovu sustavu naplate, godišnji zakup 40 parkirnih mjesta iznosio bi oko 14 tisuća eura mjesečno pa nije teško izračunati kolika bi šteta bila za Grad Dubrovnik ustupanjem parkinga Valamaru uz iznos koji je daleko ispod njegove stvarne vrijednosti. Još veća, nematareijalna šteta nastaje što bi taj parking zapravo bio uskraćen građanima.
Osim parkinga i rotora ispred Argosya, iz Valamara u nagodbi predlažu i pravo služnosti nad rotorima, cestama i parkinzima ispred hotela Tirena i Minčeta jer ceste, koje su u vlasništvu Grada zapravo sežu do ulaza u njihove hotele.
Ustupanjem cesta i parkinga na plodouživanje Valamaru na razdoblje od 50 godina, ta hotelska grupacija prostor Babina Kuka zapravo pretvara u turistički resort kojem građani Dubrovnika mogu pristupiti samo kad to Valamaru odgovara, odnosno kad su im hoteli zatvoreni. Kakav odnos prema Dubrovčanima ima Valamar najbolje govori to da su dubrovačku djecu ugostili u svom Maro Worldu tek nakon što su zatvorili hotele, dotad su dubrovačka djeca u tom „svijetu” valjda bila smetnja, da ne uznemire djecu njihovih gostiju.
Ako su parkinzi, a većina već jest, pod rampama i stupićima, isključivo rezervirani za hotelske goste, pitanje je gdje će parkirati građani. Ako nemaju gdje ostaviti automobil ljeti kad dolaze na plaže, ako nema mjesta za parking kad se žele rekreirati u parku, igrati stolni tenis, badminton, proslavljati dječje rođendane, popiti kavu, nešto pojesti u nekom od restorana na tzv. Malom Stradunu, građani nemaju što niti dolaziti na Babin kuk pa se zapravo može zaključiti kako je cilj Valamara građane držati dalje od Babina kuka. Jasno je da su u taj resort, koji je inače dobrim dijelom opasan ogradama, građani dobrodošli samo kad gostiju nema, kada mogu dođi na sat dva kao i dubrovačka djeca koju su prošetali praznim Maro Worldom. Pitanje je koliko su građani dobro došli i u park za koji, iako je gradski, iz Valamara navode da će građanima dozvoliti da se njime koriste.
VALAMAR ŽELI UPRAVLJATI I CESTAMA
Kako stvari stoje, građani se možda neće niti moći ni voziti po cestama na Babinu kuku koje vode do hotela. Ukoliko Grad Dubrovnik, pristajanjem na nagodbu, Valamaru ceste da u plodoužuvanje na 50 godina, zajedno s rotorima, ta hotelska grupacija na prilaze istima slobodno može staviti rampe.
No, svakako je pitanje je li po hrvatskim zakonima uopće moguće nad nerazvrstanim cestama, koje su u naravi vlasništvo jedinica lokalne samuouprave, zasnovati pravo plodouživanja, kao i na parkinzima jer prostor uz nerazvrstane ceste također je vlasništvo jedinica lokalne samouprave.
U prijedlogu Valamarove nagodbe iznimno je sporno pitanje knjiženja nerazvrstanih cesta u Ulici kardinala Stepinca i Iva Dulčića te ceste prema Glavici Babina kuka i šetnica od Presidenta do Solituda te Nika i Meda Pucića jer su, bez obzira na koga su trenutno uknjižene, po zakonima vlasništvo Grada Dubrovnika koji je zato i pokrenuo postupke upisa vlasništva na Grad.
Treba istaknuti kako u prijedlogu nagodbe iz Valamara sami ističu kako je „Gradsko vijeće 26. siječnja 2022. donijelo Odluku o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Dubrovnika – šetnica Solitudo – Hotel President” nakon čega su iz Valamara podnijeli zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluke Visokom upravnom koji im je u međuvremenu odbijen.
Predlažu da Grad osigura da šetnica bude uvrštena u Odluku o komunalnom redu kao pješačka zona u kojoj je prometovanje dopušteno samo na temelju odobrenja Grada, odnosno da istom bude onemogućeno prometovanje vozilima postavljanjem odgovarajućeg prometnog znaka te, prema potrebi, postavljanjem fizičke zapreke, odnosno kako njima odgovara, a prema sadašnjem stanju na šetnici. Naime, na prilazu šetnici kod Presidenta stoji rampa.
Iščitavanjem prijedloga nagodbe ispada da Gradu Dubrovniku kako bi uknjižio svoje ceste kao svoje vlasništvo treba suglasnost grupacije Valamar, što je zapravo daleko od istine.
Koliko je lihvarska i podcjenjivačka nagodba koju Gradu Dubrovniku nudi Valamar najbolje se vidi iz imovine koju su spremni ustupiti Gradu. Riječ je o ruševnoj tvrđavi na glavici Babina kuka i omanjem zemljištu poviše ceste u Ulici Iva Dulčića koja vodi prema Babinu kuku na prostoru na kojem GUP-om Grada Dubrovnika nije predviđena gradnja.
SPOR S VALAMAROM POKRENUO JE BIVŠI GRADONAČELNIK ANDRO VLAHUŠIĆ
Spor protiv Valamara u kojem prema društvenom ugovoru iz 1971. između tadašnjih HTC Dubrava Babin kuk i Općine Dubrovnik, hotelsko društvo Općini treba vratiti neizgrađeni dio građevinskog zemljišta pokrenuo je inače još bivši gradonačelnik Andro Vlahušić (HNS).
Naime, HTC Babin kuk građen je na tada općinskoj zemlji. Hotele, plaže i ostale sadržaje nije tada gradila privatna već državna tvrtka kreditom Svjetske banke. No, tijekom pretvorbe i privatizacije na hrvatski način, akteri privatizacije HTC-a Dubrava Babin kuk pripisali su mu u vlasništvu nepripadajuću imovinu, misleći valjda da je nikad nitko Gradu Dubrovniku neće vratiti. Ti su akteri zatvor izbjegli iako su se na iznimno špekulativne načine i sami domogli dijela te imovine. No, ako bi Grad Dubrovnik i Valamar sklopili nagodbu koju ta hotelska grupacija predlaže, netko bi mogao završiti iza rešetaka. Nagodba, koju predlaže Valamar, isključivo je sastavljena kako bi oni zaštitili svoje interese na Babinu kuku, dok Grad Dubrovnik niti jednim zdravorazumskim argumentom ne može opravdati razlog zbog kojeg bi je trebao prihvatiti i jednom u konačnici i potpisati.
U ovoj đavoljoj nagodbi, jednostavno rečeno, Grad bi izgubio najvrijednije zemljište koje mu je preostalo, iznimno veliku komunalnu naknadu za izgradnju (bespotrebnog) kongresnog centra, prihode od parkinga, a ne postoje ni argumenata kojima bi se objasnilo zašto bi Grad trebao pogodovati privatnim interesima. A Valamar? Pa oni bi dobili sve što žele, a što na sudu, izvjesno je, nikad ne bi dobili.