Dubrovačke ljetne igre su krenule i sve to ide onako zadanim ljetnim tempom. Oni koji se sjećaju, reći će kako to nije nekakvo "zlatno vrijeme Igara", ali ako bi se govorilo o ikojem vremenu Dubrovačkih ljetnih igara, bilo ono, dakle, "zlatno", ili pak ovo sadašnje, potrebno se prisjetiti i događanja kojima je udaren pečat festivalu, ipak i unatoč svemu, nedvojbeno najvećoj kulturnoj manifestaciji ovakvog tipa u ovom dijelu Europe. A pečat je udaren onda kad je tadašnji jugoslavenski predsjednik preuzeo pokroviteljstvo nad Igarama.
O tadašnjim događanjima više piše u knjizi "Tito i Dubrovnik", koja je nedavno i predstavljena u izdanju biblioteke Udruge antifašista Dubrovnik "Da se ne zaboravi". Radi se o publikaciji koju je izradio redakcijski kolegij dr.sc. Antun Gavranić, Branko Grošeta, Mato Jerinić, Andrej Napica, dr.sc. Boško Skaramuca, dr.sc. Nikola Tolja, Ivica Valjalo i Marinko Vlašić, a u kojoj je cijeli pasus posvećen odnosu Ljetnih igara i Tita.
TITOVO POKROVITELJSTVO NAD DLJI NIJE BILO SAMO DEKORATIVNI AKT
"Dubrovačke ljetne igre bile su jedna od bitnijih sastavnica Titove brige za Dubrovnik. Cijenio je njihove umjetničke domete ističući kako one označavaju "najveću kulturno-umjetničku manifestaciju jugoslavenskih naroda ove vrste". Kao što je razvoju turizma pridavao ne samo ekonomski značaj nego ga je smatrao značajnim čimbenikom za upoznavanje svijeta s narodom i državom kojoj je stajao na čelu, tako je DLJI doživljavao ne samo kao kulturnu manifestaciju nego i kao značajnu sastavnicu turizma i promocije jugoslavenske zajednice u svijetu. To je bilo razlogom da je, na zamolbu, delegacije Odbora Umjetničkog savjeta Igara. koja ga je 28. listopada 1954. godine posjetila u Bijelom dvoru. prihvatio pokroviteljstvo nad Igrama." - piše u knjizi.
Redakcijski kolegij podsjetio je na riječi člana Vijeća Igara književnika Marijana Matkovića, sudionika razgovora s Titom.
"Nije samo ostala fotografija kao svjedok toga jesenjega dana - od kojeg nas dijeli već više od četvrt stoljeća - ostali su i neposredni rezultati toga dana: Titovo prihvaćanje pokroviteljstva nad DLJI nije bio neki dekorativni akt, nego u prvom redu priznanje dotadašnjem petogodišnjem djelovanju tog Festivala kao i preporuka za njegovu budućnost. Za delegate, uz sve ostalo, Titovo prihvaćanje pokroviteljstva predstavljaše i novu odgovornost i novu obavezu (...). Jednom, prije ili kasnije, pojavit će se kulturni historik koji će osvijetliti sve komponente čudesnog kulturno-umjetničkog fenomena koji se rodio pod Srđem godine 1950.. te koji se svake naredne godine potvrđivao u sve raskošnijem obliku. Datum: 28. listopad 1954. u toj njegovoj povijesti bit će zacijelo posebno istaknut." - istaknuo je Matković o značaju ovoga savezništva.
TITO: UMJETNIČKE PRIREDBE ORGANIZIRATI I ZIMI
Kad je jednom prilikom na svom brodu Galeb primio delegaciju Igara, Tito je održao i jako zanimljiv govor. U kontekstu vremena u kojem su izrečene, posebno su intrigantne i znakovite njegove riječi o Dubrovniku zimi, odnosno potrebi da se Grad turistički razvija zimi, a u čemu je posebno vidio značajnu ulogu Igara. Nažalost, ovo pitanje se niti dan-danas nije u potpunosti riješilo.
"Ova institucija zaslužuje da joj se posveti puno veća pažnja jer je od jugoslavenskog značaja. O jugoslavenstvu se nekako malo govori, a ja ga stalno ističem. Mislim da se može učiniti više nego to se do sada učinilo jer mogućnosti za to ima. Vi ste iznijeli nekoliko prijedloga u tom smislu, samo ih sada treba provesti u djelo. Turizam će se sigurno sve više razvijati, pa ne treba samo misliti na ljeto. Zimski turizam, posebno u Dubrovniku, sigurno će se sve brže razvijati, pa treba raditi na tome da se i u tom pravcu razvijaju Dubrovačke ljetne igre, jer bi u tom periodu trebalo organizirati povremene umjetničke priredbe. Sredstva, o kojima je bilo riječi ovdje, mislim da ne predstavljaju toliki problem, a da ga nije moguće riješiti. Ja ću sa svoje strane pružiti pomoć u nastojanjima da Igre i dalje afirmiraju jugoslavensku kulturu i umjetnost i umjetnike kako kod nas tako i u svijetu. Treba voditi računa da su DLJI najvažnija kulturna manifestacija svih naših naroda" - riječi su Tita.
"JESTE LI VEČERAS SVIRALI NA GUARNERIJU ILI STRADIVARIJU?"
U knjizi se nalaze i riječi redatelja Koste Spaića, koje kazuju o tome kako je Tito razmišljao o povezanosti programa Igara i autentičnih prirodnih pozornica koje su razasute Gradom.
"Mi smo, naime, tada razmišljali o gradnji jedne ljetne pozornice izvan dubrovačke luke, izvan zidina, na Lopudu. Predsjednikova reakcija bila je vrlo zanimljiva: "Mislim da to nema smisla". Rekao je i da bi se Ljetne igre ipak trebale držati arhitekture starog Dubrovnika i da bi bilo pametnije osposobiti tvrđavu Revelin, kao jednu od novih mogućih scena." - objasnio je tada Spaić.
"Tito je veoma rado posjećivao predstave DLJI, nekad u društvu svojih stranih gostiju, a nekad sa suprugom i užim krugom suradnika. Nije tim priredbama prisustvovao kulturno nedorasli metalski radnik, kako bi netko mogao pomisliti, nego čovjek koji je, na iznenađenje mnogih, umjetnost dobro poznavao i cijenio. I toga se prisjećao Kosta Spaić.
"Navečer je bila oluja s kišom, a nismo mogli održati predstavu Julija Cezara za predsjednika. No, kako je on svakako htio vidjeti nešto od programa, sjetili smo se da se u Dubrovniku još nalazi na odmoru (poslije koncerta) glasoviti violinist Isaac Stern. Nekako smo ga našli, dogovorili da nastupi uz klavirsku pratnju Jurice Muraja (jer njegov klavirist već je bio otputovao) i navečer je uz prisustvo druga Tita održao vrlo uspio koncert u dubrovačkom kazalištu. Nakon koncerta otišli smo svi u Gradsku kavanu i prvo što je predsjednik pitao poznatog violinistu, bilo je: "Jeste li večeras svirali na Guarneriju ili Stradivariju?"
Poslije toga se razvio vrlo zanimljiv dijalog na engleskom jeziku o violinama. Mene osobno tada je frapiralo to predsjednikovo zanimanje koje je istovremeno svjedočilo o poznavanju ovoga područja, koje je silno specijalističko. No, nakon nekog vremena predsjednik i Stern su ustanovili da su u isto vrijeme boravili u Permu (Stern kao dijete jer je ruskog podrijetla) i dalje su nastavili razgovor na ruskom jeziku, prisjećajući se s vedrinom kako je Perm izgledao u njihovo vrijeme! Nakon večere svi smo otišli na brod Galeb gdje se do kasne noći nastavio razgovor o umjetnosti i muzici, u kojem je predsjednik strasno sudjelovao i iz kojeg se moglo vidjeti koliko voli glazbu." - piše još u knjizi.
Inače, vrijedi još naglasiti i kako je Vijeće DLJI Josipu Brozu Titu 1974. godine uručilo i Plaketu Dubrovačkih ljetnih igara, uz 20. obljetnicu Titovog pokroviteljstva.
Pak, Igrama niti Tito nije ostao dužan pa je vrlo biranim riječima čestitao Igrama 25. godišnjicu.