Pronalaženje riba jedan je od najtežih dijelova ribolova, profesionalnog i sportsko - rekreativnog. To se više ili manje odnosi na sve, ali posebno na riblje vrste koje lutaju prostranstvima neovisno ili manje ovisno o dubini mora, vrsti dna, udaljenosti od obale i dna...
Posao pronalaženja danas znatno olakšavaju elektronska pomagala, ali nemaju ih svi, a kojima su, uz to, mogućnosti i dometi ograničeni. Zbog svega toga mnogi ribolovci se još uvijek koriste i znanjem o nekim pojavama na moru koje su izravno ili neizravno vezane uz prisutnost ribe. Praksa je pokazala da je primjena znanja o tim pojavama od izvanredne koristi čak i onda kad se rabe i elektronska pomagala, jer ribara mogu mnogo brže dovesti do ribe nego kad se te pojave ne poznaju ili zanemare pa se sav posao pronalaženja prepusti elektronici.
Za sportsko - rekreativne ribolovce poznavanje tih pojava posebno je značajno u lovu tuna, ali i ostalih pučinskih pelagičkih grabljivica, kako sitnih tako i krupnih. Tih pojava je dosta, a najviše ih je povezano uz ponašanje morskih ptica. Međutim, ponekad se dogodi da ptica nema, a da se na površini pojavi plov sitne plave ribe, a za njima i širuna, lokardi, vrnuta, lica, polanda, lampuga, tuna…
Glavni razlog njihovog pojavljivanja je hranjenje sitnih plavih riba planktonskim organizmima koji u svojim migracijama redovito dolaze do površine. Pojavljivanje riba na površini opetuje se na više načina. Najčešće je „glavinjanje”, jedva vidljivo probijanje površine mora vrhom glave ili ustima karakteristično je za bukvu, gavuna, giru, brgljuna, cipola… „Igra“, praćakanje ribe po samoj površini karakterizira pojavu srđele, papaline, vrnuta, lokardi, širuna, ukjate, tuna, igluna i iglana. Najrjeđe je „riljanje“, plivanje površinom izvirujući leđnim perajama van površine, kako se javljaju iglun, tuna, bucanj i morski psi, dok je izlijetanje nad površinu karakteristično za igluna, iglana, cipole, tune i iglicu. Svaki od navedenih načina pojavljivanja dosta je lako uočiti po utihi, ali za valovitog i vjetrovitog vremena to je teže ili posve nemoguće.
Za ribolovce je najkorisnija „igra”. Ne samo zato što se najlakše opaža, nego i poglavito zato što se neke vrste, primjerice tuna, iglun i iglan, prilikom „igre” najlakše love, jer se dok „igraju” zapravo hrane, a za vrijeme hranjenja slabi im oprez prema opasnosti.
Ako sitna riba iskače nisko, pojedinačno i rijetko, to je znak da je ništa ne progoni. No, ako skače visoko, učestalo i masovno, nešto je progoni. Oko toga plova treba povući pendulu, najbolje i laganu i tešku dok se ne utvrdi koliko su krupni progonitelji.
Iako se može vidjeti u bilo koje doba dana, „igra” je neusporedivo češća i lakše se primijeti u ranim jutarnjim i kasnim popodnevnim satima i to obično u toplijim dijelu godine. Na nju najčešće upozorava tamnija boja mora na mjestu igre, ako se promatra iz daljine, dok se gledajući iz blizine može vidjeti i sama riba koja iskače. Veoma često, poviše takvog mjesta su morske ptice.
Osim riba, na površini mora „igraju” i sisavci. Njihova brojnost u jednom području ovisi o bogatstvu ribe u njemu. Ne samo zbog činjenice da se morski sisavci hrane isključivo morskim životinjama, nego još više zbog toga što oni trebaju veliku količinu hrane, što ih veže samo za bogata područja. To ih čini i ovisnijima o takvim područjima nego ptice, koje uslijed veće brzine kretanja imaju veću mogućnost odabiranja staništa.
Od morskih sisavaca koji zaslužuju pažnju ribolovca treba spomenuti samo dupina („Delphinus delphis“), jer drugi sisavci ako se i susreću, toliko su rijetki da se njihovoj pojavi ne može pridavati neka veća važnost. Dupin prati i proganja u prvom redu ribe koje žive u plovu, a stalno je prisutna nad većim brakovima gdje se redovito zadržava sitna plava riba, bukva, gira oblica, kantor, cipoli, itd. Njihova pojava na površini je mnogo rjeđa u hladnijim nego u toplijim mjesecima. Prva njihova pojava u proljeće vezan je prisustvo sitne plave ribe čime se najavljuje i početak ljetnog ribolova.
Jednolično kretanje dupina površinom mora, u redu jedan za drugim, znak je samo seljenja iz jednog u drugo područje. Ako njihovo zadržavanje pod vodom traje duže onda je sigurno da se hrane nekom pridnenom, bentonskom ribom.