Vjerojatno najstariji udičarski alat, pribor bez utega, poznat kao „a volo“, vrlo je teško odbaciti i na male daljine, a što je poželjno, osobito u ribolovu s obale. Problem je posebno težak u lovu ometcem „preko prsta“, a jedino rješenje je postavljenje privremenog utega na pribor. On mora biti dovoljno težak da omogući odbačaj na željenu daljinu, ali i takav da nakon pada u more lako i više ili manje brzo spadne s pribora kako bi on polako tonuo, plutao ili lelujao na dnu, ovisno u kojem se sloju lovi.
Da bi lakše i dalje odbacili mamac, ribolovci oduvijek koriste vjetar koji im puše s kopna u leđa, poput jutarnjeg termalnog, lokalnog vjetra kojeg uzrokuje razlika temperature dijela kopna i mora uz njega. Također, u tu svrhu, osobito kad se želi precizan odbačaj, odavno se koristi privremeni, jednokratni utezi od ljepljive smjese, koji se raspadnu nakon pada u vodu i tada imaju ulogu primame.
Smjesa se najčešće radi od kruha ili brašna. Najjednostavnije je upotrijebiti samo kruh star jedan dan, dovoljno prosušen da nije gnjecav. Kora mu se s malo sredine zguli rukom, pa se u posudi nakratko nakvasi i što prije iscijedi, a onda dobro umijesi u jednoliku masu koja se raširi po dnu suhe i široke posude. Na to se namrvi sredina kruha i sve poslije 5 - 6 minuta zajedno dobro umiješa. Zatim se škropljenje vodom odredi tvrdoća smjese pa se ona uvalja u kuglicu i valjak te postavi na pribor. Kolike će im biti dimenzije ovisi o tome koliko se daleko želite odbaciti. Valjčić promjera jednog te kuglica od dva centimetra mogu se odbaciti i preko 20 metara, što je posve dovoljno i u lovu s položite obale. Zbog strukture smjese, ne treba odbacivati s trzajem, utoliko prije što je odbačaj s postupnim ubrzanjem bolji za postizanje dužih odbačaja.
Privremeni uteg se može izraditi i od - zemlje, najbolje gline jer je ona osobito gusta i masna pa zato i vrlo ljepljiva. Uteg od nje, kao i od kruha, treba postaviti uz mamac, a još bolje je mamac obložiti smjesom. Za osobito dalek odbacivanje, pak, najbolje je u smjesu stavit cijeli privez, ali tako da se on ne upetlja, a mamac ne zdrobi. Takvo otežavanje se ne preporučuje na priborima namamčenim pastelom ili kruhom, jer se oni lako jedine sa smjesom utega i tako gube karakteristike, osobito miris, a uteg presporo ili nikako ne spada s pribora pa uzrokuje brzo tonjenje mamca.
Slično rješenje je kocka šećera, koja teži 5 do 6 grama, a koja se na pribor može vezati gumicom za domaćinstvo ili „filo elastico“, specijalnom elastičnom niti od silikonske plastike za vezivanje mamaca.
Kad se želi da mamac što sporije propada i tako lovi u cijelom vodenom stupu, umjesto te bolje je koristiti drugu specijalnu nit za vezivanje mekanih mamaca. Radi se o među morskim ribolovcima malo poznatoj niti od „PVA“, polivinil alkohol plastike, koja se brzo rastapa u vodi. Osim niti, koristiti se i traka te vrećica ili mrežica (na slici) od tog materijala.
Inače, dobro je znati da se „PVA“ vrećice i mrežice koriste u ribolovu „direktnim primamljivanjem“. U njih se zajedno pakiraju primama i mamac s udicama i tako postiže da oni na dnu leži skupa, zbog čega riba brže prilazi k mamcu. Prednost upotrebe „PVA“ vrećice jest što se u njoj i najsitnija praškasta primama može baciti daleko i potonuti duboko bez rasipanja. Osim toga, cijeli sistem (privez, udica s mamcem, vrtilica, oblutak ili koji drugi privremeni uteg…) može se spakirati u vrećicu i odbaciti, a da ne dođe do uvrtanja i zaplitanja sistema oko predveza ili osnovne strune. Pri pakiranju treba paziti da u vrećici ne ostane zraka. Ako se to dogodi, vrećicu treba izbušiti iglom pa stiskati da zrak iziđe. No, bez obzira stavljao li se u vrećicu ili mrežicu, odnosno vezuju li se koncem, mamac, primama ili privremeni uteg trebaju biti što manje vlažni, najbolje suhi. Tako se vrećica, mrežica, nit ili traka neće rastopiti prije nego padnu u vodu. Ako se ne može koristiti suhi mamac, sve je najbolje spakirati u višeslojnu vrećicu. Štapom za lov komarče mamac u „PVA“ vrećici ili mrežici može se odbaciti i 70 metara.