Prvi organizam kojeg upoznaju posjetitelji mora često bude morski ježinac, jež, jer je vrlo brojan, osobito u plićacima, te oblikom najprepoznatljiviji. Malo tko nije imao neko iskustvo s njim, često neugodno zbog bolnih uboda njegovih bodlji pa ne čudi što je omražen među kupačima. No, istovremeno je i obožavan od strane sladokusaca zbog delikatesnog, intenzivnog okusa po moru, jodu i algama te specifične kremaste teksture njegovih gonoda, spolnih žlijezda.
No, unatoč čestim susretima s njima ljudi zapravo malo znaju o morskim ježincima, a i ono što misle da znaju veoma često je netočno, bez stvarnog uporišta u znanosti.
Jedno od najraširenijih pogrešnih mišljenja o morskim ježincima jest da obitava samo u čistom moru. Međutim, činjenica je da se odrasli često nalaze u blizini kanalizacijskih ispusta jer dobro podnose visoke koncentracije hranjivih tvari s kojima u organizam unose i u njemu zadržavaju i teške metale te druge zagađivače. Zato ih znanstvenici koriste kao biomonitore, pokazivače zagađenosti morskih staništa.
Veoma raširena zabluda je da su jestive samo ženke, a istina je da se mogu konzumirati i mužjaci i ženke, odnosno žućkaste i narančaste gonode, spolne žlijezde koje proizvode jajašca i spermije. No, ne svih 24 vrste koje žive u Jadranu, nego samo tri: jestivog te ljubičastog i hridinastog. Najviše se konzumira najbrojniji - hridinasti - jer su ostala dva rijetka, osobito jestivi, koji je i najteže dostupan jer obitava na većim dubinama.
Zbog velike sličnosti, teško je razlikovati najčešće konzumirani hridinasti od ostala dva jestiva, ali i od podjednako brojnog, ali nejestivog sličnog mu crnog ježinca s kojim dijeli stanište. Evo ukratko koje su najuočljivije posebne osobine svakog od njih.
Hridinasti ima ovalnu blago spljoštenu čahura, s donje strane ravnu, koja doseže promjer od 80 m, dok mu bodlje narastu do 30 mm. Boja bodlji tamnoljubičasta, smeđa do zelenkaste. Živi na hridinastom dnu od zone plime do 30 m, najviše na 1 do 2 m.
Tijelo, čahura jestivog ježinca je skoro okrugla promjera do 160 mm s bodljama dužine do 25 mm. Čahura mu je najčešće crvena, katkad ljubičasta, bodlje su crvene s purpurnim vrhovima. Obitava na obraslom dnu, najmasovnije na 40- tak metara.
Ljubičasti ježinac ima skoro okrugle čahure promjera do 130 mm, a dužina gusto nasađenih bodlji mu doseže samo 20 mm i ljubičaste su boje s bijelim vrhovima. U Jadranu ga ima posvuda između jednog i 120, ali je najbrojniji između 2 i 21 m dubine na pjeskovitom i hridinastom dnu.
Crni ježinac, osim što je barem podjednako brojan, i dijeli stanište s hridinastim, ali je najčešće na dubini do jednog metra. Plosnatiji je i sitniji od hridinastog. Promjer s bodljama mu je do 100 mm, a boja skoro crna.
Treća najraširenija zabluda o morskom ježincu je da se ženke ukrašavaju. Činjenica je da i mužjaci i ženke hridinastih te ljubičastih ježinaca na sebe kamenčiće, ostatke ljuštura školjkaša te dijelova morskih algi i cvjetnica. Na taj način smanjuje izloženost UV zračenju, štite se od predatora i ublažavaju djelovanje jakih valova.