Prestankom sezone kupanja i nautičkog turizma opustit će plaže te utihnuti marine i lučice. Tako će udičari koji love s obale ponovo dobiti priliku odbaciti udice bez potrebe odlaska do udaljenih i nepristupačnih pozicija. Iako ima i tvrdih, kamenitih, na plažama te u i oko lučica i marina prevladavaju mekana, najčešće muljevita dna. Suprotno dominantnom mišljenju, na takvim se dnima ima što loviti udicom do početka zime, osobito dobro tijekom „babljeg ljeta“. To treba iskoristiti barem onda kada se zbog nekog razloga ne može poći do udaljene pozicije.
Zapravo, nigdje se na jednom mjestu ne može naći udičarima toliko zanimljivih riba, kako stalnih tako i povremenih stanovnika muljevito - pjeskovitog dna koliko na dnu plaža, luka, marina i njihovog bližeg okoliša. Od stalnih tu su glavoči, vladika i ostale usnače, pijerka, svugdje prisutni šparmić, zatim cipoli, arbuni… Na mekanom dnu obitavaju i ovčica i trlja blatarica, u manjem broju kokoti, a znatno više nego što se misli sitni morski psi i mačke. Mekanim priobaljem redovito krstare smuduti i ovrate, a u ovo doba godine povremeno su tu i iglica, bukva, ukjata, lica, strijeljka…
Sve te i još neke manje prisutne ribe mogu se loviti brojnim načinima, od kojih je najučinkovitiji na dnu jer se većina spomenutih riba hrani na dnu. Takav način lova ometcem pruža šanse i udičarima početnicima da s minimalnom opremom i najpristupačnijim mamcem kakav je kruh ostvare kakav takav ulov, ponajprije glavoča i šparmića. S druge strane, lov ovrate i smuduta zahtjeva daleko ozbiljniji pristup, počevši od adekvatnog pribora.
Svaštarski ribolov na dnu je najbolje obavljati štapom. Kojim, ovisi o daljini, odnosno dubini na kojoj se ribe nalazi. A u ovo doba godine sve spomenute ribe su najčešće na dubini između 3 i 20 metra, noću još i pliće.
Kada se lovi u lučicama i marinama te na iole strmijim plažama na te dubine se mamci mogu odbaciti bilo kojim odmetaškim štapom. To može biti „beach“, onaj dužine oko tri metra i brze, „A“ akcije, iznimno osjetljivog vrha te težine bacanja do samo 30 grama. Na tako brzi štap mora se postaviti spora, odnosno elastična struna, najbolje najelastičniji najlon. Samo s takvom kombinacijom mogu se odbacivati i mekani mamci.
Koristiti se mogu i nešto jači i duži odmetaški štapovi, oni težine bacanja do 50 ili 60 grama, ali malo mekši, akcije „B“. S njima i nešto manje elastičnim najlonom mamci se mogu odbacivati i preko 50 metara, što je posve dovoljno za lov u ovo doba godine, čak i na plažama koje polako poniru.
Dobro rješenje, osobito ako se očekuje ulov krupnijih riba, je „beach ledgering“, univerzalni dalekometni odmetaški štap. On je iznimno lagan, dužina mu je između 3,5 i 4,5 metra, a težina bacanja 30 do 100 grama. Može biti srednje (B ili C) ili spore (D) akcije, tzv. parabolik. S parabolikom je veoma teško osjetiti uzimanje mamca i dati kontru bez upotrebe neistezljive strune. Zato na njega treba postaviti najkruću najlonsku ili, još bolje, nerastezljivu „PE“ višenitnu strunu.
Za ribolov blizu obale mogu se koristiti univerzalne, ali je najbolje rješenje „surf casting“, rola za daleko bacanje. Može biti i mala, veličine tek 2000 ili 2500, ali zbog mogućnosti ulova ovrate, smuduta ili gruja, treba biti robusna. Zbog istog razloga bolje je koristiti veću, veličine do 5000.
Kao i svuda u priobalju, najbolje se koristiti univerzalnim udicama. Više nego „parangalke“ prikladnije su „kristalke“. Prednost treba dati udicama dužeg vrata, obvezno s tankim tijelom. No, ma koje se koristile, širina luka im treba biti od 6 do 13 mm, ovisno o očekivanoj veličini ulova.
Završnjak se može izraditi na više načina, ali uvijek s najviše dvije udice. Za lov u lučicama, zbog brojnih odbačenih predmeta, bolje je loviti samo s jednom.
Pribor može biti s kliznom olovnicom ili olovnicom na kraju. Osim zbog jednostavnosti izrade, završnjak s olovnicom na kraju je pogodniji za daleko bacanja jer se teže mrsi. Za takva bacanja izrađuje se od nešto debljeg najlona, primula (pjok) 0,25 do 0,30 mm, a predvez, osnova završnjaka 0,30 do 0,40 mm.
Ma od kako debelog najlona bili, završnjaci trebaju imati pola metra duge primule, međusobno i od olovnice razmaknute 60 do 80 cm. Olovnicu je najbolje vrtilicom s kopčom spojiti s krajem predveza, dok je primule s predvezom najbolje ostvariti dvorupim perlicama. Težina olovnice ovisi o daljini bacanja i kreće se od 20 do 50 grama.
Da bi bio što manje vidljiv, na što je posebno osjetljiva ovrata i još više ovčica, sve treba izraditi od „FC“, tzv. nevidljive fluorougljične strune ili barem od najlonske koja nema površinski sjaj, ali je vrlo podatna pa posve polegne po dnu.