S padom temperature mora pada i apetiti većine riba. Među rijetkima iznimkama jesu i menule (gere, gire) koje se zbog toga mamcima dobro love i u hladnijem dijelu godine, od listopada do travnja, čak i u prosincu, mjesecu u kome najmanje jedu, s vrhuncem potkraj jeseni i početkom zime, kada su u velikim jatima blizu obale, ali ne toliko blizu kao u ožujku i travnju.
Uzduž naše obale i na otocima gera oblica (oblić), oštrulja, (lužina) te modrak (tragalj) nisu previše gurmanski cijenjene. Kvaliteta njihovog mesa nije osobito visoka. Međutim, osim što su među najbrojnijim ribama, one su agresivne i borbene zbog čega ih je veći gust udicom loviti nego jesti.
Ako rijetko ulaze u luke i lučice kao u proljeće, tijekom zime će gerovke sigurno biti ispred njih te u kopnenim kanalima i uvalama pa se u potragu za njima ne treba otiskivati daleko od obale iako se spuštaju i do 50- ak metara dubine. Nad svim su vrstama terena, ali najradije nad livadama sviline, koju mi još nazivamo perje i zostera. Ta biljka raste do dubine od 15 metara pa je zbog njene tamnozelene boje lako uočiti gdje je i tako odabrati najpovoljniju poziciju za lov gerovki.
Gerovke se i u ovo doba godine najradije hrane na pozicijama s izraženim strujama. Za ishranu su raspoložene skoro uvijek, ali im je apetit posebno dobar po sunčanom ili barem vedrom danu, s mirnim ili jedva namreškanim morem. Oblić se najbolje lovi u ranu zoru i suton, lužina danju, a tragalj tijekom noći s mjesečinom.
Oblić i lužina narastu do dvadesetak centimetara i dosegnu težinu do 80 grama. Srednja lovna težina im je oko 30 grama. Tragalj dosegne 25 centimetar dužine i 250 grama težine, a prosječna lovna težina mu je je tek 80 grama. Unatoč tome što su agresivni i borbeni, zbog toga se mogu loviti najlakšim priborom- osnovnom najlonskom strunom debljine 0,10- 0,15 mm te završnjakom debljine 0.08 – 0,12 mm. Tako tanak najlon je nezgodan za manipuliranje, pa se zato preporučuje lov štapom.
Lov gerovki se najčešće obavlja iz plovila bulentinom, čiji je završnjak najbolje izraditi na klasični, očenaš sistem- na kraju s olovnicom težine do 50 grama, ovisno o dubini i jačini morske struje na mjestu lova, te s dva ili tri priveza, prame. Kad ribe dobro jedu i kad su u plovu optimalna dužina priveza je 15- 20 cm, a kada ne jedu dobro koristiti treba priveze duge 30-60 cm. Prva se vezuje na udaljenosti 20- 25 cm od olova, a tolika treba biti i udaljenost među privezima. Između završnjaka i osnovne strune obvezno treba biti vrtilica kao bi se umanjilo uvrtanje pribora.
Kada se lovi nad livadom sviline, čiji listovi širine 3- 9 mm mogu biti dugi 30- 100 cm, da udice ne bi kačile svilinu, a mamci bili u njoj i zato slabo vidljive, bolje je loviti završnjakom koji udice drži poviše livade. Najjednostavnije rješenje je povećati razmak između olovnice i njemu najbližeg priveza. Još bolje je na priveze postaviti „pop-up“ plovke, tolike nosivosti da privez s mamcima drži poviše livade.
Osim tijela gerovke imaju i nerazmjerno mala usta koja tankom opnom, razapetom između usnica mogu znatno produžiti oprema naprijed kako bi usisale hranu. Takvom obliku usta i načinu hranjenja najprimjerenije su dugovrate i tanke udice oblika „Crystal“ širine luka 3- 7 mm.
Udice moraju biti namamčene na takav način da girovke mogu u jednom potezu usisati udicu i mamac. Iako je plankton osnovna hrana gera, one rado jedu i ostalu sitniju hranu. Zato se mamčiti može koristiti gotovo sve što je animalnog porijekla.
Gere bulentinom mogu loviti „preko prsta“, ali je puno lakše štapom i rolom. Štap može biti lagani, ali i srednji, no obvezno s osjetljivim vrhom. S dužim se lakše lovi i pretražuje lovno područje zbog čega se mogu koristiti i oni od 3,5 do 4,0 metra, čak i duži, svi opremiti laganom, rolom veličine 2000.
Udičarenje ovih jatnih riba nije osobito zahtjevno. Pribor valja spusti do dna, i povremeno po malo podizati sve dok se ne ostvari prvi ulov. Nakon toga treba loviti na dubini gdje je ulov ostvaren. Zato što gerovke najčešće prvo ispituju ponuđeno, što se osjeti kao čupkanje, kontrirati, kratko, ali odlučno, treba tek kad riba dobro povuče pribor. Zato što se najčešće zakače za nježnu opnu koja se lako pokida, ribe treba izvlačiti kontinuirano, bez naglih pokreta, ali i bez taktiziranja.
Ako ribe ne uzimaju nego samo diraju mamac, dobro ga je povremeno kratko trgnuti. Gere to najčešće to protumače kao pokušaj bijega svog plijena i odlučno ga zatim napadaju.
Tijekom izvlačenja gerovke trepere i cijelo vrijeme se plivanjem u stranu pokušavaju osloboditi. U trenutku kad se nađu u zraku, žestoko će se bacakaju i ako su na predvezu dvije ili tri, dok se skida jedna nerijetko ostale same spadaju pa ih skidati treba unutar plovila, najbolje nad kakvom kantom.