Vrijeme je Feste pa iako nije za biti pošto-poto na okidaču puške koja uvijek traži za ustrijeliti nelogičnosti koje se tiču svih crkvenih tradicijskih normi, ipak je potrebno ukazati na propovijed dr.Egidije Živkovića. Biskupu Železnog u austrijskom Gradišću, kojemu su se u dva navrata za vrijeme propovijedi stvorili, takoreći, bijeli konji pred očima.
Biskup Živković imao je jednu lijepu i netipičnu paralelu usporedivši Dubrovnik s brodom pa je, upozorivši na demografsko odumiranje Hrvata, pozvao one koji imaju moć upravljanja tim brodom da "daju vesla u ruke našim obiteljima, mladima i djeci". Dakle, nekome može ići na živce to vječno svećeničko pozivanje na brojnost stada, no, neovisno o tome, biskup je obraćajući se široj masi s tim riječima zapravo poentirao.
Problem je u riječima koje su uslijedile, a koje ne bi trebale pristajati dr.Egidiju Živkoviću, svećeniku koji je pokazao da se zna lijepo izražavati, a takvi bi trebali moći i pravilno razmišljati.
- U nedostatku nekontrolirane navigacije neki vrše progon vaših mladih ljudi sustavnim seljenjem iz Hrvatske. Pročitao sam i to da se prošle godine potopio jedan veliki brod u Hrvatskoj. Reklo se da je umrlo 40 tisuća ljudi, veličine grada Dubrovnik. Strašno! Pomislio sam: Umro je Dubrovnik. Umrla je kolijevka stoljetne kulture, umro je pojam drage slobode, umro je dio Hrvatske pun sunca i mora. Ono što nisu napravili agresori u ratu, to rade politički agresori u miru. Ubili su Dubrovnik. Potopili su najljepši brod Europske plovidbe. - kazao je Živković.
Dobro, figuru na stranu, na kakve on političke agresore u miru misle koji su "ubili Dubrovnik", odnosno koji su odgovorni za iseljenje 40 tisuća ljudi? Ako misli na pretprošlu Vladu, onu Zorana Milanovića, onda se radi o klasičnoj svećeničkoj dogmi koja pozivajući na istinsko domoljublje, potiče podjele.
Pak, ako je mislio na političare općenito, opet je promašio temu i postavio se u ulogu onoga koji napada "njih", političare u globalu... Takvi, koji se obraćaju svima i gađaju široke mete, obično promaše svakoga.
Ipak, da ne misli baš na sve političare, nego za one, po Crkvi u Hrvatskoj, nejednakije od drugih, možda govore njegove riječi s kojima je započeo propovijed, a u kojima se dotaknuo čega drugoga nego komunizma.
- Ovdje je Crkva sa svojim narodom bila kroz povijest neprestano ugnjetavana, proganjana i ubijana. Povijest ove zemlje je ispisana i stvorena krvlju mnogih mučenika i branitelja. Mi Austrijanci kao susjedi komunističkih zemalja dobro znamo što ste vi sve proživjeli i kako ste skupo plaćali svoju slobodu, posebno kao Crkva u vremenu bl. Alojzija Stepinca. - rekao je biskup Živković.
Fascinantna je svećenička opsjednutost komunizmom. Jasno je da religija i baš nije bila omiljena u vrijeme komunizma, ali konstantna proganjanja koja se spominju u svakoj prigodi već postaju sama sebi svrhom, a zabrane odlazaka u crkvu nisu ništa doli preuveličavanje i laž. Dapače, upravo naprotiv, čini se kao da je sve i imalo više draži u ona "olovna vremena" kad se svetkovalo nježnije, bez inercije i dokazivanja za biti većim katolikom od pape.
No, povrh svega, osim što komunisti Festu kakvu poznamo danas nisu nikad zabranjivali, za razliku od vjernika i katolika Francuza i Austrijanaca u vrijeme njihove vlasti, što današnja Festa sv. Vlaha, u 2017. godini, ima s komunizmom, Stepincem, proganjanjem i ubijanjem? U svojoj srži blagdan sv. Vlaha znači slobodu, radi se o urbanoj svetkovini koju slave svi kojima je Dubrovnik u srcu. Sveti Vlaho za Dubrovčane vjera je u bolje sutra, a čovjek je subjekt same Feste, kao središnja točka zbivanja ljubavi prema gradu.
Iako Živković nije poput Valentina Pozaića i ostalih "Košića", u ovakvom Dubrovniku nepotrebni su ikakvi politički govori crkvenih vjerodostojnika bez obzira na kakve političare se mislilo. Dakle, jednostavno zato što je civilizacijski šarm sv. Vlaha u suprotnosti s legendarnom rečenicom gospara Lukše iz Trilogije koji kaže: "Homo spat". Ostanimo budni, a za svog parca samaritanca Dubrovnik je istinski budan.
Zato, na Festu svetoga Vlaha i malo politiziranja je previše politiziranja.