Nedavna znanstvena istraživanja potvrdila su tvrdnje iskusnih ribara da su olignji ukusniji što se prije usmrte. Naime, tijekom gušenja na zraku olignji proizvode toksine, a zbog intenzivne dehidracije i velike količine mliječne kiseline, tvari koje smanjuju kvalitetu njihovog mesa i otvrdnjavaju ga, u nekim slučajevima toliko da postaje žilavo poput gume. Zato znanstvenici preporučuju da se ulovljene lignje usmrte čim se izvade iz mora, jasno, ako se žive ne koriste za lov velikih grabljivica. Osim toga naglašavaju da je to i humano, jer nije moralno kao ni bilo koje drugo živo biće mučiti ih sporom smrću - ostaviti ih da polako ugibaju.
A kako humano i najbrže usmrtiti lignju? Poznato je da lignja ima tri srca, ali jedan mozak. Zato je najlakši i najbrži način usmrćivanja prekid rada mozga, koji uzrokuje momentalni prekid rada srca. Da bi se tako usmrtila mora joj se odrezati živac mozga koji leži u njenom vratu. To je najlakše izvesti probadanjem vrata oštrim predmetom. Čim joj se živac prereže lignja odmah umire, kromoforne stanice njenog tijela odmah izgube funkciju i lignja dobije poznatu bijelu boju koja označava njenu smrt.
Tim postupkom postiže se još nešto. Naime, ogromna većina oliganja, ali i sipa, ne stigne prije humane eutanazije izbaciti crnilo! Tako se ono sačuva za izradu delikatese, ali se sačuva i oprema i odjeća ribolovca te sve ostalo što bi moglo biti zamrčeno tintom umirućeg glavonošca.
Japanci su najviše spoznali i učinili na primjeni humane eutanazije lignje, ali i na isti način sipe. Izmislili su i „ikejime“ metodu najbržeg i najhumanijeg ubijanja riba i glavonožaca. Izvodi se umetanjem kakvog šiljka u stražnji dio mozga, što izaziva trenutačnu smrt mozga, ako se uradi ispravno.
Napravili su i posebne alate koji taj čin čine lakšim, brzim i učinkovitim. Za „ikejime“ lignje i sipe taj alat, poznat i kao „Ike Jime“, na rukohvatu ima oštri produžetak nalik odvijaču. Kraj produžetka nalikuje maloj špatuli, ali ne ravnog nego sječiva oblika polumjeseca, jasno vrlo oštrog. Svrha mu je lakše prodiranje kroz meso vrata i presijecanje živca lignje.
Sam čin eutanazije je lak, puno lakši nego kod riba. Nakon što se lignja prihvati, najbolje mrežnom prihvatnicom, što nježnije i opreznije treba je očima gore položiti na tvrdu podlogu i rukom nježno prihvatiti za tuljak. Tijekom tih radnji najveća je opasnost od izbacivanja crnila.
Zatim treba potražiti mozak, koji je između očiju, malo bliže tijelu. Od njega živčani sistem ide prema tijelu i s druge strane prema glavi i ticalima. Najprije se treba prerezati živčani sistem koji vodi u tuljak. „Ike Jime“ se vrhom okrenutim prema repu najprije postavi pod kutom od oko 60 stupnjeva iza glave lignje, a ispred plašta te potom naglim pokretom zarije u lignju. Kad se to dogodi prekida se dotok krvi u tuljak i on pobijeli, dok glava i pipci zadržavaju boje. Ne učini li se to dobro, samo će polovina, lijeva ili desna, tuljka pobijeliti. Tada treba postupak ponoviti uz neznatno pomicanje alata u stranu koja nije pobijelila.
Nakon toga treba eutanazirati i glavu s pipcima. Alat se izvadi, pod kutom od oko 60 stupnjeva okrene vrhom prema glavi i zarije između očiju lignje. Ako se to obavi valjano, pobijelit će glava i kraci.
Postupak izgleda kompliciran, ali se brzo nauči. Umjesto specijalnim alatom može se izvesti i kakvim šilom ili tankim odvijačem.
Na opisani način usmrćena lignja je puno mekša, lakše probavljiva i puno ukusnija.