Kolosalna pobjeda, buđenje građanskog Dubrovnika, natezanje tko je druga najjača politička opcija, protestni glasovi, koje li sve opise nedavno završenih lokalnih izbora nismo dosad čuli, a sve stane u nekoliko riječi: građani su sve političke opcije zajedno - otkantali.
Kad na izbore izađe jedva nešto više od 51 posto birača nešto nije u redu, ali hajde, ipak je više od 50 posto pa neki moralni legitimitet ipak postoji, zakonski svakako, no, uistinu bi trebalo razmisliti i o tome treba li i mogu li se izbori na koje izađe ispod 50 posto biračkog tijela uopće priznavati ili ponavljati, jer volju većine građana svakako ne odražavaju. Pa ako birači ne žele izaći jer nemaju dostojne kandidate, neka ne izlaze dok na izbore na izađu dostojni njihova glasa, neka Dubrovnikom ili bilo kojim drugim gradom, općinom, županijom, vladaju vladini povjerenici, ni prvi ni zadnji put, nitko još nije propao zbog vladina povjerenika, neka se ponavljaju izbori u nedogled, manji su trošak nego šteta kad se izaberu nekompetentni.
Pa hajdemo vidjeti koliku podršku su uistinu dobili oni koji su se odlučili izaći na prošle lokalne izbore u Dubrovniku. Koji su to postoci od ukupnog broja birača, odnosno koliko građana Dubrovnika u postotcima je uistinu glasalo za pojedine političke opcije.
Pobjednička HDZ-ova koalicija u Dubrovniku tako zapravo ima podršku samo 14,49 posto građana, to je ta, jedna od „kolosalnih pobjeda”. Dakle, drugim riječima 85,51 posto Dubrovčana ne glasa za HDZ, ali HDZ vlada. To je ta demokracija, ali demokracija i jest pravo izbora i da ne izađeš na izbore pa ovo nije onda problem HDZ-a već je ovo problem ostalih političkih opcija i samih građana, što zbog nepovjerenja što zbog nezainteresiranosti da sami kroje vlastitu sudbinu,.
Ustanak građanskog Dubrovnika sveo se na 7,12 posto Dubrovčana, toliko su naime dobili uistinu srđevci koji tvrde kako su njihovi glasači buđenje građanskog Dubrovnika. Do vraga, nije valjda da samo toliko Dubrovčana razmišlja na taj „građanski način”, ma što god to bilo, jer valjda i ostali zastupaju građane, a ne neke tamo Marsovce. Nije, prije će biti da je problem u srđevcima koji se jesu politički uozbiljili i time i ostvarili ogroman napredak, ali još će se dosta morati truditi kako bi pridobili povjerenje koje možemo nazvati impozantnim.
Da birači koji čak razmišljaju i dijele isti svjetonazor, odgoj, stavove, kako god hoćete, srđevce ne prepoznaju kao one koji bi ih mogli zastupati, najbolje govore glasovi nezavisnoj listi Ivice Roka. Što iz zajebancije, što iz protesta, glasovi za tu listu žešća su prdeljuščina na obrazu srđevaca nego ostalih stranki, jer riječ je o biračkom tijelu koje po „defaultu” pripada opciji kakvom se žele predstaviti srđevci, ali jasno je da to još nisu dobro iskomunicirali ili je jednostavno problem u ljudima koji nastupaju ispred SJG.
Stoga je i natezanje koje se povremno čuje, tko je druga najjača opcija, SJG ili DDS, bespotrebno, nebitno, jer obje opcije zapravo uživaju malu potporu svih građana, sasvim je svejedno je li to 7,12 posto SJG ili 6,97 posto DDS-a, zaboga 93 posto građana uopće ih ne doživljava.
A što reći tek za ostale, pa njih građani doslovno ne šljive ni pet posto,a riječ je DUSTRA-i, SDP-u, Mostu i HNS-u. E da, zaboravili smo Domovinski pokret. Nije ni čudo, njih se nisu sjetili ni birači.