Prije 13 godina znanstvenici su dokazali da lignje imaju osjetilo mirisa te da ga koriste za pronalaženje plijena. Ustanovili su da se taj organ u obliku malih bradavičastih izbočina nalaze između očiju i vratnog suženja lignje. Ispunjen je kemoreceptorima, molekulama osjetljivim na miris, sposoban da s lakoćom detektira i vrlo niske koncentracije mirisa.
Ribari su pak odavno smatrali da lignje imaju osjetilo mirisa pa su i za njihov lov koristili mirise, osobito za lov u slabim uvjetima vidljivosti. Mirisnu komponentu varalicama davali su na razne načine. Najprije postavljanjem mamca na pola do metar ispred varalice, zatim namakanjem varalice u tekućini od usoljene srdele te paste od ribica ili kozica, a u posljednje vrijeme i prskanjem varalica s mirisom srdele, skuše, kozice...
Od prije nekoliko godina u Japanu sve je popularniji lov varalicama na koje su pričvršćeni prirodni mamci, a od 2023. godine nekoliko kompanija nudi specijalne varalice za takav lov. Ne samo peškafonda, teške varalice za lov okomitim skosavanjem, kakovi su se dosad koristili u kombinaciji s mamcima, nego i egi, varalice za lov horizontalnim potezanjem. Te egi varalice imaju veliki uzgon kako bi plutale i s dodatnim utegom koji se postavlja na njihovu gornju stranu.
Da bi ih bolje držale, varalice imaju udubljenje za smještaj mamaca te dodatni držač, osigurač protiv spadanja. Kao najlošije rješenje, prikladno samo za žilave mamce, pokazao se držač u obliku uzdužne žice na koju se natiče mamac.
Puno bolje mamac drži tanka i lako savitljiva, podatna žica koja se cijelom dužinom omotava oko sjedinjenih varalice i mamca. Varalice predviđene za takvo spajanje na krajevima tijela imaju gljivaste izbočine za učvršćivanje krajeva žice. Nedostatak takvog rješenja jest što tanka žica reže mamac, što je posebno izraženo u lovu odbacivanjem.
Rješenje tog problema je mrežica od vrlo elastične plastike koja se postavlja preko mamca i na varalicu učvršćuje na više mjesta. Nedostatak ovog rješenje jeste što lignja osim mamca često izgrize i mekanu mrežicu pa ona gubi funkciju, a rezervne mrežice ne nudi još nijedna tvrtka.
Od oba navedena puno bolje je rješenje koje su smislili ribolovci. Radi se o običnom gumenom prstenu, najbolje onom izrezanom od zračnice bicikla. Osim što ga lignja vrlo teško može oštetiti, on može biti toliko širok da se ne zarezuje u mamac, odnosno ne oštećuje ga pri trzaju. Uz sve to, gumeni prsten se može postaviti i na varalicu koja nije konstruirana za nošenje mamca.
Kao mamci najviše se koriste cijele srđele, fileti širuna i vrnuta te trake pilećeg mesa.
Prvotno, varalice s mamcima najprije su se koristile za lov odbacivanjem s obale, ali su se kao odlično rješenje pokazale i u lovu s plovila, kako odbacivanjem tako i okomitim skosavanjem. Pokazalo se da ih lignje češće napadaju te da se napad na njih bolje osjeti nego na istovjetne varalice bez mamca. Osim toga, lignje ih i rjeđe puštaju jer plijen grizu za leđa pa teže shvaćaju da su prevarene.