Prof.dr.sc. Zoran Tadić: Opasnost od zmija u Dubrovniku je medijska pompa

5 min čitanja

Ne znam zašto histerija oko zmija u Dubrovniku, kojih u samom gradu nema, a ako ih i ima, to nisu otrovnice, govori za portal Dubrovnikpress.hr stručnjak za zmije i profesor na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Zoran Tadić. Svjedoci smo kako se sve veća pompa podiže oko narativa koji okvirno kazuje kako eto sve vrvi zmijama u Dubrovniku. Lani se govorilo o, ni više ni manje, leglu zmija na Pločama, ove godine na Facebooku svako nekoliko objave se fotografije ili svjedočanstva tko je gdje eto vidio zmiju.

- Zmija ima prema Srđu, dakle poskoka i to sam siguran. Vjerojatno i poljarica. Ostaloga nema. U Dubrovniku imate blavora, što je dobro jer on će pojesti sve zmije. I gušterice. Kad sam prvi put pročitao o zmijama u Dubrovniku, to me iznenadilo i začudilo jer nikad, apsolutno nikad Dubrovnik nije imao problem sa zmijama. Zmije se mogu vidjeti na rubovima Dubrovnika prema prirodi, moguće da se tu nađe poskok iako rijetko, može se vidjeti i šilca, šaru poljaricu, kravosasa ima u Konavlima jer sam ga viđao, vjerojatno ima i crvenkapica, ali u samom gradu ne bih rekao da ima zmija. Možda se promijenila situacija, ali to je nemoguće. Sve to skupa nazvao bih medijskom pompom. - objasnio je Tadić.

On je duži niz godina ljetovao u Dubrovniku pa se može reći kako je upoznat sa situacijom po ovome pitanju.

- Ne sjećam se da je netko stradao od zmije otrovnice u samom Dubrovniku. Šetajući oko Dubrovnika nisam vidio puno zmija. O čemu se radi, ljeti kad je vruće, zmija nema, prevruće im je. One vole  temperaturu između 25 i 28 stupnjeva Celzijevih. Kad je baš vruće, nećete vani naći puno zmija. Recimo, poskoci na Srđu su aktivni po noći, po danu nisu aktivni. Zamislite kako bi vama bilo po najvećim vrućinama usred zvizdana ići na Srđ, a zamislite tek kako je gmazovima čija temperatura ovisi o temperaturi okoliša, oni se pregriju i uginu. - riječi su Zorana Tadića.

- U svakom slučaju, Dubrovnik se ne mora bojati zmija. Nema nikakve najezde, a ako vidite zmiju, zaobiđite je. Ukoliko se radi o otrovnici poput poskoka, kojega je lako prepoznati, samo u krajnjem slučaju, ukoliko su životi ugroženi, opcija je usmrtiti ga. Ono što mi je na određeni način drago je da ljudi u Dubrovniku ne ubijaju blavore jer su svjesni da ih oni štite od zmija, Blavor će zgrabiti bilo kakvu zmiju i pojesti je. Obično u Dubrovniku se smatra da je dobro imati blavora u vrtu. - dodao je Tadić.

NE UBIJAJTE TARANTELE

Govoreći s njim upravo o ubijanju životinja, što se obično događa zbog neznanja, dotaknuli smo se tarantele, odnosno macaklina.

- Ljudi se boje macaklina, tarantela. Postoji vjerovanje da su jako otrovni, čuo sam priču da je nekima tarantela upala u hranu i potrovala cijelu obitelj. One su bezopasne i neotrovne. Malo, možemo reći ljigavo izgledaju, ali jednako su bezopasne kao dnevni gušteri. No, eto imaju te male bradavice po površini tijela i glasaju se, zna se čuti kako ciče povremeno što je ljudima odbojno. Zamolio bih Dubrovčane da ne ubijaju tarantele! One su jako korisne životinje, recimo jedu i komarce. Zato se skupljaju oko svjetla, ne zato jer ih ono privlači već jer tamo mogu uloviti svoj plijen. One su ušle u kuću, vrlo brzo će izaći. - pojasnio je Zoran Tadić.

No, vratio se na priču "o obitelji koja je stradala jer je tarantela "otrovala hranu, što je zapravo bio povod da objasni kako tarantele, kao i zmije, zapravo izlučuju salmonelu, koja je normalni dio njihove crijevne flore.

- Eto, teoretski je moguće da tarantela upadne u hranu, obavi veliku nuždu i proširi salmonelu. Teško je da se dogodi u praksi, ali teoretski moguće. No, po tom pitanju puno je opasnija jedna druga životinja, mnogima simpatična kornjača, što bi se kod vas reklo, žaba. One su pune salmonele! Preporučio bih ljudima i djeci da dobro operu ruke i da ne guraju ruke u usta nakon igranja s kornjačama. U Sjedinjenim državama se ne mogu prodavati u trgovinama kućnim ljubimcima kornjače manje veličine, one koje dijete može staviti u usta. U svakom slučaju, kad već govorimo o opasnostima od zaraze, trebalo bi pripaziti da se redovne peru ruke nakon doticaja s ovim životinjama. - zaključio je za Dubrovnikpress.hr profesor na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Zoran Tadić.

Podijeli: