Bol na Braču ove godine eto zadaje što fizičku, a što duševnu bol hrvatskim sportskim funkcionerima. Prvo je u ovom mjestu nastradao Zdravko Mamić, a put na Bol duševno je zabolio i državnu tajnicu za sport Janicu Kostelić. Nju su jučer vrijeđali tijekom putovanja na trajektu od Splita do Supetra, a toliko ju je to uznemirilo da je prijavila one koji su joj dobacivali. Brže-bolje, policija je nad 12 osoba izvršila kriminalističko istraživanje te će oni tijekom dana biti dovedeni na Prekršajni sud.
Naime, kako se može pročitati u medijskim izvještajima, vikali su joj "Jebo'te Mamić" i "puši k.... Snježna Kraljice". Slučaj ekspresnog privođenja navijača priča je već sama za sebe koja itekako govori o dvostrukim standardima. Dovikivanje jest nedvojbeni primitivizam, kojega treba osuditi, ali ne bez pogleda u dublju sliku stvari, odnosno svega onoga što je dovelo do ovakvog ponašanja Torcide. A dovelo je sustavno uništavanje hrvatskog sporta koje traje i traje, a po svoj prilici ne vidi se njegov kraj.
Za isto nije kriva Janica Kostelić, koja na svojoj dužnosti nije niti godinu dana, ali sami narativ nekadašnje sportske legende, sad uhljebljene u Vladi, koja bi se prošetavala po Bolu na Braču na WTA turniru "žnj" kategorije, odraz je svega negativnoga u sportu. Odraz koji govori o svima onima koji sustav iskorištavaju za svoje vlastite interese i pobude, dok sama država, pa što skupa s njom ne bi i sport, propada.
Janicu Kostelić na njenu poziciju dovela je politika. Svaka njoj čast na osvojenim medaljama i, kako se to kaže, promicanju ugleda Hrvatske u svijetu, ali njena funkcija je politička. U tom slučaju, njoj pripada i naslijeđe svega negativnoga što je politika učinila tom sportu u Hrvatskoj. Od smrti Hrvoja Čustića na nogometnom terenu, izjava Vlatka Markovića o pobjedi najkatoličkijeg kluba pa do marginalizirane košarke, plivanja, atletike ili klimoglavih dizača ruku u nacionalnim sportskim savezima...
U tom naslijeđu, Janicu Kostelić njezine medalje ne amnestiraju, ona je u očima navijača koji su joj dovikivali već to što su joj dovikivali jednaka nekakvom ćatu iz istog ministarstva koji u životu loptu nije vidio. I, zato se ona na ove uvrede nema pravo iznenaditi. Može se ljutiti, kao što smije i biti povrijeđena, ali u trenutku kad je pristala biti dijelom mašinerije koji je uvelike podijelio državu jug i sjever, uvrede koje su je kod Splita zadesile, nažalost, potpuno su normalne.
Za situaciju u sportu, dakle, nije kriva Janica, ali još manje su krivi dvanaestorica koja su joj dovikivala na trajektu. Sve to skupa samo je još jedna tužna slika hrvatskog sporta i društva, u kojoj je Kostelić, kao nekadašnja sportska heroina, a sadašnja sportska funkcionerka koja bi malo eto posjetila Bol na Braču, tek personifikacija zašto točno i kako umire hrvatski sport.