Sterilna Tatjana Šimac Bonačić, izravni Vido Bogdanović, donkihotovski Hrvoje Kukuljica te uvijek isti Ljubo Nikolić i Maro Kristić danas su se borili za pedesetak glasova nazočnih na sučeljavanju u kinu Sloboda koje je održano u organizaciji Građanske inicijative Srđ je naš, zapravo krila tzv. liste Srđ je Grad.
Nedostajali su tu Terezina Orlić, Valentin Dujmović, Mato Franković i Željko Raguž kako bi se dobio dojam prave rasprave, a nazočni su bili oni koji ionako pušu gotovo pa u isti rog, a koji su na večerašnjem sučeljavanju mogli pridobiti maleni fundus glasova, što se vidjelo po broju prisutnih. Inače, treba dodati kako je Ljubo Nikolić sudjelovao kao nositelj liste „srđevaca“ koji nemaju svog, ali podržavaju Mostova gradonačelničkog kandidata Mara Kristića. Od strane moderatora Enesa Čerimagića i Luka Braila rečeno je kako je poziv odbila nositeljica liste HSU-a Olga Muratti, koja je, kako su objasnili, smatrala da joj na sučeljavanju nije mjesto jer nije kandidatkinja za gradonačelnicu.
Cilj je bio da kandidati, uz uvodnu i završnu riječ, prozbore i o nekim tekućim pitanjima Grada Dubrovnika. Radi se tu o gruškom lučkom terminalu, gospodarenju otpadom, prostornom planiranju i budućnosti prostora na Srđu. Sve ove teme uvodnim riječima predstavili su sami „srđevci“.
No, što su kandidati konkretno rekli? Prije svega, treba reći kako je replika bilo, ali i kako u niti jednom trenutku nije došlo do prave rasprave. Budući da nije bilo, možemo reći, arhineprijatelja petorke koja je sudjelovala na sučeljavanju, čini se i razumljivo da je žučna rasprava izostala.
Tako su svi kandidati rekli da su za javno upravljanje gruškim lučkim terminalom, dok je Vido Bogdanović otišao korak dalje i kazao kako je sad već i pitanje treba li taj terminal uopće Dubrovniku u takvom obimu. Usporedio je situaciju s grčkim Santorinijem koji nema, kako je rekao, niti rivu, a koji godišnje prima jednako turista kao i Dubrovnik. Ne treba niti reći kako su te riječi naišle na aplauz iz publike, ionako manje do više nastrojenoj protiv razvoja u pravcu velikih investicija ovakvog tipa.
I u biti, Vido Bogdanović je cijelo vrijeme igrao na tu kartu izravnosti, ali pomalo i duhovitom iščuđavanju svijetu pored sebe. Tako je on vrlo konkretno rekao i da je protiv Lučinog razdolja zbog utjecaja na Malostonski zaljev, dodajući „neka kamenica barem još par godina“. Izravan je bio i oko golfa na Srđu, preciziravši kako je jasno da „nitko lud tu ne bi gradio golf“, očito ciljajući kako je svrha svega apartmanizacija. Ipak, upozorio je da treba provjeriti bi li Grad prekid ugovora skupo platio, šaljivo zaključivši kako je možda bolje pričekati deset godina da poduzetnik sam propadne. Vrlo su simpatične njegove riječi, drukčije od ostalih, ali primjerenije onom starcu u Muppet showu koji s balkon komentira stvarnost, nego gradonačelničkom kandidatu.
Slično je stvar odigrao i Hrvoje Kukuljica, čije su riječi počesto izazvale smijeh u publici. Pričajući protiv golfa na Srđu, on se posprdno izrazio i o Židovima, na što je Enes Čerimagić iz GI Srđ je naš kazao da protivnicima golfa na Srđu nikad nije bilo važno porijeklo investitora. Kukuljica se ispričao, kazavši kako je u Zagrebu imao i „prijatelja među crncima i svim drugim rasama i s njima organizirao zajedničke tulume“.
Ljubo Nikolić i Maro Kristić ustvari su ponavljali ono što su govorili u Gradskom vijeću i što inače govore u svojim javnim nastupima. Dakako, oni su protiv golfa na Srđu, zalažu se za javni dijalog, uključivanje lokalne zajednice i potrebe građana. Sve to i zvuči lijepo kad bi bilo nešto novo ili kad bi barem uz drugačiji diskurs bilo izrečeno. Čini se kako su i Kristić i Nikolić ustvari zapeli u 2013. godini. Potonji zato jer to uistinu vjeruje, a Kristić valjda jer si je tu pronašao nišu, „modus vivendi“ političkog funkcioniranja.
Tatjana Šimac Bonačić pak nije mogla dočekati da se pokrene rasprava o Srđu, kako bi opet potegnula pitanje svojega suzdržanoga glasa uz mijenjanje UPU-a za golf na Srđu. Govorila je kako je bilo jasno kakav je to projekt, dodajući da se radi „o apartmanizaciji obale“.
„Moja stranke je bila dio Dubrovačkog dogovora. Pri donošenja UPU-a ja sam se ujutro probudila i rekla mom suprugu: „Žarko, ja neću moći dignuti ruku.“ Nije mi bilo jasno o čemu je tu javni interes.“ - navela je Bonačić. Osim o golfu na Srđu, govorila je ona i drugim navedenim temama, ali baš poput Kristića i Nikolića, bilo je to usiljeno i nezanimljivo.