Jedni su skupili pet tisuća potpisa, drugi dvije tisuće, treći u 24 sata isto toliko... Sve ove izjave dubrovačka javnost mogla je čuti zadnjih nekoliko dana od gradonačelničkih kandidata uz predaju potpisa. I, unatoč tome što je naravno lijepo prikupiti veći broj potpisa, naposljetku to ne znači ništa.
Naime, građanin se ako želi može potpisati na bezbroj listi sve dok ima prebivalište u jedinici lokalne ili regionalne samouprave u kojoj se natječe kandidatkinja ili kandidat kojoj daje svoj potpis. Ma može se potpisat i negdje drugdje, jer zapravo te liste s potpisima slabo se provjeravao, gotovo pa nikako. Po svoj prilici veći broj građana potpisom je dao podršku i za nekoliko kandidata, što je dopušteno.
I čemu onda ustvari toliko samodostatnog mahanja s potpisima podrške? Radi se samo o folkloru izborne kampanje, nešto poput vaganja pred borilačke mečeve uz koje je poželjno eto što više preplašiti protivnika ili šokirati javnost nekakvim iščašenim ponašanjem.
Nije u hvaljenju s brojem potpisa ništa iščašeno, ali kad se zna da su neke političke opcije jedva sklepale svoje liste za gradska ili općinska vijeća, onda je ustvari malo i tužno toliko hvaljenja potpisima podrške. Koja su, dakle, to što jesu. Mrtvo slovo na papiru koje ne znači ništa, jer kao i na svim proteklim izborima pojedini kandidati i liste neće imati glasova niti onoliko koliko su skupili potpisa podrške, ni blizu, a kamoli više.
Naime, nemjerljivo je važniji sastav pojedinih lista za predstavnička tijela građana. U tom smislu, mnogi od kandidata, definitivno se nemaju sa čim uistinu i pohvaliti.