Nedvojbeno, slikarstvo svojom dubinom priziva u čovjeku poštovanje prema bojama svijeta, s kojima upravo dubrovački slikar Tonko Smokvina besprijekorno korespondira. Oni koji znaju, reći će kako je Smokvina u dubrovačkom likovnom stvaralaštvu značajan upravo zbog svog koloriteta, pa kad govori o tom svijetu boja, Smokvina se prenosi u jedan drugi svijet da to postaje nesvakidašnji sklad ljepote i mira. Trenuci su to kojima je Smokvina očito posvetio svoj život... U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr, u njegovom ateljeu, Smokvina je rekao više o svom radu, izložbi koja ga očekuje u Milanu, a koja je zapravo i povod ovome razgovoru, slikarskim promišljanjima i ciklusima... Ukratko, svemu onome što je odredilo njegov umjetnički put, s najvećim naglaskom na boju, Tonkov početak i kraj svega.
Razgovor sa Smokvinom išao je tako da smo se kroz njegov atelje šetali i razgovarali o djelima, motivima, životnim događajima koje su pratile njegova djela...
ODLAZAK MAJKE I POČETAK NEUDOVOLJAVANJA NORMAMA
U jednom trenutku zastao je kod slike koju je naslikao netom prije nego je dobio poziv da mu je umrla majka. Kaže, taman je bio naslikao crvene spirale, agave po kojima je već poznat. Nije niti oprao ruke, kad je uslijedio poziv...
- To se sve zaista tako događalo, te spirale su neka energija koju sam dobio u tom trenutku. Energija koju sam dobio kao budući rukopis. To je za nevjerovati, nakon što sam ih naslikao, dobio sam poziv. Moja majka je ovu sliku vidjela dok je nastajala, znala je za nju... Nakon što sam nju završio, odlučio sam da više u svom radu nikome neću udovoljavati. A cijeli ciklus posvećen je mojoj majci. - rekao je Smokvina.
Ovo djelo naziva "Odlazak", nastajalo je uz ciklus za izložbu "Nemir", koja je otvorena 2015. godine u Galeriji Sebastijan. Ciklus je to koji će na neki način i promijeniti njegovo slikarstvo."Na trenutak zaustavljeni stvaralački proces invertirao se, usmjerio u autorovu dubinu, potisnuo, prositio i zgusnuo, a potom je provalio sve brane svijesti, ustezanja i konvencija te se razasuo po platnima", napisao je u predgovoru ove izložbe povjesničar umjetnosti Marin Ivanović. Upravo je to ono neudovoljavanje dotadašnjim normama koje i Smokvina spominje.
S ovim ciklusom, Smokvina je gostovao u Metkoviću, Mostaru, Zagrebu, Vukovaru. Kaže, ovisno o izložbi, "ciklus je nadopunio novim djelima". I, prije ovog ciklusa Smokvina, koji se inače bavi pedagoškim radom, bio je značajno ime u dubrovačkom likovnom krugu. Završio je Likovnu akademiju u Zagrebu 2003. u klasi Eugena Kokota, izlagao na petnaestak izložbi... No, ovim ciklusom sve se promijenilo. Ističe i sliku "Trag u beskraju".
- Mislim da je ovo jedna dublja tema. U ovom razdoblju počeo sam ulaziti u sebe, tražeći nešto svoje. Sve što sam akumulirao to sam izbacio iz sebe. Dakle, ovdje protežem jednu crvenu liniju kao horizont. Crvena boja simbolizira ljubav, patnju, krv... A tu je i još jedna bijela linija. Upućuje sve to na traženje sebe, nekakvih odgovora. - rekao je on, odgovorivši i što za njega znače agave.
AGAVE KAO PRIČA O ŽIVOTU
- Imaju zanimljivu formu, ona raste izložena udarima vjetra, sunca i kiše. Na njoj se urezivaju imena. Nakon što da prelijepi cvijet, ona ugiba. To je priča o životu. - objasnio je Smokvina, nastavivši o značenju boje za njega.
- Boje, taj jedan koloritet je odnos prema simbolici. Svaka slika počinje skicom, crtežom. On jest bitan, ali ja se fokusiram na boji. Njoj težim. Čini me zadovoljnim. Kad kupim boju, osjećam se kao malo dijete kad dobije flomastere. - kazao je Tonko.
Neki ga uspoređuju i s velikim Edom Murtićem, upravo zbog tog koloriteta.
- Murtić je institucija za sebe i svaka usporedba s njim može samo laskati. To je rekao pokojni Mario Dujić, voditelj Sebastijana, kad je vidio boje. Prva reakcija to možda sugerira, ali nije da bih se volio s nekim uspoređivati. Volim vidjeti dobru sliku, ali ne ulazim duboko u njezinu analizu.U svemu vidim nešto dobro, ali ne ulazim studiozno u djela. Pitaju me jesam li vidio rad od ovoga ili onoga... Ali, ja se bavim sobom. analiziram svoje slike, iz svojih slika vučem ideje za novu sliku, tražim dobre momente, neke nove strane svog rada. Bavim se sobom. - govori Smokvina.
O IZLOŽBI U MILANU
Dotaknuli smo se i likovne zbilje u Gradu. Kaže kako je biti slikar u Dubrovniku teže nego u Zagrebu "jer si daleko od svega". Ističe da u Gradu nedostaje galerije, prostora u prizemlju gdje bi radovi bili izloženi. Inače, objasnio je i kako mu je drago da je Marin Ivanović postao ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, ističući "kako je ona već počela otvarati svoja vrata građanima".
Upravo ga je UGD odabrala da sa svojim ciklusom kojim se prvi put, dakle, predstavio u Galeriji Sebastian, izlaže u Milanu. Izložba će se otvoriti uz Dan Državnosti 20. lipnja, u organizaciji generalne konzulice Republike Hrvatske u Milanu Ive Pavić. No, povod ovog događanja je i 230. obljetnica od smrti Ruđera Boškovića te 450. godina od smrti Marina Držića. Tom prilikom, otkrit će se spomen ploča Ruđeru Boškoviću te će se postaviti vijenci na spomenik kojega je izradio Ivan Meštrović. Osim Smokvine ispred UGD, u Milanu će se predstaviti i Kazalište Marina Držića, Dom Marina Držića, Turistička zajednica Grada Dubrovnika, Gimnazija Dubrovnik te Dubrovački simfonijski orkestar.
- Prije svega moram reći da mi je to velika čast što sam odabran da svoj rad prezentiram baš na taj datum. To je osjećaj ponosa za mene. - objasnio je Smokvina.
O OČEKIVANJU POMAKA
I, za kraj, kako kako osjeti kad je vrijeme za neki novi ciklus?
- Čekaš momenat, pomak od svega. Pomak ne može doći preko noći, očekivaš ga i onda naiđe neki klik. Meni se to 2014. dogodilo u ovakvoj situaciji. To onda razvijaš, sa svakom slikom otkriješ neki novi motiv, to ti otvori put i to razvijaš. Treba se uvijek vidjeti pomak, ali i da postoji jedna logičan niz u radi, rekao bih, biti uvijek na svom putu i imati prepoznatljiv rukopis. - precizirao je Tonko.
Neki će njegova djela nazvati apstrakcijom.
- Apstrakcija je pomak od svega, to je jako teško slikarstvo, ono nije jednostavno, to je emocija. Ova mi je slika visila u ženinom frizerskom salonu, to sam napravio za njen salon. Dolazili su ljudi, fotografirali sliku, tvrdeći da to isto mogu napraviti. Došli su poslije u salon, rekli da to nije to. To djeluje jednostavno, ali nije jednostavno. Ne mogu ni ja napraviti isto, energiju koju sam imao stvarajući djelo više ne mogu dobiti. Napravio si trzaj i to je to. To je apstrakcija. - zaključio je za portal DubrovnikPress.hr Tonko Smokvina.
