Dok temperature zraka prelaze, a mora dosežu čak i 30 stupnjeva, danju nije nimalo ugodno udičariti, a može biti i opasno po zdravlje. Nerealno je i očekivati dobre ulove, posebice uz obalu i površinu, gdje je more najtoplije, a vreva najjača. Zato je u ovo doba godine najbolje loviti tijekom noći, kada se temperature koliko toliko spuste, a priobalje utihne i umiri. Osim toga, većina je riba ljeti aktivnija noću nego danju, osobito po mjesečini, a ovisno o terenu zna se dogoditi da se hrani od sumraka do svitanja.
Najbolji i najkvalitetniji ulovi noću postižu se bulentinom. Međutim, zahvaljujući tome što mnoge vrste u velikom broju po mraku prilaze obali, često i u plićak, najzabavniji i najdinamičniji noćni ribolov s najraznovrsnijim ulovima je „Light Rock Fishing“ („LRF“), ribolov s obale laganim varalicama.
U noćima bez mjesečine posebno masovno prilaze obalama osvijetljenim umjetnom rasvjetom - u lukama i lučicama te uz šetnice. Zato se na tim pozicijama najbolje i najlakše love, posebno sa šetnica i lukobrana. U noćima s mjesecom ulovi se mogu ostvariti i na mjestima gdje nema umjetne rasvjete. Najbolji se postižu kad je mjesečina najjača, u fazi punog mjeseca, a vrlo dobro dva do tri dana prije i nakon toga. Osim po mraku, loviti je dobro i sat vremena prije sumraka te isto toliko nakon svanuća. Najčešće se najbolji ulovi ostvaruju pred svitanje.
U to vrijeme smudut (brancin), širun (šarun), ukjata (ušata) i ostale grabljivice u pravilu se zadržavaju u tami ili na rubovima osvijetljenog područja čekajući priliku da se bace na hranu u osvijetljenom području - mirne ribe poput slingurica, glavoča, inćuna, papalina i ostalih najsitnijih, ali i krupnijih riba poput cipola, ukjate i bodeljki koje se hrane planktonom, crvićima i račićima, ali i ostacima ljudske ishrane.
Veći dio te hrane poput kozica i ribica ima više ili manje providno tijelo. To ih zbog loma svjetlosti, osobito pri kretanju čini vrlo vidljivima pa su zbog toga pretežita hrana krupnijim ribama. Zbog te činjenice, u noćnom ribolovu prednost treba dati providnim mamcima. Osim toga, varalice moraju uzore oponašati i veličinom, ali biti i lagane kao bi lovile u površinskom sloju čak i u samom plićaku. Najbolje je loviti mekanim varalicama dužine 20 - 50 mm. Dobro je imati više istih varalica različitih dužina kako bi se uvijek lovilo varalicom nešto dužom od hrane prisutne u zoni ribolova, jer grabljivice najradije uzimaju veći plijen. Za lov se koriste varalice apstraktnog te oblika ribica, crva i rakova.
Zbog malih dimenzija varalica, plijen će biti i ribe koje po naravi nisu izrazite grabljiivice - pauci i škrpuni te ostale bodeljke, šparmić, pijerka, lumbrak, sve usnače, kanjac... Od cjenjenijih riba love se širun, ovčica, sarak (šarag), ukjata, manje ovrate (orade) i smuduti (brancini).
Za lov varalicom iznimno male težine pribor je neophodno dodatno opteretiti olovnicom teškom tek toliko da se varalica može odbaciti desetak metara. Najčešće je dovoljan uteg od 0,5 do 7 grama. Osim „jigg“ udice koriste se i olovnice naknadno postavljene na udicu ili privez ispred varalica.
U noćnom „LRF“ najvažnije je varalicu odbaciti izvan ili na rub osvijetljenog područja i onda je sporo provesti kroz njega. Način vođenja nije osobito važan. Nakon odbačaja varalicu treba pustiti da polako potone do donje granice sloja u kome se lovi. Zatim se počne sa stalnim, ali vrlo sporim skosavanjem tako da se varalica sporo ukoso privuče do površine. Potom treba stati i namotati struna u dužini skosavanja, pa varalicu pusti da ponovo potone do donje granice i sve tako dok se varalica posve ne privuče.
Kada u lovnoj zoni ima ribe, ali ona ne napada ponuđene varalice, dobro je usporiti njihovo povlačenje. Ako ni to ne isprovocira ribe treba zaustaviti povlačenje i vrhom štapa činiti vrlo kratke, oštre pokrete kako bi se varalica okretala oko glave ali gotovo bez podizanja i spuštanja.
Da bi se ulovili krupni glavoči, škrpine i ostale ribe koje naseljavaju pukotine u kamenom dnu treba više puta na raznim dubinama povlačiti varalicu paralelno s dnom. Te su ribe veoma oprezne pa je veoma važno na kojoj se udaljenosti od njihovog staništa poteže varalica. Naime, one će napasti plijen samo ako se mogu vratiti nazad u stanište čim uzmu plijen, a da ih druge veće grabljivice u međuvremenu neće pojesti. Zato je varalicu potrebno povlačiti gotovo uz dno.
U takvom ribolovu treba biti spreman i brzo kontrirati, odmah pojačati kočnicu te izvlačiti bez popuštanja. U suprotnom će se uvuci u rupu i biti izgubljene. Koliko brzo kontrirati i pojačati kočnicu može se saznati tek dugotrajnim lovom.
U ribolovu s obale noću ulov u pravilu neće biti obilat ni krupan, ali su iznenađenje moguća. Kvaliteta i količina ulova znatno se može poboljšati većom pokretljivošću, mijenjanjem mjesta lova, što je najčešće lako činiti na uređenim obalama, na kojima se najčešće noćni „LRF“ ribolov obavlja.
Najčešće se u početku love sitnije ribe. Noću ribe grizu nježnije nego danju, osobito iole krupnije. One teške između pola i jednog kilograma, koje su u pravilu najkrupnije noćne lovine, nerijetko toliko mirno prihvaćaju mamac da se to nikako ili jedva i primijeti na vrhu štapa. Zbog toga u takvim situacijama kočnica na roli ne treba biti posve otpuštena.
Važan čimbenik uspješnosti „LRF“ ribolova, ne samo noćnog, je mobilnost. Što se više područja obiđe to je veća mogućnost obilatijeg i kvalitetnijeg ulova.