Znanstvenici odavno znaju da buka koju stvara čovjek može naštetiti morskim životinjama i to ne samo onima koje imaju uši. Najnovija istraživanja su pak pokazala da barem jedna vrsta morskih biljaka također pati kada je izložena našem akustičnom kaosu.
Otkrili su da posidonija (Posidonia oceanica), kod nas poznata kao lažina te voga, može pretrpjeti značajna oštećenja kada je izložena niskofrekventnim umjetnim zvukovima samo dva sata. Oštećenja su posebno izražena u dijelovima biljke odgovornima za detekciju gravitacije i pohranu energije.
To zabrinjava znanstvenike jer ta morska cvjetnica, endemska biljka Sredozemnog mora, igra ključnu ulogu u nekoliko ekoloških i geomorfoloških procesa. Najvažnija je što je veliki potrošač ugljičnog dioksida, koji je ključan za život na zemlji. Čovjek ga izdiše, a biljke ga koriste za stvaranje hrane. Previše ugljičnog dioksida u zraku zadržava toplinu i grije planet. Livade posidonije su „tvornice” kisika, ali i područja velike biološke raznolikost. U njima živi više od 20 posto poznatih sredozemnih vrsta. Na svakom listu posidonije se može naći preko trideset vrsta algi, a livade su obitavališta, mrjestilišta, rastilišta i hranilišta za više od stotinu vrsta riba, od kojih većina ima gospodarski značaj. Svojim isprepletenim položenim stabljikama i uspravnim izdancima smanjuju odnošenje sedimenta djelovanjem morskih struja, a imaju i važnu ulogu u kruženju hranjivih soli u moru.
Do spoznaje o štetnom utjecaju buke na posidoniju znanstvenici su došli tijekom istraživanja kojim su otkrili da glavonošci pate od masivne akustične traume kada su izloženi niskofrekventnoj buci. Glavonošcima nedostaju organi sluha, ali imaju statociste - osjetilne organe koji se koriste za ravnotežu i orijentaciju. Slično ljudskom unutarnjem uhu, statociste osjećaju vibracijske valove koje interpretiramo kao zvuk.
Ovo je potpuno promijenilo viziju i pristup onečišćenju bukom jer su do sada istraživači bili usredotočeni na kitove i dupine, koji koriste zvuk za parenje, pronalaženje hrane, komunikaciju i navigaciju. No tisuće morskih životinja, od koralja do meduza, posjeduju statociste, što otvara mogućnost da zvukovi koje generira čovjek mogu imati mnogo dalje učinke. Iako morske trave nemaju statociste, imaju vrlo sličan osjetilni organ nazvan amiloplast. Ove stanične strukture koje osjećaju gravitaciju pomažu podvodnim biljkama da gurnu korijenje kroz sedimente morskog dna. Ta sličnost navela je znanstvenike da žele testirati učinke buke na biljke.
U istraživanju znanstvenici su koristili zvučnik kako bi proizveli dinamičnu mješavinu umjetnih zvukova s frekvencijama od 50 do 400 herca u rasponu koji se obično povezuje s ljudskom aktivnošću. Nakon što su dva sata izložili morsku travu ovoj niskofrekventnoj miješanoj buci, elektronskim mikroskopom su ispitivali amiloplaste unutar korijenja i rizoma, podzemnog dijela stabljike posidonije koje pohranjuju energiju kao škrob.
Akustična šteta bila je akutna i pogoršala se tijekom sljedećih pet dana. Razina škroba unutar amiloplasta posidonije naglo je pala. Simbiotska gljiva koja kolonizira korijenje posidonije i vjerojatno je uključena u povećanje unosa hranjivih tvari, također nije dobro reagirala na buku. Znanstvenici smatraju da nema razloga misliti da i druge morske biljke ne pate od iste traume.