Pojava novih vrsta u Jadranskom moru je konstanta i ne zabrinjava većinu ljudi, osim ako se ne radi o otrovnoj ili na drugi način vrsti opasnoj za čovjeka. Zato je vijest o ribi znanstvenog naziva „Holocentrus adscensionis” jesenas u Boki Kotorskoj prošla posve nezapaženo izvan znanstvene zajednice jer se radi o jestivoj i neagresivnoj ribi. Ulov iste ribe prije tri godine kod Trsta jasno ukazuje na prisustvo ove inače suptropske vrste u cijelom Jadranu.
Riba pripada porodici „Holocentrus“ čiji je naziv složenica dvije grčke riječi, „holos“ što znači cjelovit i „kentron“ što znači žalac ili ostruga, a što ukazuje na krute i oštre šipčica leđne peraje i na podrepnu peraju naoružanu neočekivano debelom i jakom šipčicom koje mogu kod nespretnog prihvata ozbiljno povrijediti.
U engleskom jeziku ove ribe nazivaju „squirrelfish“, ribama vjevericama ponajprije zbog velikih istaknutih tamnih očiju, jarko crveno obojanog tijela i raskošnih peraja. Zbog tih razloga, premda je nova u našem moru, ovu ribu kod nas već nazivaju vjeverak.
Poput ostalih oko 150 pripadnika ove porodice, vjeverak obitava u Atlantiku, u Sredozemnom moru je prvi put zabilježena 2016. godine, kamo je, kao i u Jadran, pretpostavljaju znanstvenici, stigla u balastnim vodama brodova.
Vjeverak živi na stjenovitim ili koraljnim grebenima. Ona je noćni mesožder koji se hrani meroplanktonom, ličinkama rakova i mladim rakovima. Obično se zadržava između 8 i 30 metara ispod površine, ali se može naći na površini ili na dubini od 180 metara. Može doseći duljinu do 61 centimetara, iako je češće da jedinke budu duge oko 25 cm. Unatoč tolikim dimenzijama, zbog ne osobito ukusnog mesa, uglavnom ne love za konzumaciju u velikim razmjerima. Puno ih više završi u akvarijima gdje su zbog svoje atraktivnosti vrlo cijenjene i tražene. Love se pomoću udica, mreža stajačica i zamki, u kojima mogu bez hrane preživjeti danima, a dobro podnose i jako onečišćeno more.