U azil za napuštene životinje na Žarkovici u petak je dostavljen prvi kontingent od 50 kućica za pse, piše u današnjem priopćenju dubrovačke gradske uprave.U priopćenju se navodi kako je Grad Dubrovnik pokrenuo nabavu ukupno 100 kućica za pse, koje je, stoji u proipćenju, na temelju nacrta i dimenzija dostavljenih od strane Društva za zaštitu životinja Dubrovnik izradila tvrtka Drvointerijeri d.o.o. iz Mokošice.

Dostava 50 kućica prva je faza pokrenutog projekta, pišu iz Grada navodeći kako se „nastambe postavljaju kako bi se psima na Žarkovici osigurali što bolji uvjeti smještaja i skrbi do izgradnje gradskog skloništa za životinje“.
Inače, prvi pokušaj nove gradske uprave u izgradnji novog, odnosno azila koje odgovara zakonima, umjesto neregistriranog azila na Žarkovicu u koje je veterinarska inspekcija zabranila dovođenje novih životinja, propao je nakon što su se stanovnici Pobrežja i osojnika, koji gravitiraju predviđenoj lokaciji, pobunili, odnosno gradonačelniku Frankoviću jasno poručili kako ne žele azil za napuštene životinje u svojoj blizini. O tome je Dubrovnikpress.hr pisao OVDJE.

U priopćenju koje je danas odaslano medijima također se navodi kako je Grad Dubrovnik osigurao 100 tisuća kuna za sanaciju ograda na području neregistriranog azila na Žarkovici, kao i dodatnih 100 tisuća kuna, navodi se u priopćenju, „donacije Društvu za zaštitu životinja s isključivom namjenom zapošljavanja prijeko potrebne radne snage za pomoć volonterima Društva“.

D.M.

Zanimljivo je kako u našoj metropoli neki od najljepših javnih okupljališta u njihovim imenima odaju počast povijesnim velesilama i znamenitim ličnostima. Tako u samom centru Zagreba postoji Britanski trg, Trg Francuske republike, Ulica Republike Austrije, Trg dr. Franje Tuđmana. U posljednje vrijeme svoj trg dobila je i relativno mlada Republika Hrvatska. Ipak, usred ideja o izmjeni naziva trgova nitko se do sada nije domislio da jedna značajna republika u čitavoj Hrvatskoj još uvijek nije zasluženo dobila svoj trg. Ta republika stara je gotovo pet stoljeća i nadaleko je znana ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Riječ je o Dubrovačkoj Republici.

Dubrovačka Republika poznata je po tome što svoju samostalnost, sve do dolaska Napoleona početkom 19.st., nije očuvala ratovima kao nastavkom politike drugim sredstvima, već diplomacijom i izgradnjom dobrosusjedskih odnosa sa ondašnjim svjetskim silama. Međutim, takvu samostalnost nije bilo jednostavno očuvati. Dubrovačka Republika nalazila se je na jednom specifičnom rascjepu.

S jedne strane duhovno, politički i kulturološki ona je pripadala tadašnjem zapadnom, europskom usudu i struji mišljenja. Dubrovački diplomati, pjesnici, književnici, fizičari i filozofi školovali su se na prestižnim europskim sveučilištima postižući karijere svjetskog glasa i donoseći u Republiku europski duh. S druge strane njezin rubni geografski položaj na samoj granici s Osmanskim carstvom izlagao je Dubrovačku Republiku konstantnoj opasnosti osvajanja i jednoj potpuno drukčijoj istočnjačkoj kulturi koja bi za čas asimilirala proeuropski dubrovački duh.

To što se je Dubrovačka Republika stoljećima uspjela održati na takvom rascjepu svjedoči onom što bi se danas moglo nazvati državničkom sposobnosti ili državničkim umijećem. Politički mislilac tog vremena Machiavelli u savjetu vladaru kaže da se republikom može upravljati tako da podanici vladara vole ili da ga se boje, s tim što Machiavelli zaključuje da je osjećaj straha za vladara ipak povoljniji od osjećaja ljubavi. Međutim, Dubrovačka Republika svojom diplomatskom politikom – politikom dijaloga i izgradnje odnosa osporava Machiavellija inače zagovornika uporabe sile na unutarnjem i vanjskom političkom planu.

Ono što Dubrovačka Republika danas simbolizira jest prije svega državničku sposobnost i diplomatsko umijeće. Ona je dokaz (a i poučak) da jedna mala republika može ne samo načelno nego i praktično parirati onim silama koje kreiraju političku mapu svijeta. Njezin primjer svjedoči i tome da je politička suradnja Zapada i Istoka zaista moguća.

S pravom je za reći kako Dubrovačka Republika zaslužuje svoj trg dobiti upravo na biseru Mediterana, svjetski poznatom Dubrovniku. Trg Dubrovačke Republike bio na ponos dubrovačkom puku i dubrovačkim braniteljima koji su životom obranili neovisnost Dubrovnika u vremenima kada rješenje nije bilo moguće čak niti famoznom dubrovačkom diplomacijom.

Istovremeno Trg Dubrovačke Republike bio bi podsjetnik malim i mladim državama o tome kako se državna moć ne mjeri veličinom države ili oružanim snagama kojima raspolaže nego njezinom sposobnosti da stvara dobrosusjedske odnose pri tome pazeći na svoje interese. Ali isto tako u svjetskom kontekstu Trg Dubrovačke Republike simbolizirao bi sposobnost da se konflikti umjesto ratom riješe dijalogom.

predsjednik DUSTRA-e
Željko Raguž

Župan Nikola Dobroslavić i zamjenik Joško Cebalo ujedno i načelnik Stožera za zaštitu i spašavanje Joško Cebalo sastali su se danas sa zapovjednicima vatrogasnih postrojbi s područja Dubrovačko-neretvanske županije, a među ostalim razgovaralo se o ovogodišnjoj vatrogasnoj sezoni i mjerama zaštite na našem području.

Župan Dobroslavić zahvalio se svim vatrogascima na poslu koji obavljaju, a poručio je da će Županija i dalje iz proračuna izdvajati sredstva kao i prošlih godina.

- Srećom nismo imali velikih požara, ali u pravilu velikih požara nema kad se zaustave mali. Odlično ste to odrađivali. Hvala vam što ste snašli snage i išli u ispomoć u druge županije. Zajedništva mora biti. Pomoć je bila potrebna i susjednim državama, oni nisu organizirani kao vi. Iskazali ste se i u poplavama, a imat ćemo sigurno i potresa s obzirom na to da živimo na trusnom području i vjerujem da ćete se iskazati kad za to bude potrebe. - poručio je župan Dobroslavić.

Zamjenik Joško Cebalo rekao je vatrogasnim zapovjednicima kako im je na raspolaganju za što god im bude potrebno, a županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović pohvalio je sve na međusobnoj suradnji koju su iskazali.

- Ova požarna sezona najteža je dosad, ali u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bila je malo lakša. Bilo je sedam do osam zahtjevnih požara, ali sve smo uspješno riješili. Uz klimatske promjene možemo očekivati sve teže požare. Imali smo brojne intervencije u susjedne države kako bi zaustavili požare prije nego uđu u našu državu. - rekao je Simović te dodao kako su vatrogasci s područja županije bili ovo ljeto na ispomoći na svim većim požarištima diljem Hrvatske.

DPP

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković uputio je otvoreno pismo direktoru tvrtke Excelsa nekretnine d.d. Antu Ruskoviću Odgovor je to na priopćenje Ruskovića, koje možete pročitati OVDJE.

Pismo gradonačelnika Frankovića donosimo u cijelosti:

"Ovim bih Vas putem, gospodine Ruskoviću, zamolio da ne nastavljate praksu širenja neistina i dezinformacija medijima, a koje su vezane uz nastojanja Grada Dubrovnika da sebi priskrbi pravičnu naknadu za korištenje žičare. Pokušajte se koristiti argumentima, a ne lažima i demagogijom.

Meni osobno, ali i čitavoj gradskoj upravi i svim našim sugrađanima, jasno je da je Vama gospodine Ruskoviću na prvom mjestu interes Vašeg poslodavca, odnosno nastojanje da sebi osigurate što bolju nagradu u slučaju da uspijete Gradu uskratiti pravičnu naknadu. No, shvatite i da je nama obaveza zastupati isključivo interese Grada i svih njegovih građana. Ako bude po Vašem, odnosno da Grad pristane na naknadu od 10 posto, u ugovornom razdoblju Grad bi ostao uskraćen za čak 100 milijuna kuna. A dobro znamo koliko se vrtića, škola, stanova za mlade parove ili domova umirovljenika može sagraditi tim novcem. Kao što dobro znamo da je zbog neplaćanja ikakve naknade s Vaše strane, Grad u ovih šest godina ostao također bez višemilijunskog iznosa, a kojim je mogao graditi navedeno.

Dakle, Vašu borbu za bolji i izdašniji položaj kod Vašeg poslodavca razumijemo. No, ne razumijemo zašto se pritom morate koristiti neistinama. Tako uporno navodite kako se Vama ne isplati dati Gradu 15 posto iznosa od koncesije. U prijevodu u novac, ako je 5 posto 100 milijuna kuna, to znači da bi Excelsa nekretnine od žičare u 30 godina uprihodovala čak 2 milijarde kuna?! Pa s razlogom sumnjamo da bi Vam izdvajanje 15 posto od te dvije milijarde kuna ugrozilo posao.

Druga Vaša neistina je još više puta ponavljana. Valjda mislite da će vremenom postati istinom. Govorite da Grad traži naknadu koja bi bila „nekoliko puta viša od ostalih koncesijskih naknada u Hrvatskoj“ te taj navod potkrepljujete navodima da je riječ o „trostruko većoj naknadi za novu plažu u Uvali Lapad“. Naime, dok se Vama nudi da plaćate svega 12 tisuća kuna fiksnu godišnju naknadu te dodatnih 15 posto od prihoda, koncesionar za plažu u Uvali Sumratin plaća čak 1,9 milijuna kuna fiksne godišnje naknade te 3,44 posto svih prihoda.

Dakle, činjenice jasno govore kako Vam je namjera obmanuti javnost i pritom Gradu i svim njegovim građanima uskratiti pripadajući naknadu. Tako građanima uskraćujete nove vrtiće, škole u jednoj smjeni, razne socijalne mjere potrebitima i našim braniteljima. A takvog bi se ponašanja trebali i kloniti i sramiti.

Svakako, mi ćemo znati zaštititi interese Grada i naših sugrađana i nećemo pristati ni na kakve ultimatume po principu „uzmi ili ostavi“. Ta su vremena iza nas. Mi smo od građana dobili povjerenje za zaštitu interesa Grada, a ne radi pogodovanja ili podilaženja ikakvim spekulantima ili investitorima koji žele što više zaraditi, ali očito pritom i oteti pripadajuće ovom Gradu i njegovim stanovnicima." - stoji u pismu gradonačelnika Mata Frankovića.

DPP

U popodnevnim satima jučer na Zvekovici vozač osobnog vozila hrvatskih registarskih oznaka nije postupio po svjetlosnim i zvučnim znakovima policijskih službenika Policijske postaje Gruda, odnosno nije se zaustavio, već se nastavio kretati u smjeru Cavtata i pri tome je počinio više prometnih prekršaja.

„U mjestu Cavtat je utvrđeno da se radi o 34-godišnjem državljaninu RH koji je pored svega upravljao i pod utjecajem alkohola od 1,67 g/kg. Zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vozač je uhićen i uz optužni prijedlog će u jutarnjim satima biti doveden na Prekršajni sud u Dubrovniku.“ – navodi se u izvješću PU dubrovačko – neretvanske.

D.M.

U Libertasu iz godine u godinu zaboravljaju kako je ispred imena njihova poduzeća stajao prefiks "javni gradski prijevoz", a otkako ga nema u službenim dokumentima u Libertasu se i ponašaju zapravo kao da nije riječ o poduzeću koje vodi brigu o javnom prijevozu.

Uzmimo za primjer sezonu. U Libertasu izgleda misle kako smo u 1917. godini, a na 2017. Njima sezona okvirno završava ceremonijom zatvaranja Dubrovačkih ljetnih igara. Mogu se iz Libertasa pozivati i na ekonomske računice pa tako pravdati kako autobusi ne voze po noći zbog raznoraznih isplativosti, ali nečuveno je da Libertas u jeku sezone skraćuje svoj vozni red, kao što je to slučaj iz godine u godinu.

Nije tu problem samo u sezoni, odnosno u prijevozu turista, tu su uostalom i taksiji, neka se turisti voze taksijima ili Uberom, svejedno. Problem se odnosi više na građane koji do kasno rade po raznoraznim ugostiteljskim objektima ili butigama, ali i na stanovnike koji bi samo možda htjeli ostati vani do nešto kasnijih sati.

Libertas na ljetni raspored vožnji kreće tek 11. srpnja, dakle dan nakon otvaranja Ljetnih igara, a početkom rujna ponovo počinje s vožnjom koja za ciljanu publiku valjda ima penzionere, kako one inozemne tako i dubrovačke. Uostalom, i sezonski vozni red je katastrofalan i autobusi ne voze na svim linijima. Diskutabilan je i taj raspored u samom srcu ljeta, ali vozni red prema kojemu od 4. rujna s Pila zadnji autobus kreće u 1.15 sati, ne govori ni o čemu drugome nego da u Libertasu zaista misle kako početkom škole nema potrebe niti voziti do kasnijih sati jer eto kao Grad u to vrijeme ne živi.

Tako zadnja "jedinica i "šestica" kreću s Pila u 1.15, isto kao i "šestica", dok "četvrtica" polazi u 1 sat. I, to su kao udarne linije. Još poraznije je da zadnja "osmica" s Viktorije polazi u 00.30, dok je recimo za one koji žive na Gorici zadnji autobus osiguran u 20.45 sati. Eto, taman za one koji su nakon matineje odlučili malo ostali u Gradu.

Posebna priča su i prigradske linije. U ponoća ide zadnji autobus za Cavtat, što je koliko god bilo porazno još i super budući da Primorci zadnju liniju za Slano mogu nakon 30. rujna uhvatiti u 22.30 sata. Prevedeno, Župljani, Konavljani ili Primorci koji ne voze auto ne mogu u kino ili u kazalište jer je Libertas tako odlučio. Praznicima im Libertas nameće da ostanu doma i sanjaju o Gradu, jer eto postoje odredbe da se praznicima ili nedjeljom u određene ure ne vozi. Eto, ne postoje oni koji ne rade nedjeljom ili praznicima ili koji tim danima nemaju bilo kakve obaveze ili želje.

Na stranu što Libertas ne prati turističke trendove, jer uostalom u turističkim središtima poput Dubrovnika, noć je u 1 sat itekako mlada budući da mladi ionako izlaze tek iza ponoća, Libertas prije svega ovako ne ide niti na korist vlastitih građana.

Libertas ima tendenciju, a tako će biti sigurno i ove godine, da prvim zahlađenjem, zadnji autobusi idu tek nešto iza ponoća. Netko tko bi u to vrijeme htio izaći vanka mora itekako gledati na sat kako bi uhvatio neki od zadnjih autobusa, što je sve skupa žalosno za sveučilišni grad, kojega godišnje posjeti preko milijun turista, dakle Grad koji se reklamira pod onom da živi 365 dana u godini.

No, kako da Grad živi 365 dana u godini, kad su njegovi građani uskraćeni za isto jer je netko procijenio da nema potrebe voziti iza određenih ura? Uostalom, Dubrovnik je Grad mladih ljudi, ali Grad u kojemu ne žive samo oni dokoni, već Grad u kojemu se itekako radi do kasnijih sati, a oni koji rade mogu se osloniti ili na vlastiti prijevoz ili zamoliti nekog da ih vozi. Osim ako u Libertasu ne očekuju da npr. konobarica iz Mokošice svakog dana plaća taksi do doma 130 do 150 kuna. Osiguranje prijevoza od gradskog poduzeća uistinu je minimum koji svaki građanin treba imati.

Napokon, Libertas može kazivati o isplativostima ili neisplativostima, ali radi se o tvrtki koja nije tu da joj poslanje bude donošenje profita, već upravo to da budu servis građanima. No, logika je to koju u Libertasu očito ne razumiju.

Doktorica na odjelu otorinolaringologije Katarina Doršner, koja je i HDZ-ova gradska vijećnica, relativno je novo, široj javnosti relativno nepoznato lice u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr kazala je više o gradskim političkim prilikama, osvrnuvši se na osobne političke aspiracije, ali i na dubrovačko zdravstvo, koje joj je kao liječnici domena u koju je itekako involvirana.

Kad ste ušli u HDZ?
- Bilo je to prije šest, sedam godina. Od tada sam formalni član. Ali, cijeli sam život uz HDZ, moji roditelji su jedni od prvih članova dubrovačkog HDZ-a.

LIJEPO JE SUDJELOVATI U POLITIČKOM ŽIVOTU GRADA

Dakle, kao ona ekipa iz Karake?
- Da, majka je bila i prva predsjednica Zajednice žena "Katarina Zrinski", ali i predsjednica tadašnjeg predstavničkog tijela građana.
Ušli ste prije šest, sedam godina u HDZ. Nije to bilo dobro vrijeme. Onda je HDZ izgubio izbore, bio na samom dnu...
- Baš sam se te godine kad je SDP došao na vlast učlanila u stranku. Nisam se upisala s interesom, osim općeg društvenog interesa. To nije floskula, ali želim dobro ovom društvu, mislim da je to odgovornost nas intelektualaca, liječnika, kao i novinara. Eto, da doprinosimo boljitku na sve moguće načine koje znamo. Lijepo je sudjelovati u političkom životu Grada u kojemu živiš. Otvara se tu puno mogućnosti za djelovanje, ali i provođenje nekih ideja o tome kako bi naš Grad trebao izgledati, kako omogućiti građanima dostojanstven život. Kod mene tu se radi i o altruizmu, ali i obiteljskom naslijeđu. Govorim tu o političkoj opredijeljenost obitelji koja je generacijama sanjala suverenu, nezavisnu, demokratsku hrvatsku državu. Sad, kad to imamo, dužni smo sudjelovati koliko možemo za boljitak zemlje.

Dobro, Vi ste ušli u politiku kao već, u kontekstu karijere, izgrađena osoba. Mnogi u politiku ulaze kako bi se ostvarili. Jasno, to su ti popularni uhljebi.
- Ima onih koji ulaze iz svog najnižeg interesa, to nije dobro ni za jednu stranku ili društvo. Nadam se da toga nema puno.

Ne znam...
- Svi dolazimo iz različitih struka, profesija, ali i drugačijih obiteljskih povijesti. Možda te različitosti donesu i bogatstvo. Zemlja smo kratke demokratske povijesti, puno toga treba raditi kako bi se neke stvari isprofilirale i u tom smislu. Mislim da će vrijeme, uz rad svih nas, učiniti svoje i da se to promijeni.

HVALA FRANKOVIĆU NA PRILICI

A kako ste se ustvari aktivno uključili u rad stranke, dakle kad više niste bili samo član nego osoba koja promišlja politike?
- Nema dugo, možda zadnje dvije godine ima kako sam se aktivno angažirala i tu sam zahvalna Gradskom odboru HDZ-a i gospodinu gradonačelniku koji me angažirao, uključio u Gradski odbor stranke. Dao mi ovu časnu priliku biti vijećnik u Gradskom vijeću. Uvijek sam bila pristaša ideja, podupirala akcije, ali baš politička aktivnost ne traje tako dugo.
Čuo sam da ste na sastancima jako aktivni, da često imate nešto za reći.
- O, pa to mi je divno čuti! Hvala! Zato sam se učlanila u stranku, ne zato da bih šutala.

I, kako Mato Franković vodi te sastanke. Uvijek nečija mora biti zadnja, ali...
- Nas je puno, teško da svi možemo misliti uniformirano. No, osobno dolazim iz struke gdje je važna hijerarhija i gdje se ona poštuje. U bolnici je to tako i tako to mora biti. A onda tako doživljavam i angažman unutar političke stranke gdje također mora postojati hijerarhija. Međutim, naš predsjednik, a sadašnji gradonačelnik je otvoren za razgovore, prihvaća tuđe ideje. Možemo promišljati razne teme i smišljati rješenja i provoditi ono što smo osmislili. Mislim da tu čovjek ima svoju slobodu. Tako velika stranka ne može imati sve koji jednako misle, ali možemo imati donekle istovjetnu političku orijentaciju i političko usmjerenje, u ovom slučaju opredijeljenost desnom centru. Opet, to ne znači da čovjek ne može izraziti slobodu i individualnost.

NEZADOVLJSTVO PRIJAŠNJIM VOĐENJEM GRADA

Kad sam Vas pitao kad ste ušli u politiku, konkretno me zanimalo je li to bilo iz nekih eventualnih nezadovoljstava tadašnjim stanjem, konkretno u Gradu Dubrovniku.
- O svakoj politici govore rezultati, pa tako i o bivšoj vlasti. Tako će i o nama govoriti. Nisam bila zadovoljna sa situacijom u Gradu Dubrovniku, to je istina. Željela sam korjenite promjene u vođenju Gradom, transparentnije vođenje Gradom. Željela sam da se Grad vrati građanima i Dubrovčanima, a bude otvoren za sve ljude koji tu žele živjeti, kao i turiste. Željela sam da se dogodi jedna drastična promjena u vođenju Dubrovnikom. Sad mi prilaze ljudi, kažu kako se nešto u Gradu počinje događati, da se Grad počeo vraćati nama i da moramo biti svoji na svome. Uostalom, politika je sredstvo putem kojega čovjek može izraziti svoja promišljanja.
Ne vjerujete u ono "neću politiku u svoju butigu"?
- Ne vjerujem.

To su parole, ali to ignorantstvo je opasno.
- Ne vjerujem onima koji se javno proklamiraju kao neovisni. Živimo u društvu gdje je neminovnost biti politički opredijeljen. Takva je država, takve su i povijesne okolnosti. I, ne vidim ništa loše da se čovjek politički aktivira. Važno je uspostavljati komunikacijske mostove, razgovarati, kritizirati, samokritizirati. Samo to donosi napredak!

KULTURU ČUVATI KAO ŠTO ČUVAMO ZIDINE

U Gradskom vijeću istupali ste oko Dubrovačkih muzeja, referirajući se na promjenu Statuta, kazavši kako je sramota da u Muzejima ima samo jedna pedagoginja za rad s djecom, ali i dodali kako kustosi i pomoćno osoblje nisu dobro raspoređeni.
- Nisam kulturni radnik, ali volim muzeje, kazališta, glazbu. Uvijek me to intrigira, kao građanku, ali i turistkinju, dakle u mjestima koja obilazim rado konzumiram kulturne sadržaje. Istup u Vijeću je bio uz želju da budemo bolji jer sve što imamo moramo čuvati, posebno za generacije iza nas. I UNESCO se referirao o očuvanju ne samo prirodne i kulturne baštine, nego i muzeja u smislu da postoji zabrinutost gdje se oni pokušavaju previše proklamirati kao trgovačka društva. Mislim da prevelika komercijalizacija baštine i muzeja nije dobra. Kustosi su bogatstvo i Dubrovnik može biti ponosan što imamo toliko kulturnih djelatnika. Tu je Orkestar, Kazalište, Ljetne igre... To je bogatstvo koje moramo čuvati kao što čuvamo zidine ili otok Lokrum.
Mislite da su onda Dubrovački muzeji na tragu te komercijalizacije.
- Samo želim prevenirati da se to ne dogodi. Poput još jednog disko kluba u Revelinu, eventualno komercijalizacije parka Gradac koji kreće u rekonstrukciju, tehno festivala na Lokrumu. Otvoreno ću reći, jako sam protiv takvih projekata, nepotrebno je da se održavaju na mjestu zaštićene prirodne baštine. Nikad se na Lokrumu nije, otkako ja živim, smjelo noćiti. Nije to pitanje mogućeg požara nego svih vrsta devastacija. Treba promišljati turizam na jedan drugi način. 

TKO ZNA, MOŽDA JE FRANKOVIĆEV DOBAR RAD USPAVAO OPORBU

Kako smo sad na Vašim istupima u Gradskom vijeću, kažite mi što mislite o ovako jalovoj oporbi u ovom predstavničkom tijelu građana.
- Za dinamiku Vijeća, interesantnost gledanja sjednica, bilo bi bolje da je jača oporba nego je trenutno. Ali, vjerujem i nadam se da će se to i dogoditi, možda su i oni u svojim previranjima. Bilo je takvih situacija i u HDZ-u, od Grada od države. Istina jest da je zanimljivije gledati nekakva sučeljavanja različitih političkih struja nego nailaziti na odobravanja. Ali, za provedbu programa nekad i to nije loše. Mi u HDZ-u imamo stabilnu većinu, koalicijske partnere prema kojima smo otvoreni za razgovor, ali vjerujem da će HDZ biti središnji pokretač promjena i veselim se što ću biti dio tima koji mora opravdati povjerenje. Vjerujem da će se s oporbom situacija promijeniti. Recimo, prije sam voljela gledati i slušati prepirke gospara Antuna Kisića s bivšim gradonačelnikom, iako nisam bila aktivno uključena u politički život. Voljela bih da se takvo nešto počne događati, sigurna sam da hoće.

Neće se Frankoviću dogoditi da se uz ovakvu oporbu opusti?
- Ma neće! Mislim da je već prešao s riječi na djela. Dobro je govorio, sad vidimo i djela. Počeo je hrabro, ne ponaša se samo kao politička figura nego i kao gospodarstvenik, domaćin koji brine o Gradu. Tko zna, možda je i to uspavalo oporbu. Možda predobro radimo!

STANOVANJE LIJEČNIKA NIJE JEDINI PROBLEM

Moramo se dotaknuti i zdravstva. Konkretno, evo jačeg involviranja Grada Dubrovnika u financiranje Opće bolnice Dubrovnik. Tu je i primjer stanova, odnosno projekta da se isti osiguraju liječnicima koji dolaze izvan Dubrovnika. Malo je nelogično jer što je s onima koji su iz Grada, a opet su podstanari...
- Po tom pitanju je nezadovoljstvo akumulirano. Ne samo liječnika nego mnogih struka. Čitam da se i ugostitelju bune jer sezonski radnici koji dolaze iz drugih krajeva imaju dodatke za stan i režije, a naši nemaju. Nije to samo specifikum za liječnike. Svakako, problem s liječnicima je njihovo dugotrajno obrazovanje, odricanja uz koja pati obitelj. Čovjek kasno postaje samostalan i počne zarađivati za život. Kad me pitate što je sa stanovanjem, to je veliki problem jer je Grad skup, ali nije stanovanje najveći problem. Rješenje mora biti cjelovito, ništa parcijalno nije dugoročno dobro.
Što je važnije?
- Nama je kao liječnicima najvažniji strukovni kolektivni ugovor, koji bi omogućio liječnicima da pregovaraju o uvjetima svog rada. Dobrobit liječnika je dobrobit pacijenata jer nema zadovoljnih pacijenata bez zadovoljnih liječnika. Nije samo pitanje stanovanja, ali reći ću otvoreno, to jest problem. Nijemci po glavi stanovnika u zdravstvo ulažu pet tisuća eura, Hrvati 750 eura. A razlika u zdravstvu između te dvije zemlje nije toliko velika. Svakako, nositelj zdravstvenog sustava u nas je požrtvovnost liječnika i medicinskih sestara. Ministarstvo i država zajedno s udrugama moraju donijeti hitan akcijski plan za zadržavanje liječnika u Hrvatskoj, kao i u Gradu Dubrovniku. To mora ići sustavno.

SPECIFIČNOSTI OB DUBROVNIK

I uz uključenje Grada pod čiju ingerenciju bolnica ne pripada.
- Svakako uz uključenje Grada Dubrovnika. Žao mi je što liječnici iz izvršne vlasti u Gradu Dubrovniku nisu učinili ništa po tom pitanju da Grad pomaže bolnicu. To se mora reći. Ovo je grad u kojemu je bolnica u specifičnom položaju, nije to pitanje volje jednog ravnatelja, inače mog dugogodišnjeg prijatelja Marija Bekića, to je pitanje problema koji se opet mora rješavati sustavno. OB ima specifičnosti, udaljena je od kliničkih bolničkih centara, najbliži nam je Split za koji znamo koliko je daleko. Trebali bi nam priznati status regionalne bolnice jer mi sigurno nismo obična županijska bolnica gdje imate pola sata vožnje do sljedeće klinike, udaljeni smo i moramo imati oformljene službe koje druge bolnice ne moraju imati.

Ali, bolnica jest županijska, ona nije gradska.
- Jedan kolega mi često citira riječi jednog svećenika, koji kaže: "Nitko vam ne brani da budete dobar". Bez obzira na to što je županijska, nitko ne brani gradonačelniku, pa tako i našem sadašnjem, da uključi bolnicu na gradski proračun. Ona je dio grada, prvenstveno služi građanima Grada, ali i svim posjetiteljima i ne vidim kako to može biti odvojeno. Nažalost, država ne daje dovoljno novca i trebaju lokalne zajednice sudjelovati. Iako, mislim da bi trebala sudjelovati i Turistička zajednica, postoje zemlje u Europi gdje postotak od turizma, pristojbi ide direktno u zdravstveni sustav.

ZDRAVSTVENOM TURIZMU PRISTUPATI OPREZNO

Sad tu možemo govoriti o zdravstvenom turizmu. I nekadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić, ali i Franković govore kako je taj turizam dubrovačka prilika.
- Došlo je do zasićenja u klasičnom turizmu, sad su tu kongresni i zdravstveni turizma koji nude nove prostore. Što se tiče kongresnog turizma, treba izgraditi kongresni centar. A ideju o zdravstvenom turizmu pozdravljam. Možemo postati u tome jaki, ali htjela bih naglasiti da treba biti oprezan.
Jasno, sve što je prilika, ujedno sa sobom nosi i određene stranputice.
- Tržište je to koje uključuje 500 milijuna ljudi, svih zainteresiranih za razne oblike medicine, od one koja uljepšava pa do regenerativne, personalizirane, do rješavanja ozbiljnih zdravstvenih problema. I, ako nećemo mi, netko će drugi. Ali, treba to biti uz oprez, o čemu je bilo i riječi na prvom kongresu zdravstvenog turizma u Hrvatskoj, koji se održao u srpnju. Moramo sačuvati kvalitetu zdravstvene zaštite stanovnika. Trenutno nam nedostaje u sustavu 2500 liječnika specijalizanata. U zadnje četiri godine izgubili smo 15 posto specijalista. Ako želimo disperzirati stručnjake i na zdravstveni turizam, moramo dobrim zakonima i osmišljenim programom zadržati jednaku razinu zdravstvene zaštite. To je najveća zadaća države, zaštiti građane, a onda pružiti zdravstvene usluge drugima. Jer se počelo događati i Dubrovniku, ali i drugamo, da dio specijalista odlazi iz bolnica u privatni sektor, gdje zarađuju više, a rade, neka se nitko ne uvrijedi, vjerojatno manje. Postoji opasnost da će nam se isprazniti bolnica. Zdravstveni turizam da, ali osmišljen uz veliki oprez države.

BITI POLITIČAR NIJE NIŠTA LOŠE

Za kraj se možemo vratiti na politiku. Vidite li se jednog dana u Saboru?
Ne, ne! Zaista ne!

Mislim, je li se doživljavate političarkom ili rad u Gradskom vijeću više smatrate nekim radom za društveno dobro?
- Ne doživljavam se političarkom, ne bih htjela niti da me Vi tako predstavite. Ali bih htjela reći da biti političar nije ništa loše. Šteta što ima loš predznak, ne znači da čovjek nije dobronamjeran ako je političar. To moramo mijenjati. A ja? Ja sam samo osoba koja ima volju da Grad učinimo boljim Jer Grad može, mora i hoće bolje!

Dubrovnikpress.hr pisao je o problemu voznog reda Libertasa, između ostalog i na prigradskim linijama o čemu možete čitati OVDJE, a načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić uz vozni red ističe još jedan problem za žitelje te općine.

- Postoje neke stavke koje bi voljeli da se promijene, a ne tiču se termina ili voznog reda, nego bi omogućile našim žiteljima normalnije funkcioniranje, poput toga da se ne moraju ukrcavati na kolodvoru u autobus itd. Neke stavke nas tu muče i po deset godina, bivša uprava Libertasa tu nije puno napravila, a nadamo se da ćemo problem uspjeti riješiti s novom upravom, do kraja godine. – rekao je načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić.

Što se tiče voznog reda načelnik Knežić tvrdi da za stanovnike Dubrovačkog primorja noćne nisu toliko važne, pa ni što se tiče mladih, jer, kaže on, mladi danas kasnije izlaze vanka.
- Kako izlaze kasnije, vraćaju se puno kasnije, tako da bi njima ionako malo značilo je li autobus kreće u 23 sata ili u ponoća iz Dubrovnika. Tako da ispada svejedno kad je zadnja linija. - objasnio je Knežić.

No, istaknuo je kako je Općini bitna linija do Imotice, do koje Libertas vozi jednom dnevno, u 13 sati.
- Kako linija kreće u 13 sati, učenici koji imaju šesti sat ne mogu na nju stići, i tu smo u pregovorima s Libertasom. Nezgodno je što se sve promjene moraju uskladiti sa Zakonom o cestovnom prometu. – kazao je Knežić.
Načelnik Općine Konavle Božo Lasić kazao je kako su iz Općine s Libertasom u stalnim kontaktima te da će tražiti neka poboljšanja.

- Razgovarat ćemo s upravom Libertasa, a kako bi barem tijekom vikenda produžili vozni red, odnosno kako bi se prilagodili mladima koji bi u to vrijeme htjeli i izaći. Osim toga, nemamo primjedbe na Libertas koje bi se posebno trebale istaknuti. - rekao je načelnik Općine Konavle Božo Lasić.

Inače, obje općine suvlasnici su Libertasa, a načelnik Općine KOnavle Božo Lasić bio je i direktor Libertasa.

Kongres Akvakulture koji se ovaj tjedan održava u Dubrovniku otvorio je hrvatskim školjkarima i uzgajivačima ribe mogućnosti za razmjenu ideja i susret s kolegama iz drugih dijelova svijeta. Nije to bila prilika samo za velike hrvatske tvrtke već i za one male, lokalne, dubrovačko-neretvanske školjkare.

Dvojac iz Španjolske, Esteban Camacho, direktor tvrtke IDIFOR te Juan Angel Lopez, direktor tvrtke RDC, koji su osmislili inovaciju na području uzgoja kamenica i mušula posjetili su Županijsku komoru Dubrovnik gdje su prezentirali projekt plutajućih platformi za uzgoj kamenica i mušula. Na susretu su ih predstavnici Komore informirali o trenutno procijenjenim količinama proizvodnje, područjima uzgoja i specifičnostima ovog područja.

Španjolci su predstavili svoj inovativni proizvod, koji je specifičan po tome što se na vrlo malom prostoru može proizvesti puno veća količina nego tradicionalnim metodama uzgoja. Takve platforme, putem posebnih mreža imaju zaštitu od predatora, kao što su orade, specifične za naše područje, gdje brojnim školjkarima čine štetu.

Mladi španjolski poduzetnici, uz posredovanje Komore, susret će se sutra s par stonskih školjkara koji su zainteresirani za ovaj projekt. Možda nakon te posjete i u Stonu budemo imali priliku vidjeti plutajuće platforme za uzgoj kamenica i mušula.

DPP

U sklopu proslave Dana općine Konavle i 25. godišnjice oslobođenja na Trgu dr. Franja Tuđmana u Cavtatu danas je predstavljen tehnički zbor oružanih snaga Republike Hrvatske.

Pripadnici mehanizirane bojne Pauci i motorizirane bojne Vukovi iz sastava Gardijske motorizirane bojne izložili su svoje naoružanje pa su ih zainteresirani, od kojih je najviše bilo djece, slobodno mogli razgledati.

Najviše pažnje privukla su oklopna vozila Patria, Oshkosh M-ATV i International Maxx Pro, a tu su bili i minobacači, protuoklopna sredstva Metis i Fagot, hrvatska puška VHS 2.

DPP

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković u društvu zamjenice Orlande Tokić i suradnika obišao je nedavno završene radove na sanaciji kolnika u Orašcu. Naime, Grad Dubrovnik izveo je radove sanacije asfaltnog i betonskog kolnika na području Orašca, i to na tri lokacije ukupne duljine 800 metara. Vrijednost ove investicije iznosi 535.000.00 kuna s PDV-om.

Na predjelu Dolina saniran je kolnik u dužini 390 metara dok je na potezu od ambulante do kuće Ban uređena dionica od 340 metara gdje je ujedno saniran i parking ispred Doma zdravlja. Treća dionica odnosi se na kolnik u Ulici Lujaci.

Gradonačelnik Mato Franković izjavio je prilikom obilaska da su radovi izvedeni u sklopu programa redovnog održavanja prometnica, a prije Orašca uređene su i dionice na području Gornjih sela i Trstenog.

- Uslijedit će i drugi dijelovi grada, a pred samu zimu i uži centar. Naš cilj je u narednom dvogodišnjem razdoblju temeljito obnoviti sve ceste na gradskom području kako bismo ih u budućnosti mogli lakše održavati. - kazao je gradonačelnik Franković.

DPP

Predstavnici Županije dubrovačko - neretvanske, Grada Dubrovnika, Općine Konavle, udruga proizašle iz Domovinskog rata, udruge Hrvatski domobran i Daksa 1944./1945., Društva političkih zatvorenika te članovi obitelji ubijenih položilis u danas vijence i zapalili svijeće kod spomen obilježja na Orsuli.

Naime, na Orsuli je 1944. godine nastradalo 13 domobrana iz Konavala, a komemoraciju svake godine organizira udruga Hrvatski domobran.

D.M.