Definirana je lokacija stanova za dubrovački model POS-a, radi se o 120 stanova na području Solituda, a u procesu je vještačenje vrijednosti zemljišta koje je u vlasništvu Vrtlara, rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković na konferenciji za novinare pod nazivom "100 dana nove gradske vlasti".

Osim što je definirana lokacija stanova, Franković je naglasio i koji su ostali projekti gradske uprave realizirani. Naveo je kako je provedena reorganizacija, naznačivši kako je sistematizacija pri kraju. Objasnio je i kako su dobivena sredstva iz fondova EU-u za Lazarete.
- Započela je i implementacija projekta "Respect the city", a uz koji je cilj da Grad Dubrovnik bude grad održivog turizma. Projekt je to kojega vodi direktor Eupolis grupe Ranko Milić, koji je specijaliziran u poslovima turizma. - objasnio je Franković.

Istaknuo je kako je postavljeno niz rukohvata na gradskim ulicama te dogovoren otkup vile Čingrija. Izrazio je zadovoljstvo što je pokrenut projekt završetka obnove zgrade državnog arhiva u vrijednosti od 14 milijuna kuna ističući da radovi započinju do kraja godine.

Naveo je i kako su započeli pregovori s dubrovačkim vatrogascima s ciljem sklapanja kolektivnog ugovora do kraja godine, ali i kako su pri Ministarstvu turizma zaštićeni dubrovački vodiči. Dodao je kako je potpisan ugovor s Dubrovačkom Biskupijom u vezi s uređenjem zgrade u Ulici Ilije Sarake za potrebe odvijanja nastave OŠ Marina Getaldića te kako je pet stanova Biskupiju vraćeno.

Zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić kazala je kako je u prethodnom razdoblju asfaltirana cesta od Orašca do Mrčeva, ali i Trg Balarica ispred vrtića na Gromači te da je izrađen projekt za sanaciju klizišta Čajkovica. Uređena su, dodala je, nova igrališta u Zatonu, Nuncijati te je pri završetku gradnja igrališta u Mokošici. Navela je kako je započela i sanacija cesta u Trstenome i na Kalamoti, ali i da je pokrenut proces ugradnje podiznog stupića s pratećom infrastrukturom na Pločama.

Tokić je dodala kako je pokrenuto rješavanje imovinskih odnosa na vrtiću Zaton i školi na Osojniku u svrhu nadogradnje i proširenja ovih objekata. Podsjetila je kako je na Gradskom vijeću donesena odluka o hitnoj sanaciji Grabovice te je, rekla je, "započet postupak izmjene projektne dokumentacije te izmjene svih potrebnih dozvola za njezinu sanaciju i zatvaranje". Kazala je i kako je pokrenut projekt Aglomeracija Dubrovnik zu svrhu dobivanja sredstava za projekte Vodovoda. Što se tiče Vodovoda, podnesen je i zahtjev za izmjenu i dopunu dozvole vodovodne mreže za Gornja sela te je pokrenuto rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na Elafitima u svrhu ishođenja građevinskih dozvola. Navela je kako radovi na izgradnji kanalizacijskog sustava Vrbica- Lozica-Mokošica kreću kroz 15 dana.

Zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić više je rekla o društvenim i kulturnim projektima. Podsjetila je na projekt subvencioniranja udžbenika za srednjoškolce, ali i studentskih i srednjoškolskih autobusnih karata. Dodala je kako je uveden projekt "Ulicama našeg Grada" uz koji nastupaju klape i u Mokošici. Navela je i kako je započeta izrada strategije razvoja sportske infrastrukture koju predvodi predsjednik Hrvatskog akademskog sportskog saveza dr. sc. Zrinko Čustonja.

Zaključila je i kako je pripremljen cjelokupni program Dubrovačkog zimskog festivala.

Urednik informativne emisije tipa  „Dogodilo se na današnji dan“ će, vjerojatno, na 277. dan u godini po gregorijanskom kalendaru,  88 dana do kraja godine, podsjetiti slušatelje da je tog dana 1668. godine umro veliki nizozemski slikar Rembrandt, da je 1957. godine  SSSR lansirao „Sputnik 1“, prvi umjetni satelit u Zemaljskoj orbiti, da je 1958. godine u Francuskoj proglašena Peta republika, da je 1965. godine  papa Pavao VI , kao prvi papa, posjetio SAD i s govornice UN u New Yorku uputio apel svijetu za uspostavljanje trajnog mira, da je 1970. godine umrla američka rock pjevačica Janis Joplin, da je 1977. godine taj dan proglašen Svjetskim danom zaštite životinja.

Za pretpostaviti je i da će reći i kako je 1947. godine umro Max Planck, njemački fizičar koji se smatra osnivačem kvantne teorije za koju je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. godine, ali, posve sigurno, neće spomenuti kako je upravo tog dana i te godine, dakle, 4. listopada 1947. godine Rješenjem Vlade FNRJ IV br. 3458/2 osnovano poduzeće Luka i javna skladišta Dubrovnik, a što se uzima kao datum rođenja današnje „Luka Dubrovnik“ d.d. s adresom Obala pape Ivana Pavla II broj 1  u Dubrovniku. Stoga je naša obveza da to kažemo i da na to podsjetimo!

Poznato je da je luka u Gružu postojala još u desetom stoljeću, u 16. stoljeću je ovdje bilo brodogradilište, 1832. godine je zaživio pomorski lazaret, 1918. godine je bila jedina jugoslavenska luka s željezničkom vezom s unutrašnošću. Podsjetimo i   da je prvi štrajk u Dubrovniku organiziran u  rujnu 1934. godine od strane lučkih radnika koji su tražili potpisivanje kolektivnog ugovora jer su uvjeti rada bili nepodnošljivi (radilo se i po trideset sati bez prekida, mehanizacija i oprema je bila izrazito loša, a često su bila zapošljavana i djeca od 14 godina).

Atmosferu života i rada nekadašnjih lučkih radnika u Gružu dojmljivo opisuje novinar Gojko Berić u svojoj prvoj knjizi proze  „Smrt u ljetnom Dubrovniku“:
“Onih gladnih godina prije rata došla ti vamo čitava sila nas Hercegovaca...Gačana, Bilećana, ovijeh iz Popova polja. Nije bilo dizalica u luci...Jok! Namjesto dizalica bila su naša leđa. Iz Nikšića je stigao boksit, iz Raše je brodovima stizao ćumur, iz Bosne, prugom, drvo. Ćumur smo istovarivali za firmu „Kuničić and Damić“, a dasku za „Našićku“, tako se ta firma zvala. Znalo je odjednom stići po stotinu vaguna rude i jelove daske. I sve to prebacuj preko leđa na parabrod. Na leđa, pa na treći vagun. Na treći vagun, to ti je, zemljače, na treći sprat na parabrodu.

Puhalo, padalo, ja l' žeglo... sve je to za nas rabotnike bilo isto. Valjalo je to, zemljače, izdurati. Spavali smo  po lagerima daske u luci, lager ti se zove lenj, a samo neki među nama mogli su plaćati konak u Radničkom domu. Onaj ko bi se jednom u tri mjeseca zaputio kući u selo da vidi svoje stare, moro bi obić još pola sela da isporuči pozdrave ostalih.

Kad je prošla ona najveća ekonomska kriza što je bila zafatila svijet, počeli smo se i mi snalaziti... Većina nas je zaradila penziju u luci. Otišlo ih je dosta u invalidsku, ali u pravu penziju, koliko znamo, nije otišao nijedan. Petorica ljudi iz Ključa kod Gacka što su ovđe radila, svi su pomrli prije nego su dočekali penziju. Svi bolujemo od nakvije upala, od bubrega, zglobovi i kosti nas bole. Rećemo, vruć i oznojen čovjek pa se nalije vode... Ili, ufati ga propuh... i ode, gotovo mu sijelo! Ili te znojavog ufati kiša... i gotov si. Mi smo luci odužili svoje, u njoj smo drndali do kraja.“

Nakon ukidanja željezničkog prometa na liniji Dubrovnik – Čapljina 1. lipnja 1976. godine, poduzeće je bilo prisiljeno promjeniti poslovnu politiku i investirati značajna sredstva u gradnju 274 metra operativnih obala dubine 10-12,5 m, obalu sa malim gazom za privez barki, rekonstruirati obalu Petka za trajektni vez u čijem je sastavu bilo i 5.000 m2 parkirališta za prihvat vozila koja su ukrcavana na trajekte, asfaltirati  22.000 m2 obalnih površina za prihvat putnika, vozila i autobusa vezanih za međunarodni putnički promet u kružnim putovanjima, izgraditi  suvremeni putnički terminal sa svim potrebnim servisima za prihvat putnika u međunarodnom putničkom prometu sa 1.500 m2 korisne površine, adaptirati prostor za prihvat jahta u predjelu parka Gruž, podignuti nova zatvorena skladišta čvrste građe na površini od 7.500 m2, adaptirati obalu u Batahovini za prekrcaj i manipuliranje cementom, podignuti silose kapaciteta 3.200 m2.

Trebalo je izgraditi specijalizirano rashladno skladište kapaciteta 3.000 m2 za smještaj južnog voća, razne smrznute robe i ostalih lakopokvarljivih prehrambenih proizvoda jer je hladnjača  omogućavala tehnološki proces dozrijevanja voća i povrća i bila  tada od vitalne važnosti. Instalirane su nove dizalice i mostovi, kupljena motorna vozila za otpremu tereta i interni promet...Jednom riječju, investicije - „boli glava“, pa nije čudo da  većina nas koji radimo u „Luci“ blizu četrdeset godina jako dobro pamti to vrijeme velikih kreditnih zaduživanja poduzeća na uštrb plaća i standarda naših obitelji, a kao neizbježan zalog za perspektivniju budućnost.

Još su nam svježa i sjećanja  na spaljenu luku tijekom Domovinskog rata kada smo pretrpjeli milijunske materijalne štete, kad su naši radnici masovno sudjelovali u obrani grada, a oni s radnom obvezom osiguravali prijevoz žena i djece na slobodan teritorij i prihvat i manipulaciju humanitarne pomoći za cijeli grad. U pepelu spaljene luke je bio i dio naših života, spoznaja je  bila je prebolna i dok se vijest širila od Dubrovnika do Istre, suze, očaj i nevjerica su preplavili  lučke radnike i članove njihovih obitelji, kao i  sve one  koji su na bilo koji način bili  vezani uz luku i lučko poslovanje. Hoće li luka ikada više  prodisati punim plućima? Hoće li se u njoj moći raditi? Hoće li se od nje moći živjeti?

Agoniju je upotpunila krađa građevinskog zemljišta naše Stambene zadruge, slijedilo je deset neisplaćenih plaća, brojni tehnološki viškovi krajem devedesetih, sramotna pretvorba koja je totalno obezvrijedila rad i prava lučkih radnika, te formirnje dioničkog društva 2002. godine.

Luka u Gružu posljednjih desetak godina stalno ruši rekorde u broju ticanja brodova, broju putnika i prometu automobila u domaćem i međunarodnom prometu, zaživio je „home-port“...Društvo bilježi zavidne pokazatelje poslovanja u godišnjim financijskim izvještajima, potpisani  su koncesijski ugovori s lučkim upravama, na nekorektan način izgubljen natječaj za gradnju Marine u Gružu, iščekuje se epilog oko gradnje terminala, a pred nama su zahtjevna investicijska ulaganja.

Iskustvo nas uči da su gotovo svi prigodni govori i tekstovi protkani dozom nostalgije, dozom patetike i kritike, ali i završnim optimizmom.

Stoga, vedra raspoloženja upućujemo najljepše čestitke povodom sedamdesetog rođendana ovom poduzeću koje je uvijek imalo posebnu  ulogu u životu našeg grada i države, poduzeću u kojemu su cjelokupan radni vijek ostvarili naši  očevi, braća, rođaci, a u kojemu većina nas radi preko trideset godina. Zahvalnost svim bivšim radnicima „Luke Dubrovnik“ i njihovim obiteljima kao i svim prijateljima Luke koji nam pružaju trajnu podršku. Iskreno vjerujemo i nadamo se da budućnost Luke nije upitna i da će sadašnji pozitivni poslovni trendovi postati trajna konstanta lučkog poslovanja. Želimo da Društvo  njeguje slavne lučke tradicije – rad i radničku pravednost, te da pri zapošljavanju širom otvori vrata i  pruža podjednake šanse svoj zainteresiranoj i kompententnoj radničkoj djeci ovoga grada i njegove okolice. Političku podobnost kao presudan kriterij za zapošljavanje valja trajno brisati iz lučkog rječnika  jer je nespojiva s duhom luke, jer je karakterno antilučka.

Nama starijima, pak, za kraj, dozvolite da se malo pravimo važni pred svojim unucima i nećacima činjenicom što radimo u luci iz prostog razloga jer nam privilegij svakodnevnog „druženje“ s veličanstvenim kruzerima strašno diže rejting u njihovim  očima i često ima veću težinu i od poklonjena kinder-jaja ili sladoleda, a taj se neopisiv osjećaj sreće ničim ne može platiti!

Pozdrav iz Gruža.

Udruga malih dioničara „Luka Dubrovnik“ d.d. Dubrovnik

Obzirom da je nepropisna i neprilagođena brzina i dalje glavni uzročnik prometnih nesreća s najtežim posljedicama Policijska uprava dubrovačko-neretvanska kontinuiranim provođenjem raznih preventivnih i represivnih aktivnosti nastoji u što većoj mjeri podići razinu  svijesti kod vozača u odnosu na brzinu, ali i poštivanje ostalih prometnih propisa kako sudionici u prometu ne bi ugrozili svoju sigurnost i sigurnost ostalih sudionika u prometu.

Tako će prometna policija Policijske uprave dubrovačko-neretvanske 18. i 19. listopada provesti 24-satni pojačani nadzor brzine.

Policija nadzor brzine provodi na lokacijama za koje procjenjuje da su pogodne, ali ovom prilikom pozivamo građane da nam od danas do 12. listopada predlože i lokacije za koje oni smatraju da je potrebno nadzirati brzinu.

Svoje prijedloge s naznakom „Prijedlog lokacije nadzora brzine“, građani mogu dostaviti na sljedeće načine:
elektroničkom poštom na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
telefonom na broj 020/443-051 (od 8 do 16 sati)

Nakon analize svih dostavljenih prijedloga građana, biti će izabrane lokacije pogodne za nadzor brzine. Akcija će se provoditi kontinuirano, na velikom broju lokacija u naseljenim mjestima i izvan njih pri čemu će se koristiti svi raspoloživi uređaji za nadzor brzine i maksimalno raspoloživi broj policijskih službenika.

PU dubrovačko-neretvanska

Problem s Excelsom je tu i dalje, još uvijek se nismo dogovorili, rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković na konferenciji za novinare, dodajući kako iz ove tvrtke još nisu odgovorili na gradski prijedlog da Gradu pripada 15 posto iznosa na svaku prodanu kartu, a na rok od 30 godina te 10 milijuna kuna naknade za prethodno razdoblje.

Podsjetimo, Excelsa nekretninama nedavno je istekla dozvola za prometovanje žičare na Srđ, a u međuvremenu u proračun Grada Dubrovnika još nije uplaćeni niti jedna lipa za koncesiju.

- U ime gradskih vijećnika sam razgovarao s Excelsom, naš posljednji prijedlog bi nas zadovoljio, ali Excelsa još uvijek nema jasan odgovor na to. Oni žele smanjiti naknadu na 10 posto. To je nama neprihvatljivo. Ako se ne dogovorimo, a rok je kratak, Grad Dubrovnik će morati u potpunosti prestati bilo kakve partnerske odnose s tvrtkom Excelsa i svim tvrtkama kćerima u vlasništvu obitelji Lukšić i smatrat ćemo da su tvrtka koja ne posluje društven-odgovorno. - rekao je Franković.

- Donja i gornja postaja žičare su od Excelse, kao i stupovi. Oni posjeduju valjane građevinske dozvole, ali treba platiti korištenje zračnog prostora i pogleda na Grad. Građani trebaju imati benefit i pozivam obitelj Lukšić da prihvati volju većine u Gradskom vijeću. - objasnio je Franković.

Već dva i pol mjeseca Lukša Matušić predsjednik je Uprave Vodovoda. U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr osvrnuo se na buduće projekte ove gradske tvrtke, s naglaskom na rekonstrukciju kanalizacije u povijesnoj jezgri. Rekao je i više o stanju zatečenom u Vodovodu te i svojim osobnim izazovima na svom novom radnom mjestu.

Jedan od projekata koji se zapravo željno iščekuje rekonstrukcija je gradske kanalizacije. Počinje se u siječnju?
- Nismo htjeli da to bude bombastično, možda su to i mediji malo krivo prenijeli. Zaista, mi bi voljeli početi s pričom u siječnju, uostalom iza Sveta tri kralja jedino se može i raditi, ali treba nam mišljenje konzervatora kako bi s projektom mogli početi. Sjetit ćete se kad je Misija UNESCO-a bila u Gradu prije dvije godine pa je rečeno kako recimo fuge imaju previše cementa, a premalo vapna... Konzervatori mogu projekt prolongirati, ali generalno iza Nove godine želimo započeti projekt.

NE MOŽETE SVAŠTA BACATI U KANALIZACIJU

Dakako, idealno je da se investicija zaista započne kako ste zamislili?
-  Najveći problem trenutno u povijesnoj gradskoj jezgri je začepljena kanalizacija, koja je zadnjih 20 i više godina doživjela zatrpavanje, od građevinskog otpada nadalje. U zadnjih desetak godina uslijedio je i "boom" otvaranja ugostiteljskih objekata. Tu su dakle i masnoće, veliki broj apartmana koji se otvorio... Pa tako u Gradu imate mješavinu ugostiteljskih sadržaja i apartmana. Sve to dovodi to toga da je kanalizacija zaista sada začepljena, zato Vodovod treba promptno reagirati i ne smijemo odgađati samu investiciju. Što se tiče troška, on još nije utvrđen, odnosno projektna dokumentacija nije završena dok ne vidimo što i kako dalje s konzervatorima.

Što se tiče same rekonstrukcije, jasno je kako ćete masnoće iz kanala odstraniti. No, kako osigurati da se one više ne nakupljaju?
- Trenutno kanal ima kamenu donju bazu i kamene zidove, a u ovom trenutku je ispunjen materijalom 60 do 70 posto, sama odvodnja se odvija u gornjem dijelu, gdje dakle teku otpadne vode. Ali, krupni otpad ispod ostaje. Radi se o starim kanalima, koji su spomenik nulte kategorije, i naravno da ih konzervatori štite, a i mi ne želimo napraviti ništa što bi ih oštetilo. Stoga, moramo naći način sanacije tog kanala, osigurati glatko tečenje. Kanali su visine 1,4 metara te širine 1,1 metar. Ideja je da se u dno kanala ugradi baza od keramičkog materijala, koja bi osigurala glatko tečenje.
Tako bi se izbjegle i situacije od jučer kad je poplutao Grad. Ići ćemo s preporukom da sve fugiramo, ali i učinimo tu glatku bazu kako bi se izbjeglo taloženje materijala, a kad bi se negdje kanal i napunio naslagama, iste bi voda isprala. Planira se između stijenki starih zidova i novoga dijela kojega bi, dakle, ubacili, staviti jednu vodopropusnu foliju koja se može, ako netko u budućnosti bude pametniji kako to riješiti, odnosno bude imao bolju tehnologiju, skinuti i tako se kanal vratiti u prvobitno stanje. No, logično treba raditi na tome da se svi ugostiteljski objekti, o čemu smo govorili, pridržavaju propisa, da se masnoće ne odlažu u kanalizaciju i da se ne bacaju vlažne maramice, što je veliki problem. U zadnje se priča o recikliranju i odvajanju otpada, a ja bih to usporedio i s ovim. Ne možete svašta bacati u kanalizaciju.

KOGA PROZVATI?

Nakon što se prozvali ugostitelje po ovom pitanju, dio njih se javio s tvrdnjom kako smo svi zaslužni, odnosno jednako krivi za situaciju po ovom pitanju u povijesnoj jezgri. Vi ste predsjednik uprave komunalnog poduzeća, odnos s njima nije u Vašoj nadležnosti, ali ipak sigurno imate i stav po tom pitanju...
- Koga drugoga prozvati? Nemoguće je da toliko količine masnoća dolazi  iz apartmana. Malo se po tim apartmanima kuha, manje-više je sve to iz ugostiteljskih objekata. Bilo bi zanimljivo vidjeti podatak koliko u pojedini objekt uđe ulja, a koliko se preda nekome na adekvatno zbrinjavanje. Opet ponavljam, oni su se osjetili prozvanima govoreći da Vodovod nije radio svoj posao. Ne mogu znati što je bilo prije, ali nije posao Vodovoda da gleda tko što odlaže, to je posao sanitarnih inspektora i komunalnih redara. Jedino što možemo je vaditi te masnoće van, tu i ne tražimo ničiju pomoć, to i radimo.
No, objekt kad se otvara trebao bi ispunjavati minimalne tehničke uvjete, pola objekata da je normalne države ne bi niti radilo. Činjenica je da sistem ne funkcionira. Bivši gradonačelnik je donio propis o ovim problemima, ali njega se nitko nije pridržavao. Mi jesmo odgovorni u slučaju kad stvari ne funkcioniraju, ali nemamo mehanizme za kažnjavanja, ali sigurno da se kažnjavanja provode kako ne bi bilo toliko niti ovih slučajeva. Svakako, nakon reagiranja ugostitelja, pozvao sam ih na sastanak, kako ne bi bilo zle krvi, razgovarali smo o problemima...

Ovo ljeto je bilo i problema s izlijevanjem fekalnih voda u Pilama.
- Nažalost, vi u Gradu imate cijeli miks problema koje će Grad Dubrovnik u suradnji s komunalnim društvima morati početi rješavati. Evo, ovo ljeta dva puta u Pilama smo imali navedene situacije. Jedan put uzrok je bio kvar na elektroničkom dijelu instalacije, gdje nismo mogli utjecati, a drugi put glodavci. Pilari za taj problem znaju 20 godina. Sad bi bilo teško očekivati da ova Uprava u šest mjeseci riješi problem, koji iziskiva značajna financijska sredstva i vrijeme, a nažalost naslijedili smo toliko projekata koji nisu dobro finuli da vremena nemamo, a novaca još manje.

No, recimo, naši djelatnici su izašli na teren pa našli 20 kajaka naslonjenih na crpnu stanicu, pa dok se pronađe vlasnik kajaka izgubi se pola sata, onda se crpna stanica prelije, da su mogli reagirati, možda do toga ne b došlo. Ima tu dosta situacija u Dubrovniku gdje se ne može gledati samo na profit, lijepo je zaraditi, ali treba biti fer i korektan kad se dogodi nemili događaj, a ne reći kako ljudi nisu ništa radili i kako nisu reagirali. Radeći u HEP-u sto puta sam bio svjedok parkiranja ispred trafostanica, pa nema struje dva sata. Naravno da nema kad čekaš vlasnika automobila da makne vozilo.

ŽALOSTI GA PROJEKT PROČISTAČA

Kad ste preuzeli dužnost, dočekao Vas je projekt pročistača, za koji je sada na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća rečeno da bi trebao ići tek dogodine, uslijed raskida ugovora  izvočađa radova SUEZ-a s podizvođačem radova Skladgradnjom. O tom pročistaču puno je bilo riječi, ali sad ovako, "post festum", kako gledate na tu tematiku?
- Žalosti me sve to skupa. Ja nisam naučio raditi tako. Bio sam u dva mandata gradski vijećnik, pa se i sa svojima nisam slagao, oko golfa sam imao izdvojeno mišljenje, kao i o gruškom terminalu... Ne želim sad biti filozof da ispadne da sam pametniji od drugih, ali oko ovoga mislim da je loše bilo varati građane da će pročistač biti gotov do 30. lipnja. Kad smo sjeli ovdje, sa svim papirima koje smo imali na uvidu, bilo je jasno da su to nerealni rokovi. Smiješno je bilo govoriti da će pročistač biti gotov do 30. lipnja, a do unazad mjesec dana od tih najava je bilo obavljeno 13 posto. Pa to se znalo u veljači! Ljudima je nametnut rok, bila je kampanja, bili su lokalni izbori, u političkoj borbi je štošta dopušteno, vjerojatno u tom kontekstu je i pročistač korišten.
Sastali ste se i s izvođačima radova iz SUEZ-a.
- Njihov prvi menadžer za jugoistočnu Europu je došao, na sastanak, a do tada su dolazili inženjeri i menadžeri nižeg reda. Uglavnom, dato nam je čvrsto obećanje da će projekt pročistača završiti do početka ljeta iduće godine. Ne želim govoriti datum da budem lažov koji vara i obmanjuje javnost. Oni su rekli da su ozbiljna firma, da imaju četiri investicije u Hrvatskoj, a u svakoj slične probleme. Nemaju ozbiljnog operanta što se tiče građevinskih radova. Vjerojatno u tom jednom dijelu i ne lažu puno, ako vidite u cijeloj Hrvatskoj nema trenutno nego dvije ozbiljne građevinske firme, a velika većina tih građevinskih firmi koje mogu raditi brzo i kvalitetno su u stečaju, blokadi ili su već i propale. Imali smo i mi u Dubrovniku dvije velike građevinske firme koje su zapošljavale stotine ljudi, a danas ne postoji ni jedna ni druga.

Koliko su uopće kompleksni ti građevinski radovi?
- Tamo se ne radi o znanstvenoj fantastici, to su radovi jednostavnijeg tipa. Betonska konstrukcija i ploča, onda dolazi na red SUEZ kao izvođač da napravi ono što najbolje zna, a to je strojarski dio instalacije, konstrukcija i pročistač s filterom. Ono što su pokušali opravdati u cijeloj priči su problemi s izvođačem građevinskih radova. Nije tako lako bilo doći i reći podizvođaču Skladgradnji da izvoli napusti gradilište. To je bila, pod navodnike, borba koja je trajala dva-tri mjeseca. Ne možete ga fino zamoliti da ode, čovjek kaže da je tu radio i da neće maknuti dizalicu, da ne napušta gradilište. To nisu jednostavni postupci gdje javnost misli što ga ne potjeraš i ne dovedeš drugoga. Tu su se morali uvesti zaštitari, spriječiti podizvođaču ulazak na gradilište, dolazila je policija... A gubilo se dragocjeno vrijeme dok se ništa ne događa. Posljedica je da ćemo imati zamućenu vodu i ove zime što jasno, nije dobro.

15 MILIJUNA KUNA PENALA

Dobro, pročistač bi trebao ići dogodine, što je s drugim projektima Vodovoda u sljedećem razdoblju?
- U periodu od četiri godine planiramo napraviti kanalizacijsku mrežu na Elafitima, trenutno tu sva četiri otoka imaju nula metara kanalizacijske mreže. Nijedna politička opciji koja je bila na vlasti nije ulazila u taj projekt valjda jer tamo živi maleni broj stanovnika, a treba uložiti značajna sredstva. Mi smatramo da su Elafiti nešto dragocjeno što imamo, nisu još narušeni preizgrađenošću. Uostalom, mjesta su to gdje ide i sve više ljudi iz Grada. No, ovaj projekt je teško financirati putem EU fondova, ali probat ćemo ga realizirati putem fondova za razvoj ruralnih područja. Makar, ljudi obično očekuju da se pri investicijama sve brzo događa. A kad se radi o EU fondovima, dok vi to prijavite, dođete do faze realizacije, prođe puno vremena.
Nadalje, imamo i projekt uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, narednih dana je i javno izlaganje, to je investicija od 150 i više milijuna kuna, a tu bi išli na fondove EU. Imamo ishođene građevinske dozvole za kanalizaciju u Orašcu i u Staroj Mokošici, tamo je problem jer je jako veliko naselje, itekako izgrađeno, a nema kanalizacijsku mrežu. To sve mislimo započeti u narednom periodu. Dakle, uz rekonstrukciju postojećih crpnih stanica kojih ima popriličan broj u lošem stanju.

Kakva je situacija s Palatom, Gornjim selima...? Tu se govorilo da Vodovodu prijeti gubitak bespovratnih sredstava od Hrvatskih voda.
- Za Palatu nam je jutros došao dopis, u kojemu nas Ministarstvo zaštite okoliša i energetke, njihova Uprava vodnog gospodarstva, obavještava o penalizaciji od 5,3 milijuna kuna. Zašto? Zbog nepravilnosti u postupku javne nabave koji nije u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi. I, evo, i Ministarstva Vam dođu i kažu da se očitujemo o penalizaciji. Znači, mi nismo htjeli se ovdje naslađivati bivšoj upravi, ali... Ovako se nije smjelo raditi. Ne možete vi u vrijeme kad je javna nabava složena, gdje firme traže stručnjake za istu, i kad se zna da se kažnjava, ući u posao od pet milijuna pod onom "što bude, bit će". Onda ispada da vas netko penalizira s 15 milijuna kuna u tri postupka! Ostali su postupci tu za projekt Gornja sela Orašca i projekt Štikovica-Vrbica Lozica. Rado bih sad imao tih 15 milijuna kuna za druge projekte, pokriti tu pola Elafita ili sanirati kanalizaciju povijesne jezgre.
Kakvo je stanje s revizijom poslovanja Vodovoda?
- Ona je u tijeku. Meni je žao što ona nije završila. Iz razloga jer novu upravu opterećuje kad imate svako malo zahtjev za nekakvim podacima, kad znate da je taj postupak u tijeku i da je pitanje kakvi će biti rezultati te revizije. Više bih volio da se bavimo projektima koje sam naveo. No, to se prolongiralo i odužilo, vjerojatno imaju puno posla.

UVIJEK SAM GLEDAO POSAO NE MIJEŠATI S POLITIKOM

Došli ste u Vodovod u HEP-a, pretpostavljam da Vam sami dolazak znači veliki profesionalni izazov.
- Malo je stresno. Prije sam i u HEP-u radio stresan posao, čim kontaktirate puno s ljudima i kad radite s projektima razne vrste, u današnje vrijeme mora biti stresno. No,  tu su dva člana uprave Zoran Ćosić i Vicko Begušić, ljudi koji su zadnjih dvadesetak godina proveli na poslovima tehničke struke. Oni su mi od velike pomoći, utoliko je lakše. Premalo je vremena prošlo da bih mogao reći nešto više. HEP je veći sustav, ono što sam uvidio, nije to kritika Vodovodu kao Vodovodu, koji je kao sve gradske tvrtke, poprilično mala tvrtka u odnosu na veliki sustav kao HEP, jest manja uređenost sustava. I, na tome mislimo poraditi, da uvedemo malo više reda u poslovanje.

Je li moguće sami posao ne miješati s politikom?
- Uvijek sam gledao posao ne miješati s politikom, nekad je to kod nas nemoguće, ne u Vodovodu, nego u društvu općenito. Mene se prozivalo pred izbore. Bio sam prozivan da opstruiram projekt puštanja vode u Gornjim selima sa sadašnjim gradonačelnikom, a još voda nije došla u Mrčevo. Ovdje sam dva i pol mjeseca, valjda bih to gore odradio i ispao ultra sposoban. I rekao, evo ljudi, super je, riješili smo problem,  a oni nisu. Ali, gore ima problema tehničke prirode. Bio sam prozivan da opstruiram kanalizaciju u Zatonu jer nije došla struja, pa niti to još nije urađeno zbog tehničkih problema. Pa su me prozivali da nije položen kabel kod pročistača, itd.  No, bila je kampanja, pucalo se iz svih oružja, ali uvijek sam gledao inženjerski razmišljati, a ne politički. Da se nama dogodi Palata, nema šanse da bi ova Uprava napravila nešto mimo zakona, jednostavno nema šanse.

Vijećnik Maro Kristić u Županijskoj skupštini, kako bi se vratio na "zamrznuto" radno mjesto u Županiji, nije bio ni stavio svoj mandat u mirovanje, a pojedini mediji već su donijeli naslove kako će on biti zaposlen u jednoj od gradskih komunalnih tvrtki. No, Kristć je za portal Dubrovnikpress.hr opovrgao navode kako će u dubrovačkoj Čistoći biti zaposlen na mjesto zamjenika direktora Marka Ivekovića, naglasivši kako je on i dalje zaposlenik u Županiji, odnosno vratio se na mjesto pomoćnika pročelnika za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku.

- Naravno da nema ništa još o bilo kakvom mom prelasku negdje drugdje, nema ništa konkretno.- kazao je Kristić, objasnivši zbog čega je mandat vijećnika u Županijskoj skupštini stavio u mirovanje.

- Što se tiče Županijske skupštine, morao sam staviti mandat u mirovanje jer sam trenutno zaposlenik županije što je nespojivo s vijećničkom dužnosti jer bi bio u sukobu interesa.

Još od lokalnih izbora mediji špekuliraju gdje će se zaposliti Kristić. Očito je kako i on sam priželjkuje neko drugo radno mjesto. Tako je nedavno od Povjerenstva za sukob interesa tražio mišljenje može li se zaposliti kao direktor Luke Dubrovnik. No, Povjerenstvo mu je odgovorilo negativno, budući da Kristiću, kao bivšem saborskom zastupniku tek u svibnju ističe godina dana otkad je prestao obavljati dužnost saborskog zastupnika zbog čega ne može obavljati funkciju direktora trgovačkih poduzeća.

V.Salvia/N.Metković

Policijska uprava dubrovačko-neretvanska i ove godine obilježava je Dan policije i blagdan zaštitnika policajaca Sv. Mihovila. Tako su danas ispred zgrade Policijske uprave dubrovačko-neretvanske položeni vijenci.

Uz predstavnike PU dubrovačko-neretvanske, između ostalih, vijence su položili predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika. Također, vijenci su jutros položeni i na groblju Boninovo, za sve poginule pripadnike policije.

DPP

Povodom obilježavanja 450. obljetnice od smrti Marina Držića, grafičko-pjesnička mapa Lukše Peka "Marin Držić" predstavljena je večeras u Domu Marina Držića. Ova grafičko-pjesnička mapa sadrži ukupno 33 lista papira formata 32 x 30 cm, od čega je na 12 listova papira tehnikom ofseta otisnuto 12 pjesama ljuvena Marina Držića, a na 12 listova papira tehnikom bakropisa i suhe igle 12 grafika Lukše Peka. Mapa je tiskana u 42 primjerka.

Autori teksta u katalogu su povjesničar umjetnosti Marin Ivanović i akademik Luko Paljetak, koji nije mogao sudjelovati na večerašnjem predstavljanju. Urednik izdanja je ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić, koji je rekao kako mu je lani u kolovozu Ivanović predložio da se izradi ova grafičko-pjesnička mapa.

- Lukša Peko je radio sa srcem. I puno mlađe kolegama širio je dobru energiju. Ovo je sve iznio na svojim leđima i rukama, to je velika stvar. Iza ove mape stoji mnogo, mnogo rada. - rekao je Matić.

Ivanović je kazao kako je u Dubrovniku izdano šest grafičkih mapa. Od tih šest, rekao je Ivanović, "Peko ih je izradio tri, a zadnju 1992. godine pod nazivom Kad su golubovi umirali.

- U želji za tim pravim grafičkim medijem pošli smo u gospara Lukše i stekli dobar odnos koji je bitan u suradnji. Pekova osobnost je čvrsta i asketska, on svaki dan ide u atelje, a takav pristup je imao i pri radu na grafičkoj mapi. Kad smo mi dali inicijativu, Lukša je rekao da je to i želio raditi. Mi smo dali poticaj i on je eksplodirao i vrlo brzo krenuo u postupak. - objasnio je Ivanović.

Dodao je kako Držić dobiva novi život kroz druge umjetnike.

- Držić je genij kojemu su potrebni drugi umjetnici da ga drže na životu, da ga ponovo ožive, da mu daju novu energiju. Mi tek sada ponovo otkrivamo Držića, a u likovnom smislu tek uz Dom Marina Držića, posebno od 2012., 2013. godine. Ovo nije Držićev renesansni Dubrovnik, takav Dubrovnik je bio Dubrovnik kojega Držić nije volio i kojega je želio dovesti u idealno stanje. Ovo je ideal življenja, izmaštani Grad. Ove grafike oživljavaju Držića, onaj Držić kojega gledamo na kazališnim daskama je sad premješten na grafike. Peko je stvorio taj virtualni prostor za Držića, taj nebeski Dubrovnik. - rekao je Ivanović.

Sam autor Peko također je istaknuo zadovoljstvo ovom suradnjom, dodajući kako nije znao gdje će raditi pa je u dogovoru sa suprugom radio u tinelu, podvukao je kroz šalu, "u prostoru gdje se nađe neka stara kontonjata ili lanjska uskršnja jaja". Objasnio je "kako je ova mapa rezultat radova cijele ekipe od pet, šest ljudi, a ne samo njegova mapa".

O umjetniku

Lukša Peko rođen je 24. travnja 1941. godine u Dubrovniku. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. Kao đak zanimao se za slikarstvo i grafiku da bi prve poduke dobio od slikara Antuna Masle, te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića. Godine 1961. upisao se na Slikarski odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. godine kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka te dobio nagradu ALU Zagreb za grafiku. Prvi put izlagao je s dvojicom dubrovačkih kolega, Josipom Škerljom i Josipom Trostmanom, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Iste godine otišao je na odsluženje vojnog roka te je kao vojnik 1966. godine imao u Splitu prvu samostalnu izložbu. Na grafičkoj specijalki ALU Zagreb 1968. završio je Poslijediplomski studij kod Marijana Detonija. Do sada je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na više od dvjesto pedeset skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: Vrt bez dobi 1986. godine s književnikom Milanom Milišićem, Kad su golubovi umirali 1992. godine s književnikom Feđom Šehovićem i ovu, Marin Držić – Lukša Peko u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. Za svoj je rad dobio sljedeće nagrade: u Zagrebu Nagrada „Sedam sekretara SKOJ-a“ (1969.), u Dubrovniku II. nagrada Oktobarske izložbe (1970.), I. nagrada Oktobarske izložbe (1971.), II. nagrada Majske izložbe (1979.), I. nagrada Majske izložbe (1980.), II. nagrada Proljetne izložbe (1981.), I. nagrada Oktobarske izložbe (1982.), I. nagrada Prvog bijenala HDLU (1984.) i Nagrada Grada Dubrovnika (1996.), u Splitu Godišnja nagrada Slobodne Dalmacije (1992.) te je nositelj državnog odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.

V.Salvia

Kao što je već pisao portal Dubrovnikpress.hr, na sjednici Gradskog vijeća bit će oformljen niz povjerenstava među kojima i Povjerenstvo za verifikaciju "Programa za provedbu državnog, javnog, otvorenog za realizaciju u jednom stupnju i anonimnog natječaja krajobrazne arhitekture za park Gradac u Dubrovniku". No, u Gradskom odboru SDP-a nisu zadovoljni predloženim članovima koji bi trebali činiti to Povjerenstvo. Točnije, nisu zadovoljni prijedlogom da se u Povjerenstvo za provedbu natječaja za park Gradac imenuje Olga Muratti, neslužbeno doznaje portal Dubrovnikpress.hr, o čemu se raspravljalo i na sjednici Gradskog odbora SDP-a.

Naime, GO SDP-a stava je kako bi u Povjerenstvu za natječaj za Park Gradac trebala biti izabrana osoba od struke, dakle krajobrazni arhitekt, a ne Olga Muratti, koja kad se sve zbroji i oduzme nema nikakve predispozicije niti znanja potrebna za imenovanje u navedeno povjerenstvo.

Inače, osim Olge Muratti u Povjerenstu za verifikaciju "Programa za provedbu državnog, javnog, otvorenog za realizaciju u jednom stupnju i anonimnog natječaja krajobrazne arhitekture za park Gradac" predloženi su privremena pročelnica Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Jelena Lončarić i zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić. Njihovo imenovanje u navedeno povjerenstvo posve je logično i ne treba ga posebice objašnjavati. No, izbor Olge Muratti u to povjerenstvo u najmanju je ruku smiješan, tim više kad se uzme u obzir da u Gradu Dubrovniku ne manjka osoba s potrebnim kompetencijama koje bi vrlo rado sudjelovale u radu Povjernstva za provedbu natječaja za park Gradac.

Kad je u pitanju Muratti, ona je inače, iako nikome nije jasno po kojim kriterijima, od samog gradonačelnika Mata Frankovića imenovana njegovom savjetnicom za projekt dnevnog boravka osoba treće životne dobi.

Osim u Povjerenstvo za Park Gradac, Muratti će na ovotjednoj sjednici Gradskog vijeća biti imenovana i u Povjerenstvo za ocjenjivanje programa, projekata i manifestacija za provedbu Javnog poziva za predlaganje projekata, programa i manifestacija iz područja skrbi o udrugama proizašlih iz II. svjetskog rata i poratnog razdoblja za 2018. godinu.

Turistička zajednica grada Dubrovnika u suradnji sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom večeras s početkom u 19 sati, ispred crkve sv.Vlaha, prigodnim koncertom popularnih skladbi organizira proslavu manifestacije Svjetski dan turizma.

Dubrovački simfonijski orkestar, pod ravnanjem Slobodana Begića, na koncertu ispred crkve sv. Vlaha izvest će teme iz poznatih filmova i TV serija kao što su Kum, Titanik, James Bond, Miris žene, Igra prijestolja, zanimljive kompozicije posvećene glazbi vječnih Beatlesa i Santane, Libertango Astora Piazzolle, a trubljač Džemal Cakić nastupit će kao solist u poznatim skladbama Sway, Volare i New York, New York.

Svake godine se 27. rujna pod okriljem UNWTO-a (Svjetske turističke organizacije) diljem svijeta obilježava Svjetski dan turizma (World Tourism Day). Datum obilježavanja odabran je prema danu kada je usvojen Statut UNWTO-a 1970. godine, što predstavlja svojevrsnu prekretnicu u povijesti turizma u svijetu. Po izboru UNWTO-a, svake se godine za Svjetski dan turizma odabire druga tema kojom se promovira bolje razumijevanje turističkih kretanja i važnost održivog razvoja turizma. U skladu s 2017. godinom, kao Međunarodnom godinom održivog turizma za razvoj, ovogodišnja tema je ''Sustainable Tourism, a Tool for Development'' („Održivi turizam, instrument razvoja“), a moto je #TravelEnjoyRespect . Službena proslava održat će se u Dohi, (Qatar).

Povodom Svjetskog dana turizma, glavni tajnik Svjetske turističke organizacije (UNWTO), Taleb Rifai, poslao je poruku: „Uvijek kad putujete, zapamtite: poštujte prirodu, poštujte kulturu, poštujte svoje domaćine! Vi možete biti promjena koju želite vidjeti u svijetu! Vi možete biti Veleposlanik za bolju budućnost!“

Živimo turizam! Proslavimo zajedno Svjetski dan turizma na Stradunu! 

TZ grada Dubrovnika

U dvorani sv. Ivana Pavla II u Dubrovniku u utorak, 26. rujna, na Svjetski dan Alzheimerove bolesti održana je javna tribina u organizaciji Dubrovačke udruge skrbnika, bolesnika i prijatelja Alzheimerove bolesti i ostalih demencija (DUSAB) i Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije. Na tribini su govorili voditeljica Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije mr.sc. Kristina Rožić, predsjednik Udruge DUSAB Pero Kalinić, neurolog doc. dr. sc. Denis Čerimagić, viša stručna savjetnica u Upravnom odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb Dubrovačko-neretvanske županije Vesna Barbarović, predsjednik savjetodavnog odbora Udruge DUSAB don Jerko Ban, skrbnik i član Udruge Miroslav Kasač te dopredsjednica Udruge i voditeljica DUSAB Kluba Beba Pažin. Osim o samoj bolesti i Udruzi na tribini je stavljen naglasak i na situacije u kojima se nalaze skrbnici osoba koje pate od demencije te na potrebu otvaranja dnevnog boravka za osobe s demencijom Dubrovačko-neretvanske županije.

Rečeno je kako bi otvaranje navedenog dnevnog boravka omogućilo kvalitetniju skrb za osobe koje pate od demencije, osobito za one koji se nalaze u prvom stadiju bolesti, ali i omogućilo obavljanje svakodnevnih obveza njihovih skrbnika koji su zapravo cijelo vrijeme angažirani oko oboljelih. Također spomenuta je i suradnja sa župom sv. Mihajla čijom bi se realizacijom omogućio poludnevni boravak za oboljele.

Voditeljica Obiteljskog savjetovališta Rožić istaknula je suradnju Savjetovališta i Udruge te kazala kako se trude pomoći pomagačima, odnosno obiteljima koje prolaze kroz teška razdoblja sa svojim voljenima. Neurolog Čerimagić rekao je više o samoj bolesti te upozorio kako se prvi znakovi demencije mogu prepoznati tek nakon tri godine, a mogu biti: smetnje u pamćenju, nesnalaženje u svakodnevnim životnim situacijama.

Osobno iskustvo brige za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti podijelio je s okupljenima član Udruge Kasač, koji je približio sve poteškoće i probleme skrbi za osobe s demencijom.

Na tribini je prikazan i isječak iz dokumentarnog filma koji je još u izradi „Jedan dan u životu s Alzheimerom“ autora don Jerka Bana, a koji zorno prikazuje sve što prolaze oni koji se susreću s Alzheimerom, kako obitelj tako i oboljeli.

Na kraju je dopredsjednica Udruge Pažin zahvalila svima koji su došli na tribinu, osobito učenicima 5. razreda Srednje medicinske škole u Dubrovniku koji su sami pokazali interes za edukacijom o skrbi za osobe koje boluju od demencije.

Također je najavljeno kako će u prosincu biti edukacija integrativne validacije koju će voditi Tatijana Haračić, medicinska sestra koja je specijalizirana za rad s osobama s demencijom, kojim će ponuditi edukacija i obuka za osobe koje imaju dodir s osobama s Alzheimerom, uključujući i medicinsku struku.

N.Sentić/Dubrovačka biskupija

Na sjednici Županijske skupštine župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić iznio je svoje mišljenje po pitanju gruškog terminala, naznačivši kako bi ga trebala graditi Lučka uprava Dubrovnik. Naime, vijećnika HDZ-a Antu Damića, zanimalo je "koji je stav DNŽ po pitanju gruškog terminala", odnosno koliko je ono u suglasju s Gradom Dubrovnikom. Dodao je "smo svjedoci da se vrše pritisci od strane tursko-francuskog konzorcija koji je prvotno odabran da gradi terminal, a za što je natječaj poništen.

- Terminal je jedan strateški projekt, a svjedoci smo da je natječaj bio transparentan. Drago mi je da je Upravno vijeće Lučke uprave Dubrovnik postupilo onako kako je postupilo, vjerujem da su imali dovoljno razloga za to. Tamo su odgovorni i ozbiljni ljudi. Drago mi je da je njihove stavove podržalo Ministarstvo, a to podržava i Grad Dubrovnik. - rekao je Dobroslavić.

- Dakle, ako nisu zadovoljeni uvjeti za sklapanje ugovora, odnosno ako predugovor o kojemu smo toliko čuli nije sklopljen u roku, onda postupak treba vratiti na početak i vidjeti da li ići s novim natječaje. Ili, čemu sam ja poprilično sklon, ali o tome će odlučiti Ministarstvo, da taj terminal po mjeri Grada gradi Lučka uprava Dubrovnik. Ali, o tome će odlučiti osnivač, a to je nadležno ministarstvo. Svakako, na ovako netransparentnom postupku ne može se dovršavati koncesija. Treba sve vratiti na početak i zdravo krenuti u realizaciju tog projekta. - zaključio je župan Nikola Dobroslavić.

V.Salvia