Užarene su ovih dana telefonske linije na dubrovačkom području od poziva raznoraznih anketara raznih agencija za istraživanje tržišta i odnose s javnošću. Izgleda da gotovo pa nema stranke koja nije naručila svoje istraživanje o političkom rejtingu.

I, zanimljivo, sve stranke kriju podatke iz anketa kao zmija noge.  Tako se o rezultatima anketa može čuti jedino po kuloarima i uz kafu, a ako su podaci točni, razlog zbog čega stranke ne izlaze s rezultatima u javnost je jasan. Naime, u svim anketama u drugom krugu, bude li se mogao uopće kandidirati, o čemu će odlučivati Ustavni sud, pobjeđuje HNS-ov kandidat i dosadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić.

Inače, posljednja anketa tek je krenula, tako su brojni Dubrovčani jučer odgovarali na dva pitanja, jedno je bilo koji je najveći problem u Gradu Dubrovniku kojeg treba riješiti, a drugo je pitanje bilo koga bi podržali kao gradonačelnika. Među kandidatima u pitanju su se našli Andro Vlahušić, Mato Franković, Vido Bogdanović, Terezina Orlić, Tatjana Šimac Bonačić, Maro Kristić i Željko Raguž.

Zanimljivi su i navodni rezultati anketa u slučaju da se Vlahušić ne bude mogao kandidirati, odnosno ukoliko zakon koji su mu smjestili Most i HDZ da ga onemoguće u kandidature, ostane na snazi. No, ako je suditi po anketama džabe je bilo HDZ-u i Mostu truditi se oko zakona. Naime, ne bude li Vlahušića na izborima, ukoliko su rezultati točni i relevantni, HDZ-ov kandidat Mato Franković nije favorit. Novi gradonačelnik vrlo lako mogao bi naime biti Vido Bogdanović, ako se uopće kandidira. Većina istraživanja navodno upravo njemu daje najviše šansi da se nađe u drugom krugu s kandidatom HDZ-a Matom Frankovićem, a ispitanici su u tom slučaju dali prednost Bogdanoviću.

Bez Vlahušića na političkoj sceni treća po jačini je DDS-ova nestranačka kandidatkinja Terezina Orlić. Tatjana Šimac Bonačić prema tim anketa nema šansi za prolazak u drugi krug pored Vida Bogdanovića i Terezine Orlić. Mara Kristića nema ni "u tragovima", kao ni Željka Raguža.   

Susjedna Bosna i Hercegovina započela je proteklog tjedna izgradnju Graničnog prijelaza Ivanica. Netom što su se radovi zahuktali iz grada Trebinja najavili su kako će uputiti inicijativu nadležnim institucijama da granični prijelaz s hrvatske strane privremeno bude premješten na teritorij BiH, a kako bi se izbjegle gužve te omogućio brži i lakši prijevoz putnika i roba dok se odvijaju radovi. I dok s BiH strane predviđaju kako će nakon 180 dana na području Graničnog prijelaza Ivanica biti izgrađeno pet prometnih traka, s hrvatske strane, ako je suditi prema odgovoru na upit koji je portalu Dubrovnikpress.hr uputila glasnogovornica Ministarstva financija ne znaju niti da su na Ivanici započeli radovi.

Naime, u upitu glasnogovornici Ministarstva financija navedeno je kako je susjedna BiH započela s izgradnjom Graničnog prijelaza na Ivanici, te je istaknuto kako iz grada Trebinja najavljuju da će od hrvatske strane zatražiti da se za trajanja radova, granični prijelaz s hrvatske strane privremeno uvuče u BiH stranu.

Na pitanje hoće li hrvatska strana udovoljiti BiH zahtjevu, odnosno zahtjevu Grada Trebinja, odnosno hoće li dozvoliti privremeno uvlačenje graničnog prijelaza s hrvatske u BiH stranu, nepotpisana glasnogovornica odgovara sljedeće:
„Sektor za održavanje i izgradnju graničnih prijelaza moli Vas pojašnjenja u vezi postavljenog upita. Prvi dio pitanja nije razumljiv, ako susjedna država gradi granični prijelaz na svom teritoriju, zašto bi predstavnici grada Trebinje tražili da se prijelaz s hrvatske strane „uvuče“ u Bosnu i Hercegovinu. Grad Trebinje nije sugovornik nadležan za ovakva pitanja.“

Odgovore zašto iz Trebinja nešto traže glasnogovornica bi trebala potražiti u Trebinju, a ne od portala Dubrovnikpress.hr koji upravo od glasnogovornice očekuje da zna odgovor na to pitanje i da je upoznata sa situacijom na graničnim prijelazima. 

Glasnogovornici nije čak ni jasno pitanje kada će Hrvatska započeti graditi granični prijelaz sa strane svog teritorija, odnosno na području od Dubrovnika prema Ivanici, pa je tako odgovorila da također traži pojašnjenje:
„U vezi drugog dijela molimo Vas da pojasnite pitanje. Nije razvidno što da odgovorimo na pitanje 'kad će hrvatska strana započeti s radovima svog dijela Graničnog prijelaza na Ivanici, odnosno Brgatu'. Nismo u mogućnosti odrediti koji je do prijelaza naš na Ivanici odnosno Brgatu."

Iz odgovora koji je proslijedila nepotpisana glasnogovornica stiče se dojam da nepotpisana glasnogovornica Minsitarstva financija i nije baš dorasla zadatku i radnom mjestu, ili hrvatsko Ministarstvo financija uistinu ne zna koji dio teritorija od Brgata prema Ivanici pripada Hrvatskoj i gdje će se graditi granični prijelaz.

Inače, izgradnja graničnog prijelaza na Ivanici kasnila je zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Stoga je BiH probleme s otkupom zemljišta riješila izmjenama njihova Zakona o eksproprijaciji prema kojemu se posebnim uvjetima omogućuje ulazak u tuđi posjed, dok se kasnije sudskim postupkom rješavaju naknade za parcele za koje se ne može postići dogovor.

Dok se BiH strana ozbiljno upustila u radove na izgradnji Graničnog prijelaza Ivanica koji je prema Europskoj uniji, a sukladno ugovoru Hrvatske i BiH, osim za međunarodni cestovni promet putnika i roba, predviđen i kao prijelaz preko kojega će se vršiti prijevoz voća i povrća koje podliježe fito-sanitarnoj inspekciji, Hrvatska po pitanju izgradnje svog dijela prijelaza ne radi ništa. Ne može ni raditi kad, očito je, ne znaju ni gdje im je granica sa susjednom državom.

Zahvaljujući otkupu dijela ostavštine obitelji Bona, vrijednom 190 tisuća kuna, fundus Dubrovačkih muzeja bogatiji je za preko 150 predmeta datiranih od 16. do početka 20. stoljeća! Najveći je dio predmeta otkupljen za zbirke Kulturno-povijesnoga muzeja, ali je manjim dijelom popunjen i fundus Etnografskoga muzeja.

Najvrjednija među otkupljenim predmetima svakako je zdjela od iskucanog srebra iz 16. stoljeća, koja je rad dubrovačkog zlatara, kao i srebreni pladanj s obiteljskim grbom Bona iz 19. stoljeća.
Iznimno je vrijedno i 5 minijatura na platnu u zajedničkom okviru  s portretima nepoznatih muškaraca iz 17. stoljeća, 5 minijatura na bjelokosti s portretima nepoznatih žena s početka 19. stoljeća, kao i minijatura na limu s portretom Olivera Cromwella iz 17. stoljeća u srebrenoj kutiji iz istog razdoblja te ulje na bakrenom limu s prikazom Gospe s Kristom iz 19. stoljeća.
Među otkupljenom građom je i portret orebićkog pjesnika, bibliofila i kolekcionara Ivana Vicka Bizzara (1782-1883.), kao i njegovog prijatelja, splitskoga književnika Anđela Delmistra.
Oba su zapravo minijature na bjelokosti s početka 19. stoljeća, koje su dio zbirke obitelji Bona vjerojatno zahvaljujući Mariji Bizzaro, koja je članicom obitelji postala udavši se za Edvarda Bonu 1849. godine.  Njoj je pripadala i kutija s 13 njenih pisama, listom sa ženidbenim sonetom iz 1849. te  knjižicom s pjesmama iz 1818. godine.
Fundus Kulturno-povijesnog muzeja je ovim vrijednim otkupom obogaćen i za bidermajer  i secesijski stolić, secesijski ormar sa zrcalom, dvije lepeze iz druge polovice i kraja 19. stoljeća, kao i za cijeli niz uporabnih predmeta s konca 19. stoljeća, koji su pripadali Ivani Bona: dva para cipela, dugačke bijele kožnate rukavice, vjenčić za mladenku te srebrenu torbicu s početka 20. stoljeća.
Komplet od 11 secesijskih čaša za vino s potpisom jednog od najcjenjenijih francuskih staklara Renéa Laliquea te četrdesetak predmeta za Zbirku fotografije i fotografskog materijala također su postali dio fundusa Kulturno-povijesnog muzeja.
Uz sve to, otkupljeno je i desetak predmeta za fundus Etnografskoga muzeja, uglavnom za Zbirku kućnog inventara i okućnice, a obitelj Bona je Dubrovačkim muzejima i darovala veliki broj predmeta, među kojima se ističe veliki broj keramičkih posuda, srebrenog pribora, 3 neobarokna naslonjača i jedna neobarokna stolica, komplet toaletnih posudica i katalog s uputama za uljepšavanje s početka 20. stoljeća, kao i uvijač za kosu te ručno ogledalo.

Bone su jedan od najstarijih i najznamenitijih dubrovačkih vlastelinskih rodova. Grana kojoj pripadaju Michel de Bona i nasljednici njegove pokojne  sestre Nicollete, a od kojih je i otkupljen dio obiteljske ostavštine, se u dubrovačkim dokumentima spominje početkom 15. stoljeća. Od tada do pada Dubrovačke Republike, sudjelovali su u njezinoj upravi kao knezovi i senatori, a bavili su se trgovinom i pomorstvom. Među njima je bio jedan biskup i pisac (Frano Jeronim, 1687.-1749.) i jedan pjesnik (Miho Marinov oko 1551. – 1617.). Nakon pada Dubrovačke Republike i odlaska Francuza, nova austrijska uprava im 1817. godine priznaje plemstvo.

Rodbinski su bili povezani s obiteljima Zuzzori i Bizzaro, pa su i neke umjetnine iz ostavštine obitelji pripadale tim rodovima. Obitelj postoji i danas, a prezime nosi Michel de Bona, sin Renea de Bone i unuk Iva (Gina) de Bone, koji živi u Parizu, dok u Rimu žive djeca njegove pokojne sestre Nicollete, Kim i Carlo.

J.A.B.

Kandidacijska lista Srđ je Grad i Maro Kristić na svibanjske lokalne izbore izaći će odvojeno, no samo kad je u pitanju lista za gradsko vijeće Grada Dubrovnika. Naime, Kristić će nositi listu Mosta za Gradsko vijeće, dok će listu Srđ je Grad predvoditi Ljubo Nikolić. Kad je u pitanju gradonačelnički kandidat, Srđ je Grad neće na predstojećim izborima imati svog kandidata, već će, kazao je za portal Dubrovnik press.hr Ljubo Nikolić, podržati kandidaturu Mara Kristića.

- Srđ je Grad na izbore za Gradsko vijeće izlazi samostalno i ja ću predvoditi tu listu, što je u skladu s načelima SJG da se kandidati za nositelje liste rotiraju. Kad je u pitanju gradonačelnički kandidat, mi nećemo imati svoga kandidatata već ćemo podržati kandidaturu Mara Kristića. On će biti i naš kandidat za gradonačelnika budući da je do sada iznimno uspješno zastupao ideje SJG. - istaknuo je za portal Dubrovnikpress.hr Ljubo Nikolić.

Odlukom o odvojenom izlasku na izbore za Gradsko vijeće, Srđ je Grad i Maro Kristić zapravo će pokušati skupiti što više glasova birača, odnosno osvojiti što veći broj mandata u predstavničkom tijelu Grada budući da se nakon izvanrednih izbora najbolje vidjelo koliko je pri donošenju odluka važna većina u Gradskom vijeću.

No, odluka o izlasku na izbore za Vijeće s odvojenim listama po nekoga bi mogla biti i pogubna. Budući da SJG ima dovoljnu potporu građana koja im osigurava određeni broj mandata, Kristić će biti taj koji će morati skupiti broj glasova potreban za barem jedan vijećnički mandat u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika.

Kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika ispred DDS-a Terezina Orlić nedavno je u priopćenju za javnost istaknula kako će, bude li izabaran za gardonačelnicu, već od 1. rujna omogućiti besplatne vrtićke i jasličke usluge u Dubrovniku. Osim što je priopćenje Terezine Orlić koncipirano tako da neupućeni imaju dojam kao da Grad Dubrovnik već ne sudjeluje, i to velikim dijelom u subvencioniranju cijene vrtića i jaslica, kandidatkinji DDS-a i predsjedniku stranke Peru Vićanu je izgleda crk'o kalkulator kad su računali koliko je novca potrebno da bi se osiguralo svoj djeci besplatno pohađanje vrtića i jaslica.

Naime, Terezina Orlić navela je kako bi besplatan vrtić i jaslice osigurala sredstvima od koncesije za žičaru na Srđ za koju Excelsa nekretnine odbijaju platiti naknadu. Prihodi koji bi se od te koncesije, zahvaljujući zakonu za koji se izborio donedavni gradonačelnik Andro Vlahušić (HNS), umjesto u državni trebali slijevati u proračun Grada Dubrovnika, prema procjenama iznosili bi između pet i šest milijuna kuna godišnje.     

Nije poznato po kojoj su osnovi Orlić i Vićan računali i na kojem kalkulatoru, koliko je potrebno sredstava da se svoj djeci osigura besplatno pohađanje vrtića i jaslica, dok je s druge strane jasno kako tih pet ili šest milijuna nije dovoljno kako bi se pokrio ostatak troškova koje Grad Dubrovnik trenutno ne pokriva. Inače, kandidatkinja za gradonačelnicu Terezina Orlić u svom priopćenju nije navela kojim bi to drugim sredstvima namaknula razliku o cijeni već je isklljučivo navela prihode od žičare.

A stanje je trenutno takvo da bi ekonomska cijena za oko 1900 djece koja trenutno pohađaju dubrovačke vrtiće trebala u ovoj godini iznositi 1842 kune dok roditelji od tog iznosa plaćaju tek od 150 do maksimalnih 550 kuna. U prosjeku participacija koju plaćaju roditelji je 400 kuna, odnosno samo 21,7 posto od ukupne cijene vrtića, ostatak subvencionira Grad Dubrovnik.

Veliki dio djece vrtić i jaslice, s obzirom da većina roditelja radi, pohađa vrtić veći dio godine, pa je potrebno puno više od pet ili šest milijuna kuna na koje računaju Terezina Orlić i Pero Vićan kako bi Grad u potpunosti pokrio troškove i omogućio svoj djeci besplatno pohađanje vrtića i jaslica. Procjena na osnovu dostupnih podataka je da bi bilo potrebno namaknuti još oko devet milijuna kuna.

No, računica je ovdje u stvari potpuno nebitna. Naime, osim što su predizborna obećanja nešto čemu se ne treba slijepo vjerovati, ne samo kad je riječ o Terezini Orlić, već se to odnosi na apsolutno sve kandidate, nije sasvim jasno ni zbog čega bi to Grad Dubrovnik trebao svoj djeci osigurati besplatan vrtić, bez iznimke, kako želi Terezina Orlić?! Ne mogu naime u istoj poziciji biti oni koji po djecu u vrtić dolaze u skupocjenim BMW-ima, Mercedesima i sl. i oni koji su taj mjesec jedva kupili abonamenat za gradski prijevoz. Ne mogu, jer nije normalno ni prihvatljivo, osim u glavama Terezine Orlić i Pera Vićana. 

Turistička zajednica Dubrovačko-neretvanske županije je protekli vikend nastupila po prvi put na sajmu Mediterranean Panorama u Stockholmu. Štand je bio zajednički s turističkim zajednicama Splitsko-dalmatinske županije i Zadarske županije.

Na sajmu se predstavila turistička, gastronomska i kulturna ponuda mediteranskih zemalja za kojima u Skandinaviji vlada veliki interes. Oba radna dana sajma su bila popunjena raznim seminarima, kušanjem mediteranske hrane i pića, kao i mnogim zabavnim aktivnostima za djecu i odrasle.

Turisti iz Švedske su u 2016. godini ostvarili 37 tisuća dolazaka i 177 tisuća noćenja, te se nalaze na desetom mjestu po ostvarenim noćenjima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

DPP

Povjerenica Vlade Republike Hrvatske Nada Medović održala je u ponedjeljak radni sastanak s pročelnicama i pročelnicima upravnih odjela Grada Dubrovnika na temu pripreme Odluke o privremenom financiranju za razdoblje travanj-lipanj 2017. godine. - piše u priopćenju Grada Dubrovnika.

Na sastanku su razmotrene potrebe u provođenju poslova iz djelokruga svakog upravnog odjela te njihovo pozicioniranje u ukupne prihode i rashode u sljedećem razdoblju.
 
"Kao i kod proračunskog financiranja u prvom tromjesečju, zaključeno je da će se u razdoblju od 1. travnja do 30. lipnja voditi računa o redovitom i urednom funkcioniranju Grada, s naglaskom na potrebe proračunskih korisnika, građanki i građana Grada Dubrovnika, i to kroz mjere i programe iz područja predškolskog odgoja, školstva, sporta, kulture i civilnog društva. Mjere Socijalnog programa Grada Dubrovnika i dalje će biti prioritet." - piše u priopćenju.

"Budući da se bliži početak turističke sezone posebne stavke Odluke o  privremenom financiranju odnosit će se na uređenje gradskih prometnica i javnih površina, javnih zelenih površina, kupališta i ostalih oblika komunalnog uređenja.

Osigurat će se i sredstva za uredno ispunjavanje ugovornih obveza i realizaciju započetih projekata, primjerice sufinanciranje izgradnje groblja Dubac.

Nakon što završi proces usklađivanja povjerenica Vlade Republike Hrvatske Nada Medović pravovremeno će donijeti novi proračunski okvir." - piše u priopćenju.

DPP

Glavni projekt dogradnje dječjeg vrtića Palčica je završen te je pokrenut postupak ishođenja građevinske dozvole, navodi se u priopćenju Grada Dubrovnika.

"Dogradnjom Palčice predviđeno je osam novih odgojno-obrazovnih grupa, a nakon završetka dogradnje sveukupni kapacitet novog vrtića bit će 322 djece u 20 odgojno-obrazovnih grupa, što je u skladu s državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe.

Postojeća građevina služit će za smještaj 206 djece u 12 grupa; osam vrtićkih i četiri jasličke, dok se u novoizgrađenom dijelu predviđaju četiri grupe za djecu jasličke dobi te četiri za djecu vrtićke dobi, što je ukupno 116 djece.

Investicija se procjenjuje na 11 milijuna kuna bez PDV-a, a definirana je Strategijom razvoja predškolskog odgoja na području Grada Dubrovnika do 2030. godine." - piše u priopćenju.

DPP

Na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Općine Vela Luka nagradu za životno djelo dobio je Oliver Dragojević. Na sjednici su sudjelovali i Župan Nikola Dobroslavić i predsjednik Županijske skupštine Ivo Margaretić.

Tom je prilikom župan Dobroslavić, čestitajući Dan Općine, naglasio sve što Županija čini za Vela Luku preko institucija kojima je osnivač i o kojima skrbi- od Lučke uprave preko Specijalne bolnice Kalos i Doma zdravlja do domova umirovljenika i škole.

D.M.

Kažu da je umro David Rockefeller. A, e… Neka još kažu da je i J.B.Tito isto umro.

Davor Mladošić

Uklonjen je monitor koji je tijekom vikenda postavljen na jednom od prozora kuće koja gleda na Stradun, a s kojega su se u večernjim satima, prema tvrdnjama građana, emitirale reklamne poruke turističkih sadržaja.

Naime, "Komunalno redarstvo Grada Dubrovnika je izvidom u ponedjeljak utvrdilo da je reklamni uređaj s elektronskim prikazom slike postavljen samoinicijativno i protupravno", navode u priopćenju iz gradske uprave. Također ističu kako je u međuvremenu, dok je Komunalno redarstvo pristupilo obradi predmeta i izradi Naloga za uklanjanje, monitor uklonjen.

Persijane još nisu vraćene na prozor, ali se očekuje da će biti.

Inače iz gradske uprave ističu kako je "člankom 60. Pravilnika o reklamiranju Grada Dubrovnika propisano da se u prvoj zoni (povijesna jezgra) mogu postavljati samo neosvijetljene, samostojeće i prenosive reklamne vitrine tradicijskog izgleda i boje, u koje se plakati i predmeti oglašavanja ulažu unutar metalne vitrine, ostakljene s prednje strane, a služe za oglašavanje kulturnih događaja".
 
Napominje se kako je "istim člankom propisano i da se reklamni uređaji s elektronskim prikazom slike mogu postavljati samo za vrijeme značajnih manifestacija (kulturnih i drugih), te u sponzorske svrhe uz odobrenje upravnog odjela nadležnog za komunalno gospodarstvo".

Navodi se kako "odobrenje u ovom slučaju nije izdano".

Iz gradske uprave upozoravaju kako će "svaki sličan pokušaj protupravnog reklamiranja pratiti izdavanje Naloga o uklanjanju, sukladno odredbama Pravilnika o reklamiranju, te sankcioniranje prema Odluci o komunalnom redu".

Kako će osoba koja je postavila monitor biti sankcionirana te hoće li i koliku će kaznu platiti iz gradske uprave ne navode. Ipak, komunalni redari svoj bi posao trebali obavljati znatno revnije nego što je to do sada bio slučaj, posebice ako se uzme u obzir da će u Gradu, u kojem trenutno nema vlasti, brojni poduzetnici i ugostitelji činiti što im se prohtije.

Kad se već nisu morali mučiti oko uklanjanja monitora, jer ga je onaj tko ga je postavio izgleda sam i uklonio nakon što je jučer Dubrovnikpress.hr objavio ovaj slučaj, mogli su komunalni redari obratiti pozornost i na neukusne stolove i stolice ispred ugostiteljskog objekta par metara dalje. Da su na te stolove, koji već dva dana plijene pozornost i izazivaju podsmjeh kod građana, obratili pozornost, ne bi pogriješili da su dali nalog za uklanjanje. No, možda Komunalno redarstvo u svim tim silnim Pravilnicima kojima se u svom radu ravnaju, nema člana koji kaže da se stolovi neprimjereni za Stradun i povijesnu jezgru trebaju ukloniti.

Davorin Rudolf nije samo znanstvenik i redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Riječ je o iznimno svestranu čovjeku. Osim znanošću, bavio se i politikom. Jedno vrijeme čak je bio i novinar. Taj sveučilišni profesor međunarodnog prava u miru i doktor pravnih znanosti odigrao je kao ministar pomorstva, a jedno vrijeme i kao ministar vanjskih poslova, iznimno veliku ulogu u Domovinskom ratu. Bio je i predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, a od 1991. do 1993. predsjedavao je Državnom komisijom za granice.

Upravo je akademik Rudolf uvelike zaslužan za suzbijanje agresije, ali i mirno povlačenje JNA iz gradova i pomorskih baza duž hrvatske obale. Naime, rezultat njegova pregovaranja s predstavnicima Glavnog stožera JNA bio je prestanak neprijateljstava, a potom i odlazak brodova JRM-a s obalnog i otočnog područja Hrvatske od Savudrijske vale do granice s Crnom Gorom.

Akademik Davorin Rudolf jedan od zaslužnijih pojedinaca koji nisu dozvolili podjelu, a potom i ustupanje dijela konavoskog teritorija Republici Srpskoj, o čemu govori i za Dubrovnikpress.hr.
Inzistiranje na cjelovitošću hrvatskog teritorija te njegovau uspješna znanstvena karijera kao i doprinos priznavanju i afirmaciji Hrvatske u zemlji i svijetu bili su razlozi zbog kojih mu je Općina Konavle uz Dan Općine 21. listopada 2015. godine dodijelila nagradu za životno djelo. Tada spriječen zdravstvenim razlozima, akademik Rudolf po svoju nagradu došao je gotovo dvije godine poslije.

Susrevši se s načelnikom Općine Konavle Lukom Kordom, akademik Davorin Rudolf nije mogao skriti oduševljenje izgledom Općine koja je, zadnji put kad ju je posjetio, bila pa gotovo spaljena.

Za portal Dubrovnikpress.hr govorio je prilikom dodjele nagrade Općine Konavle. Naime, ugodni razgovor s Rudolfom i Kordom pretvorio se na kraju u intervju u kojem Davorin Rudolf kazuje i o pregovaranju s JNA o njezinu povlačenju s dubrovačkog područja, a priznao je kako su u to vrijeme neke struje u Hrvatskoj bile spremne pristati na podjelu dijela Hrvatskog teritorija, pa tako i Konavala. Osvrnuo se i na razgraničenje Hrvatske i Crne Gore na moru kod Prevlake, ali i istaknuo ostala pitanja oko granica koja Hrvatska još uvijek nije razriješila sa svojim susjedima.

NE MOGU BOBAN I KARADŽIĆ DIJELIT KONAVLE

- Bio je to jedan užas jer 75 posto kuća je bilo spaljeno, ali u svemu tome ide jedna velika zahvala vama jer ste itekako pomogli da spasimo Konavle da ostanu u sastavu Republike Hrvatske, da ne budu podijeljene, a dio konavoskog teritorija ustupljen Republici Srpskoj. Sjećate li se kad smo se našli dole ispred Epidaurusa. Tada je postojao taj dogovor Karadžić - Boban.– započeo je priču načelnik Općine Konavle Luka Korda.

- Oni su htjeli Konavle podijeliti po istom onom modelu kako su bile podijeljene u II. svjetskom ratu. Tada je dio Konavala potpao pod Italiju, a dio pod NDH. Oni su htjeli osigurati izlaz Republike Srpske na more. Vi ste tada to spriječili. Sjećate li se kad ste mi rekli: "Ti ne daj s ove strane, udari jače, a ja neću dat odozgo, da spasimo Konavle da ne budu podijeljene."  I to je bilo presudno. – kazao je Korda.

- Kasnije je meni to i sam predsjednik Franjo Tuđman potvrdio. Pitao me: "Što Rudolf radi dole, otkud on u Konavlima?" Rekao sam mu tada da se ne mogu Konavle dijeliti i ustupati temeljem nekoga dogovora između Bobana i Karadžića te da Boban i Karadžić dogovore sklapaju i dijele teritorije u svojoj zemlji, a da se ne prte u ono što nije njihovo. Vi ste tada odigrali veliku ulogu i to je nešto što je neprocjenjivo i zato vam posebna hvala. Sve će se obnovit. Evo bilo je zgoreno, a sad se ne pozna da je bilo zgoreno. Spaljeno se obnovilo, a da smo i mi dali dio teritorija ostao bi njihov za vazda. Kakve su to borbe bile, a tek rat poslije rata. Propala je Dubrovačka banka, nije propala nego je pokradena, a kad sam ja digao glas onda je Pašalić tražio da me se zatvori. – prisjeća se načelnik Općine Konavle.
Rudolfa je zanimalo što je s Prevlakom. Korda mu je odgovorio kako se na tom krajnjem hrvatskom poluotoku ništa nije promijenilo od vremena kad je bio blokiran s crnogorske strane.

Luka Korda: Ništa, tamo nema ništa, jedno vrijeme su bili na Prevlaku zabranili prolaz, doveli policiju, stali su tamo mjesecima, kako su došli, tako su i pošli, ali nikome do dana današnjeg nisu objasnili što su tamo činili.

Davorin Rudolf: Ovim našim šerifima gore u vrhu države ja stalno govorim da nije Prevlaka problem između nas i Crne Gore i nije problem granica na Prevlaci, granica na moru je problem.

Luka Korda: Ništa vam tamo nema. Nije problem s Crnogorcima. Oni bi odmah to potpisali nego je problem u nama. Zamislite, taj protokol koji smo imali na Prevlaci, koji smo Račan i ja potpisali, oni u Ministarstvu vanjskih poslova nisu imali nego su zvali mene i pitali imam li ga ja u Općini. Zamislite da država nema ugovor koji je potpisala.

Davorin Rudolf: Bio je to loš ugovor. Ja sam bio protiv njega. Najgori je onaj dio koji se odnosi na nadzor, te zajedničke ophodnje u čamcu ili ono da sto ribiča može loviti ribu, ali ako napravi kazneno djelo on tamo odgovara, a ne ovamo. Svi ugovori koje smo potpisali u vezi s morem su loši jer su ih potpisivali ljudi koji ne znaju baš pravo. Sjećate se kad sam vam rekao: "Ne dajte Korda ovo."

RUDOLF: KORDA JE BRANIO DOLE, A JA GORE, I EVO OSTALO JE HRVATSKO

Dubrovnikpress: Dva su ključna trenutka obilježila Vašu povezanost s dubrovačkim područjem, krajnjim jugom zemlje. Prvi se momenat dogodio tijekom Domovinskog rata kada ste s predstavnicima JNA pregovarali o njihovu povlačenju iz gradova i baza duž obale. Bilo je to i vrijeme pokušaja podjela Hrvatskog, odnosno dubrovačkog teritorija. U tim ste trenucima odigrali značajnu ulogu.
Davorin Rudolf: Pa gledajte, prošlo je dosta vremena. Želim reći kako mi je drago da vidim svoga prijatelja Luku Kordu. Ja ga zovem Stari vuk. Hvala i Općini Konavle što mi je ukazala ovu veliku čast odlukom da mi dodijele nagradu za životno djelo. S ovom lijepom slikom, da nosim Cavtat u svojim sjećanjima. Tu sam s Lukom pregovarao s generalom Jokićem oko Dubrovnika. Na dan svetoga Nikole. Tukli su po Dubrovniku. To je bilo strašno, užasno. Mi smo na tim pregovorima u Cavtatu zaključili jedan sporazum da se to sve skupa prekine. Konavle su tada bile okupirane i surađivao sam s Lukom, on je branio ovdje, dole, a ja gore i evo (obraća se načelniku Kordi op.a.), Luka, ostalo je hrvatsko.Bio je u to doba jedan pukovnik, sad je general, Nojko Marinović. Jedan vojnik koji je s svojim umijećem i vještinom, a ja to mogu reći jer sam bio neposredan svjedok tog vremena, jako dobro vodio obranu Dubrovnika. U tim se trenucima ipak našlo snage i ljudi koji su obranili ovo područje. Imali smo oružane snage koje su bile gotovo nenaoružane. Sjećam se kad su u pregovorima ti JNA oficiri govorili: "Daj, neka idu ustaše iz Dubrovnika i neka odnesu oružje."
Dubrovnikpress: Očekivano je da neprijatelj poseže za tuđim teritorijem, no je li s hrvatske strane bilo onih koji su bili spremni na takve ustupke, na zamjenu i ustupanje hrvatskog teritorija. Je li bilo premišljenja s naše strane da im se da dio teritorija, da se izvrši ta zamjena ili nije?

Davorin Rudolf: U jednom trenutku o tome se razmišljalo zato što je pozadina, zaleđe Dubrovnika vrlo plitko pa se razmišljalo o zamjeni teritorija od Molunta do kraja dole, do rta Oštro i predsjednik je zatražio da ja o tome dam svoje mišljenje, bio mu je savjetnik u to vrijeme profesor Matić, i on je mene zvao i rekao: "Profesore, predsjednik traži mišljenje." Ja sam pogledao te karte, ali što je bilo interesantno? On su htjeli samo kopno i kad pogledaš karte to je bio jedan mali dio kopna, ali ja sam u to vrijeme bio ministar pomorstva, znao sam more pa sam odmah zvao splitski Institut da mi izračunaju more, a kad se izračuna more imate prvo 12 milja do granice pa imate nekoliko milja do granice s Italijom. Nisam dao.

Dubrovnikpress: E onda je to bila druga situacija.

Davorin Rudolf: Da, tako da je ta ideja propala. Nije realizirana, ali u jednom trenutku se i o njoj razmišljalo. Bili su to grubi dani, nije se znalo kako će sve to na kraju završiti, vi znate da su oni bili zaposjeli sve dole do pumpne stanice u Stonu. Ostao je bio samo Dubrovnik i otoci. Bili su oni brzi čamci koji su snabdijevali, i pazite, obranio se Dubrovnik. Reći ću vam jedan detalj, neprijateljska vojska, JNA plus Crnogorski rezervisti, svašta je tu bilo bili su čak došli do Srđa i onda je Nojko zapovjedio da se naši vojnici povuku dole u tvrđavu u podrume i zatvore s čeličnim poklopcima. Onda je naredio da se minobacačima tuče po Srđu. Ovi iz JNA nisu znali tko to tuče, povukli su tenkove. Nadam se da će Nojko ovo pročitati, ako ne pozdravite ga kad ga vidite. Bio je prava vojničina.

Dubrovnikpress: Viču ga tu i tamo ovi njegovi vojnici.

Davorin Rudolf: A što ga viču?

Dubrovnikpress: A bio je reko u jednom trenutku da su ga u Dubrovniku, kad je organizirao obranu, dočekali civili koji nisu znali ni što je puška, pa su ovi onda na njega skočili.

Davorin Rudolf: Pa to je bilo tako. To su bila takva vremena.

NIJE PROBLEM GRANICA NA PREVLACI, NEGO ŠTO JE S MOREM

Dubrovnikpress: Sad kad ste u Konavlima, hoćete li obići Prevlaku, zanima li Vas kako to područje izgleda danas? Odigrali ste značajnu ulogu u pregovorima oko demilitariziranja Prevlake, ali i razgraničenja na moru kod Prevlake sa susjednom Crnom Gorom.

Davorin Rudolf: Da, bio sam ministar, ali sam i vodio pregovore s JNA. Mi smo tad išli na Prevlaku. Prvo smo bili uz Dubrovniku, gledali neku predstavu u kazalištu. Nakon toga sam pokupio ekipu i išli smo na Prevlaku. Došli smo tamo i nije bilo nikoga, nje bilo žive duše. Mislim da sam u to vrijeme bio prvi hrvatski civil koji je došao na Prevlaku, čak smo se i slikali tamo. Polako smo hodali i gledali, sve je bilo napušteno. Kad smo se vraćali, eto ti ovih, mi smo ih zvali bijelci. Dakle, zapravo plavci ovi, malo su nas zaustavili. Znam da je bio Žarko Domljan, Kačić, bila nas je skupina ljudi. Bio je to prvi naš posjet i prvi posjet civila Prevlaci. Nakon toga sam zvao predsjednika, rekao da smo bili na Prevlaci, da je to naš teritorij. Nikoga nije bilo.

Dubrovnikpress: Nema ni sad nikoga. Doduše, ako pođete, možda nađete koga da bere šparoge.

Davorin Rudolf: Nikoga nema?! Ja sam i u to vrijeme kao pregovarač govorio, a i danas upozoravam, nije problem granica na Prevlaci jer je Prevlaka hrvatski teritorij. Granica između Prevlake i crnogorske strane na moru je problem.
Dubrovnikpress: Da, ali mi još uvijek na Prevlaci imamo na snazi sporazum koji je, osim što je privremen, davno istekao.

Davorin Rudolf: Evo čitam izjavu crnogorskog ministra da pitanje Prevlake između Hrvatske i Crne Gore nije problem. Ja ne znam na što je on mislio. Ako nema problema onda, eno Luke, tamo sjedi, pa neka na Prevlaci i on napravi hotele.

Dubrovnikpress: Ne može ni on ništa radit dok se dvije zemlje ne razgraniče, dok se ne utvrdi crta razdvajanja.

Davorin Rudolf: Bio sam jedno vrijeme i sa Crnogorcima u pregovorima i oni su htjeli da idemo na sud, da se to pitanje riješi na sudu. Ako će to ići na veliki sud, ja sam uvijek za to jer su u tom slučaju svi argumenti na našoj strani. Naime, pravilo razgraničenja vam je da je granica ona koju ste zatekli na dan kada ste proglasili neovisnost, a to znači da bismo imali granice koje smo imali za vrijeme Jugoslavije. U slučaju Prevlake po svim kartama i zemljovidima, pa i vojnima, zna se gdje je bila granica...

ULAZAK U VLASNIŠTVO AERODROMA TIVAT KAO RATNA ODŠTETA

Dubrovnikpress: Onda po tom pravili mi ne bismo trebali imati problema ni s Crnom Gorom, ni sa Slovenijom, ni s Bosnom i Hercegovinom?

Davorin Rudolf: Je, ali znate što, oni koji su pregovarali su krivo pregovarali. Pošaljemo pregovarače koji ne znaju, amateri, pa su napravili sve ugovore što se tiču mora i ne zna se koji je gori. Ovaj što je sa Crnom Gorom, on ima unutra takvih stavki, recimo kad je u pitanju demilitarizacija, pa kaže se tamo 3 kilometra, vamo pet kilometara. Povučena je crta koja nije crta sredine, akvatorij s hrvatske strane po tom ugovoru nadziru brodom zajednička crnogorsko-hrvatska ekipa, kad bi nadzirali zajedno i crnogorski dio mogli bismo reći da je to u redu radi reciprociteta, ali ne, naši tamo ne smiju ni nosom provirit. Kad je bio ovdje predsjednik Vlade Ivica Račan onda mu je netko rekao baš ovaj slučaj, a Račan je tad odgovorio: "Pa tu su i naši policajci."
Sad ću vam nešto reći, znate kad je ubijen Franjo Ferdinand 1914. onda je Austrougarska dala ultimatum Srbiji da ispuni određene uvjete. Srbi su prihvatili sve osim jednog: nisu dopustili da Austrougarski policajci vrše kontrolu srpskog teritorija. Formalno je počeo rat zbog toga. A mi smo ovdje napravili sporazum u kojem smo takvo nešto dozvolili. Imamo i otvoreno pitanje na moru s Bosnom i Hercegovinom, imate rep Kleka pa imate ta dva otočića i to je sve bilo u Hrvatskoj na mapi i nakon što je ovaj pregovarao, otišlo je u Bosnu. Taj sporazum je potpisan 1999. godine u Sarajevu, potpisao ga je naš predsjednik Tuđman i Izetbegović. On nije potvrđen, nije ratificiran u našem i njihovom parlamentu, pa nije na snazi, ali se privremeno primjenjuje od trenutka potpisivanja. E, sad ćete vi reći, dugo to traje, kad nešto dugo traje, prijeti opasnost da se to pretvori u trajno stanje. Ta dva otočića, rep Kleka i ta hrid Lopata, ovaj koji je pregovarao, ja sam ga pitao, kako je to mogao napraviti, a on kaže: "Znao sam da ćete me to pitati." Gledajte, pregovaranje je vještina, umijeće.

Dubrovnikpress: Našima to baš i ne ide.

Davorin Rudolf: Kad pregovarate morate dobro poznavati problem o kojem pregovarate. Ja sam bio u Haagu tri puta. Kako se zove ovaj general JNA? Ne Jokić nego ova drugi?

Dubrovnikpress: Strugar?

Davorin Rudolf: E, Strugar. Bio sam baš radi Dubrovnika u Haagu. Vezan sam za Dubrovnik, Dubrovnik me proglasio počasnim građaninom. Ja sam jedini Splićanin u 1700. godina kojega je Dubrovnik proglasio počasnim građaninom.

Dubrovnikpress: Znakovito je to.

Davorin Rudolf: A Gospari moji, di da Splićanin bude počasni građanin.

Dubrovnikpress: Evo i Općna Konavle Vam je dodijelila nagradu za životno djelo, zbog Vaših znanstveni dostignuća, zalaganje za priznanje Hrvatske, ali i zbog Vaših zasluga u Domovinskom ratu na dubrovačkom području.
Davorin Rudolf: Sjetio se luka i hvala mu, a ja da kažem mojim Dubrovčanima, bila je 20. Godišnjica, ja kontam zvat će me, ako ništa da se nađemo na kavi, ali zaboravili su ovi novi koji su stigli ove stare vukove i lavove. Ja sam tad bio među njima, ja sam obavljao poslove u politici, ali ovi koji su odigrali značajne uloge u tom vremenu, e ti se trebaju pamtiti. Trebate znati kakva su to vremena bila, sjećam se kad smo dolazili u Kupare. Ja sam se vozio u jednom autu, a predsjednik Vlade u drugom da nas ovi ne likvidiraju. No, sad su Konavle oporavljeni kao i cijeli ovaj kraj. Nego, jesu li oni vratili sve ono što su opljačakali?

Luka Korda: Nijesu! Meni je najgore i najžalosnije da mi nijesmo potegli pitanje zračne luke.

Davorin Rudolf: Oni nikad nisu platili neku odštetu?

Luka Korda: Ne! Naplatili smo za farmu krava i vodu koja ide tamo naplaćujemo, ali ostalo ne. Ja sam predlagao Mesiću, kad smo bili na Pantovčaku, bio je i Đukanović, da mi uđemo u vlasništvo aerodroma Tivat, da mi investiramo za noćno slijetanje i da to bude naš alternativni aerodrom. Crnogorci nisu imali para za platiti ratnu odštetu i bili su oduševljeni tom idejom i Mesić isto tako, ali od te ideje nijesmo se pomakli. To je ono što je maloprije rekao profesor, nešto što dugo traje nikad se ne riješi
To je rekao jedan francuski profesor međunarodnog prava, treba voditi računa da se privremeno ne pretvori u trajno stanje. Zato je dobro i na to podsjetiti.

Davorin Rudolf: Jer diplomacija nam je loša. Ja sam i sa Slovencima vodio pregovore oko arbitraže.

GRANICA  SE NE MOŽE LAKO PROMIJENITI OSIM SILOM

Dubrovnikpress: Moramo li se mi vratiti u arbitražu sa Slovenijom?

Davorin Rudolf: To je s naše strane gotovo, ali naši moraju biti dosljedni. Ja vjerujem da ovi sad koji su gore o tome vode računa jer ne smijete čak ni pismo kad vam pošalju uzeti.

Dubrovnikpress: Da, ako ste završili odnose, završili ste ih.

Davorin Rudolf: Da, to je gotovo. To su važne stvari. Rekao sam vam, granica je ona koja je bila na dan priznanja. Ako popustite jednome, onda ćete morati i drugome. Bosanci su galamili radi Sutorine. Da se sad to pokrene moglo bi dovesti do oružanog sukoba. Ni jedna se granica ne može tako lako promijeniti osim silom. Ugovor koji smo potpisali s Crnom Gorom je blamaža za hrvatsku diplomaciju. To se dogodi kad pođu pregovarati ljudi koji nemaju pregovaračke vještine.
Dubrovnikpress: Dobro, a Neum, kakvo je Vaš tumačenje? Ima li BiH pravo na koridor prema otvorenom moru?

Davorin Rudolf: Ima, naravno da ima, ima i ugovor koji se primjenjuje od čina njegova potpisivanja. Po tom ugovoru su ona dva mala škoja pošla u BiH. Gledajte, BiH je izašla na more, ona je pomorska zemlja. Po međunarodnom pravu Hrvatska je dužna, mora pustiti BiH da izađe na more i da brodovi ulaze unutra. Bilo je pitanje mosta, a most mora biti takav da ne priječi ulazak brodova. Sad je stvar stručnjaka da procijene koji brodovi mogu tamo ulaziti. Bio je sličan spor između Finske i Danske i oni su išli na sud u Haagu.

Dubrovnikpress: Dakle, naš je najveći problem što mi tijekom pregovora brzo skinemo gaće.

Davorin Rudolf: S Bosnom je problem kopnena granica koja je duga 1001 kilometar. Svejedno, treba sjesti i riješiti pitanje granica. Slovenci su tijekom mjerenja granica bili iznimno precizni. Mjerili su metar po metar i utvrđena je granica na kopnu. Sa Srbijom još nismo počeli ništa. Gledajte, zemlja u privatnom vlasništvu može ostati u drugoj državi jer vlasništvo ne dira granica, ugovor s BiH  bio je loš. Dok je bio Sanader, zove on mene i kaže da tužimo BiH zbog ovih otočića. No, ne možete se u međunarodnim odnosima pozivati na to da Hrvatska nije znala da su ta dva otočića njezina ili nisu njezina. Rekao sam tada Ivu da će izgubiti spor i platiti troškove. Ne može tako ići i rješavati svoje probleme. Pazite, ugovor s BiH potpisao je tadašnji šef države. Znate što znači kad ga je potpisao šef države. On im određenu težinu.