Slučaj mačke Anastazije i odjek koji su ona i njezina kućica imali u javnosti, ne samo dubrovačkoj već šire, govori o potrebi ljudi da svoje unutarnje stanje projiciraju na bilo što, uglavnom na besmislice. – kazao je dubrovački psiholog Dario Kulišić, smatrajući da tu i nema potrebe za dubljom psihologizacijom i interpretacijom toga događaja.

- Koliko sam uspio shvatiti, jedan naš sugrađanin, koji njeguje tradiciju oriđinala, nekad karakterističnih za mediteranske gradove, običnoj je mački skitnici, kakvih ima bezbroj i koje manje više neprimjetno žive od Kantafiga do Svetog Jakova, izgradio mali dvor nalik skoro najljepšoj gradskoj građevini. To se nekad zvalo škerac i u sebi je uvijek krio kritiku i ismijavanje vlasti ili nekoga bliskog vlasti. Nešto od toga ima i u ovome, ali se tome teško može dati posebna pažnja. Sve je to skupa nalik nekoj folklornoj igrariji poput Linđa. I onda sasvim logično stvar započeta škercom, manje više apstraktinim i besmislenim događajem, izrasta u nešto posve drugo jer svatko tome doda nešto svoje i dio vlastite svakodnevne preokupacije. Pa tako možete biti za ili protiv ili vas se to jednostavno ne tiče. - pojašnjava Kulišić.

Rekao je kako ovakav događaj treba psihologizirati i interpretirati jedino u slučaju da se takva opsesija pojavi u procesu individualne rehabilitacije, odnosno da se javi jedna osoba opsjednuta mačkom.

- Stvar postaje vulgarna kad se može bilo što i kako god reći o bilo čemu bez ikakve individualne odgovornosti. Intenzivne reakcije ljudi nisu više čudne jer Internet svakodnevno obiluje besposlenim komentarima s Anastazijom ili bez nje. - kazao je psiholog Kulišić dodajući kako će mnogi ljudi komentirati na jednaki način bilo koju temu.

- Ovaj slučaj mačke je toliko očito besmislen, a komentari su jednaki kao i u nizu drugih slučajeva. Nekim ljudima je dovoljno pokazati prst i oni krenu s komentarima. Ti komentari govore o unutrašnjim stanjima ljudi, koji su različiti i s različitim uzrocima, a projiciraju se na bilo koji problem. - pojašnjava Kulišić.

Na pitanje kako je moguće da slučaj mačke Anastazije koja godinama živi na dubrovačkim ulicama preraste u jedan od najvećih problema u Hrvatskoj o čemu izvještavaju i mnogi državni mediji Dario Kulišić je odgovorio:
- To govori o medijima.

Turistička zajednica Dubrovačko - neretvanske županije po prvi put je nastupila na poslovnoj radionici New Deal Europe 2022 koja se danas održala u Londonu u srcu Queen Elizabeth Olympic Parka u modernoj zgradi Plexal namijenjenoj inovacijama i poslovnim sastancima.

Osim današnjeg dijela koji se održao uživo, radionica će se održati i u virtualnom obliku 11. travnja. Na radionici se britanskoj publici predstavlja 12 zemalja jugoistočne Europe, a cjelodnevni program se sastojao od B2B sastanaka i brojnih prezentacija.

dpp

Mi stavove o DPDS -u od 2014. nismo promijenili, tako je gradski vijećnik SJG Đuro Capor komentirao izjavu nezavisnog vijećnika Andra Vlahušića koji je za Dubrovnikpress.hr rekao kako su srđevci potpora DPDS -u jer ih, kako tvrdi Vlahušić, DPDS financira.

- Izjave Andra Vlahušića uopće nije potrebno komentirati, pogotovo one koje se tiču nezakonitih poslova i financiranja u vezi s DPDS -om kad znamo da je upravo on zaslužio i pravomoćnu presudu zbog novca iz DPDS -a. - kazao je Capor.

Kad je u pitanju DPDS i njihov odnos s Gradom, kao i raspodjela novca od ulaznica za zidine, Capor naglašava kako srđevci o toj temi stav nisu promijenili još od 2014.

- Još od 2014. otkad je Vlahušić bio gradonačelnik, imamo iste stavove. No u ono vrijeme kad je Vlahušić stavio šapu na sredstva i DPDS, naš prijedlog nije razmatrao, a sad vidimo da su čak dva, tri prijedloga koja je o DPDS -u iznio gradonačelnik Mato Franković, zapravo prijedlozi SJG iz 2014. kad smo predlagali da novac od zidina ulazi u proračun Grada te da se DPDS -u potom, sukladno njihovim programima obnove, isplaćuje predviđeni iznos sredstava. - rekao je Capor.

Istaknuo je kako u jeku izborne skupštine u DPDS -u drži iznimno opasnim izjave pojedinih političara kojima se poziva gradonačelnika da u DPDS za predsjednika stavi svog čovjeka.

- Te su izjave opasne kad dolaze od osoba koje su već imale pravomoćne presude za nečasne rabote s novcima od DPDS -a i takve prijedloge ne treba ozbiljno razmatrati. S druge strane, dojma sam da su pritisci prema DPDS -u ciljani kako bi se gradonačelnik Franković prilikom nekih novih pregovora s DPDS -om o uređivanju odnosu između Društva i Grada, stavio u neku povoljniju poziciju. - kazao je gradski vijećnik SJG Đuro Capor.

Mutnoća vode na izvorištu i u vodoopskrbnom sustavu Palate je unutar dozvoljenih vrijednosti i odgovora Zakonu o vodi. Stoga se voda na području Vrbice, Štikovice, Malog i Velikog Zatona te Orašca ponovno može koristiti za piće, kao i u svim ostalim sustavima pod nadzorom Vodovoda Dubrovnik.

Kontrola i dezinfekcija se odvijaju redovito, a o svim promjenama Vodovod će pravodobno obavijestiti potrošače.

Vodovod Dubrovnik

Imam troje djece i petero unučadi Stipanu, Matiju, Stipu, Cvitu i Mateja, tri cure i dva dječaka, a 16. svibnja ću navršiti 64 godine. Ja sam sretan i zadovoljan i ništa mi više ne treba. Iako sam u mirovini radim svakodnevno i puno. Baš su mi se jutros otelile dvije krave, pa sam već u 5:30 sati bio u štali i onda odveo unuku Cvitu u vrtić. Vratio sam se u štalu, malo prostrijet bijele slame, da to sve bude u redu i podojili smo tele. Radim puno i u voćnjaku jer imam mandarine, breskve, nektarine... Nikad mi nije dosadno. – rekao je bivši gradonačelnik Metkovića i nekadašnji saborski zastupnik, dugo vremena jedan od najistaknutijih političara iz Dubrovačko – neretvanske županije Stipo Gabrić Jambo gostujući u Tjednom razgovoru Južnog.

Jambo je bio poznat i po tome što je kao gradonačelnik Metkovića redovno išao na gotovo sve sprovode svojih sugrađana, za Južni kaže kako ide i danas.

- Metković je mali grad i svakoga poznam pa je red poći. Ako sam ja možda u Zagrebu, na sprovod pošaljem ženu ili brata. Ali pođem ja na 98 od sto sprovoda. - kazao je Jambo u zanimljivom razgovoru za Južni u kojem je govorio i o Mostu, Plenkoviću, kako vidi politiku u Županiji danas i nizu drugi tema, a razgovor na Južnom možete pročitati OVDJE.

dpp

U tijeku su radovi na uređenju pješačkog prijelaza u Komolcu kod benzinske postaje, prvog od ukupno četiri nova na dijelu nerazvrstane ceste Sustjepan - Mokošica. Najprije se izvode radovi prilagodbe nogostupa i izgradnje nedostajućeg nogostupa na samoj lokaciji, nakon čega će se postaviti prometni znakovi, a potom slijedi iscrtavanje samog pješačkog prijelaza.
 
Nakon Komolca radit će se i novi pješački prijelazi u Rožatu kod autobusnog stajališta, u Novom naselju Mokošica kod autobusnog stajališta ispod naselja Naš dom i u Mokošici na dijelu ceste od Novog naselja prema Mokošici. Završetak radova na sve četiri lokacije očekuje se do početka svibnja.

„Grad Dubrovnik označavanjem novih pješačkih prijelaza i izgradnjom pripadajućih nogostupa želi doprinijeti većoj razini sigurnosti pješaka, osobito djece, u prometu. Prethodno je Grad Dubrovnik naručio izradu Prometnog elaborata za označavanje pješačkih prijelaza na ovoj dionici, a koji je sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama upućen Policijskoj upravi na ishođenje prethodne suglasnosti, što je bio preduvjet za realizaciju projekta. Ukupna vrijednost radova na označavanju predmetnih pješačkih prijelaza i uređenja nogostupa je oko 175 tisuća kuna.” - navodi se u priopćenju Grada Dubrovnika.

dpp

U okviru kampanje „Cooltura odvajanja otpada“ tvrtka Čistoća proteklog tjedna započela je s edukacijom djece vrtićke dobi, a prva suradnja ostvarena je u DV Mala kuća i centralnom vrtiću Pčelica u Mokošici.
S velikom pažnjom male pčelice su slušale i pratile što im govore djelatnice Čistoće Vikica Bautović i Lucija Kusalić koje su vodile edukaciju.

Kroz igru djeca su naučila da otpad nije smeće te kako raspoznati pojedine vrste otpada. Nakon kratke prezentacije mališani su i sami sudjelovali u odvajanju otpada stavljajući pojedine vrste otpada u vreće odgovarajuće boje, a za nagradu svima su podijeljene pohvalnice.

„Odvajanje je COOL“ – glasno su rekli mališani nakon održane edukacije što će poručiti i svojim ukućanima.

Na kraju susreta, djelatnice Čistoće poklonile su vrtićima i didaktičke igre odvajanja otpada što je dodatno razveselilo mališane i njihove odgajateljice.

Koliko je važno razvijati ekološku svijest ne samo kod djece već i kod odraslih, svjesni su u ovom dubrovačkom vrtiću, za kojeg sa sigurnošću možemo reći da je jedan od svijetlih primjera kako se gospodari otpadom.

Naime, nakon osnivanja nove javne ustanove DV Pčelica ravnateljica Dijana Brkić obratila se Čistoći u vezi pomoći oko ispunjavanja njihovih obveza sukladno zakonskoj regulativi u gospodarenju otpadom te primjenom propisa u svakodnevnoj poslovnoj praksi. Slijedom toga, održane su edukacije za djelatnike vrtića, a dani su im i spremnici za odvojeno prikupljanje otpada koji su postavljeni u svim objektima ove javne ustanove, a vrtićka kuhinja dobila je i spremnik za biootpad.

Edukacija djece predškolske i školske dobi kontinuirano će se provoditi u narednom periodu budući djeca u ovoj dobi najlakše usvajaju dobre navike te predstavljaju građane budućnosti na kojima svijet ostaje.

Čistoća Dubrovnik

U poslijepodnevnim satima u petak, 1. travnja, ulaznoj graničnoj kontroli na MCGP Klek pristupilo je osobno vozilo albanskih nacionalnih oznaka kojim je upravljao 46 -godišnjak, državljanin Albanije kod kojeg je na kraju pronađeno 7,46 kilograma heroina.

Nakon izvršene osnovne granične kontrole vozilo je izdvojeno u drugu liniju kontrole gdje se, u suradnji s djelatnicima carine, pristupilo pregledu vozila, kada je na stražnjem dijelu vozila uočena pregrada, odnosno bunker. Pregledu se priključio i vodič službenog psa za detekciju droga sa psom koji je reagirao na prisutnost droge u vozilu nakon čega se prestalo s pregledom te je zatražen nalog za pretragu.

Temeljem naloga Županijskog suda u Dubrovniku u jutarnjim satima u subotu, 2. travnja, pretraženo je vozilo te je u spomenutom bunkeru pronađeno 14 pvc paketa s ukupno 7.463,7 g heroina.

Droga je uz potvrdu oduzeta, a albanski državljanin je, nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja, uz kaznenu prijavu zbog sumnje da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama, predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave dubrovačko – neretvanske.

dpp

Iako u manjoj količini, povišena mutnoća i dalje je prisutna na izvorištu Palate i u dijelu mreže pa se na području Vrbice, Štikovice, Malog i Velikog Zatona te Orašca voda i dalje ne preporučuje za piće. Prije uporabe potrebno je pustiti da se istaloži te tekućinu iznad taloga prokuhati.

Mutnoća vode u ostalim dijelovima mreže Palate te drugim sustavima pod nadzorom Vodovoda Dubrovnik odgovara Zakonu o vodi i može se koristiti za piće, a kontrola i dezinfekcija obavljaju se redovito i bez poteškoća.

U suradnji s nadležnom vatrogasnom postrojbom Vodovod je osigurao opskrbu pitkom vodom cisternom prema sljedećem rasporedu:

10:00 do 10:45 sati VRBICA (na autobusnoj stanici)
11:00 do 11:45 sati ŠTIKOVICA
12:00 do 12:45 sati ZATON MALI (kraj vrtića)
13:00 do 13:45 sati ZATON VELIKI (na rivi)
14:00 do 14:45 sati ORAŠAC (DVD Orašac)

Vodovod Dubrovnik

Svakoga čuda tri dana dosta, ako je nekog čuda uopće i bilo, jer mačka Anastazija je tamo gdje i bila, mirno drijema u voltima od Dvora, nitko je nije niti tjerao niti istjerao, kalamale su objave psihopata po Facebooku koji bi htjeli da „rak izjede sve uhljebe Dubrovačkih muzeja” i da se Dubrovčanima „sruši ono govno od zidina pa da vide kako je živjet od plaće”, jer, vele psihopate, „vrjednija je jedna Anastazija od te hrpe njihovog govnjivog kamena”. Dalje nema smisla navoditi bolesne komentare, većini vas zapao je za oko barem pokoji. Ono što je zanimljivo u svemu tome jest od koga takve objave dolaze...

Dakle, ukratko da ponovim priču, iz Dubrovačkih muzeja odlučili su s pižula Dvora maknuti kartonsku kutiju koju je netko postavio da u njoj spava mačka, onda je Srđan Kera načinio pristojnu kućicu, ali su iz Muzeja rekli da ni to ne može, a u međuvremenu je nastala prava mala revolucija i debata je li mačjoj kućici mjesto ispred Dvora ili nije. Kartonskoj kutiji svakako nije.

I sve je to bilo donekle podnošljivo i razumljivo dok su o tome govorili ljubitelji životinja iz Dubrovnika, onako, manje više pristojno i normalno. Ipak, nije dugo trebalo čekati da se jave zaštitnici životinja iz egzotičnih mjestašaca iz unutrašnjosti Hrvatske iz, da koga bespotrebno ne uvrijedim, navest ću ovdje izmišljena imena tipa Gornjih i Donjih Vrbovica, Pršljenovaca, Slabinštinice i sl. pa da oni, ti Pršljenovčani, Dubrovčanima poruče kako su oni jedna obična stoka koja treba pokrepat, ako ne od raka, a ono barem od tifusa, jer im, je li, smeta jedna obična stara maca. To što mačka zapravo nikome ne smeta hebe se njima, udri kme, kme, „kome smeta maca” i gotovo, nema dalje, maca smeta, Dubrovčani trebaju pokrepat jer u Slabinštinici nema zidina i turista i to je to.

U takvoj psihopatskoj mržnji prema Dubrovniku i Dubrovčanima, rođenoj iz ljubomore, što je najgore k tome i neopravdane, porazno je da se među samim Dubrovčanima rodila ideja „ajmo sjebat Dubrovačke muzeje” pa im srušiti recenzije, što su naravno Pršljenovčani brže bolje prihvatili, jer sve nas ovdje treba pobit, jer nam, je li, kao smeta jedna obična maca. Stali Pršljenovčani po Internetu lupat „jedinice” zdušno potpomognuti s par dubrovačkih siđelica i jednim siđelunom, a to im je možda bilo i najveće uzbuđenje koje su doživjeli u zadnjih 30 godina.

Ako ih je zabavilo, eto ih tamo, jer i inače, Hrvati su jedna jako čudna nacija, najviše vole čiketat sami po sebi, a najviše to vole novinari, u Gradu najčešće oni koji se dalje od Kantafiga nisu makli, ali sve o bijelom svijetu znaju pa i o mačkama u Veneciji, imenom ih čak poznaju.

Cijelu „aferu Anastazija” naime pokrenuli su upravo mediji. Društvene mreže, pa tako i FB, još uvijek su daleko od značaja koji im se pripisuje bez da se „postovi” prenesu u klasičnim medijima. Tako bi i sve oko Anastazije zapravo ostalo u okvirima objava onih par siđelica, jednoga siđeluna i jednog, oprostit ćete, protiv homoseksualaca nemam stvarno ništa, ali moram kazat, neostvarenog tubaša u duši, da nisu krenule medijske objave intonirane isključivo tako da potiču na „linč” djelatnika Dubrovačkih muzeja.

Vrhunac svega je bio kad su se pojedine novinarke i urednice, nakon niza takvih objava kojima su kumovale ili ih pisale, deboto čudile količini divljaštva pa stale moralizirati o divljaštvu koje su same potaknule. I misli čovjek, otvorile im se oči, kad ono sutradan eto ih opet o jadnoj, tužnoj i ugnjetavanoj Anastaziji i zločestim muzealcima. Nadmašuje to i psihopate s Facebooka. Ali, kao što već napisah; udri „lajk”, pusti suzu za Anastaziju.

P.S.
Dvije su „najgluplje pametne izreke” na svijetu, jedna je da „pametniji popušta” pa nam stoga budale često i određuju sudbine, a druga je da „tko ne voli životinje ne voli ni ljude”. Znači li to da tko voli životinje voli i ljude? Za odgovor „prelistajte” objave pojedinih ljubitelja životinja.

Gotovo 94 posto hrvatskih građana smatra da kućanski uređaji danas traju kraće nego prije 20 godina, a više od 60 smatra da se namjerno proizvode s ugrađenim kvarovima, pokazalo je istraživanje europarlamentarke Biljane Borzan predstavljeno u ponedjeljak.

- Ljudi se sjećaju da su uređaji nekada trajali daleko dulje, a danas kada je tehnologija znatno uznapredovala uređaji se mahom kvare u drugoj ili trećoj godini rada kada najčešće ističe jamstvo. - kazala je Borzan na konferenciji za medije u Kući Europe u Zagrebu.

Po istraživanju, 93,8 posto hrvatskih građana smatra da kućanski aparati danas traju kraće nego prije 20 godina, 94,1 posto građana misli da bi uređaji trebali trajati duže, dok 61,1 posto smatra da se uređaji proizvode s ugrađenim kvarom kako bi bili primorani kupiti nove. Što se tiče digitalnih kvarova koji su danas posebno aktualni, 57,3 posto građana kaže da im se nakon ažuriranja operativnog sustava uređaj usporio ili baterija na uređaju traje kraće.

Građani rješenje vide u označavanju očekivanog trajanja na uređajima, njih čak 85,3 posto. Smatraju i da potrošači ne bi trebali biti ti koji će dokazivati da je proizvod neispravan, već bi odgovornost trgovca trebala biti da dokaže da je uređaj ispravan. Preko 70 posto građana spremno je više platiti za uređaj koji traje duže, što je u skladu i sa stavovima građanima drugih zemalja članica Unije.

Borzan kaže da građani u svojim očekivanjima nisu nerealni, podaci pokazuju da potrošači ne očekuju da će uređaji trajati do krajnjeg roka. Ipak, uređaji često traju i do duplo manje od očekivanja potrošača. Dobar primjer toga su mobiteli koji najčešće traju dvije do tri godine, iako mi je očekivano trajanje nešto manje od pet godina.

Borzan na ovom pitanju radi od 2014. godine kada je u Europskom parlamentu bila glavna autorica S&D-a (kluba socijaldemokrata) za izvješće i Rezoluciju o kvarenju uređaja.

- Prije godinu dana, u Izvješću smo pozvali na zabranu ugrađenih kvarova i ta zabrana je prošla sa samo dva glasa više na plenarnom zasjedanju. Međutim, bilo je dovoljno da Komisija shvati kako je to problem koji muči građane i stvara im financijske poteškoće. Zato su predložili novi zakon koji uskoro kreće u pregovore. - dodala je.

Komisija je novim zakonom predlaže zabranu ugrađenih kvarova, uvođenje oznaka o tome koliko je lako popraviti uređaj u slučaju kvara i obveznu informaciju o očekivanom trajanju uređaja. Europski zastupnici u četvrtak će na plenarnoj sjednici raspravljati i glasati o Rezoluciji o pravu na popravak u kojoj se traži da se potrošačima omogući i ta opcija.

Što se tiče hrvatskog zakonodavstva, Borzan smatra da se ne radi dovoljno. Nacionalne vlade nekih od država članica već su samostalno napravile korake da zaštite svoje potrošače, ali to nije slučaj u Hrvatskoj.

- Hrvatska je na samom dnu po zaštiti potrošača i to nije slučajno. Ne vidim da se išta mijenja na bolje, a mislim da bi se zaista moglo napraviti mnogo za građane. - izjavila je Borzan za Hinu.

- Dobar primjer su skandinavske zemlje u kojima se kroz porezne olakšice potiče ljude da popravljaju uređaje ili Francuska u kojoj je zabranjeno programirano kvarenje uređaja. - dodala je.

(Hina)

Ništa, ili možda da makar malo optimističnije napišemo, zasad ništa neće biti od projekta dobrovoljne službe potrage i spašavanja u Dubrovniku koji je pokušala pokrenuti udruga Dubrovačka pomorska akademija Argosy. Naime, kako u ime udruge navodi tajnik Antun Karužić nisu dobili potrebnu potporu, točnije, nisu uopće dobili odgovore s većine adresira na kojima su je tražili za realizaciju tog ambicioznog, a čini se, s obzirom da je stanje u traganju i spašavanju na moru zabrinjavajuće, i potrebnog projekta.

Udruga je tražila pomoć od Grada Dubrovnika, Županije dubrovačko – neretvanske kao i županijskog Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, Lučke uprave Dubrovnik, Luke Dubrovnik, Atlantske plovidbe i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

Karužić u e-mailu upućenom medijima navodi kako od nikog nisu odbili odgovor izuzevši predsjednika uprave Luke Dubrovnik Željka Raguža koji ih je odbio, navodi Karužić, „podrugljivo”. Od ostalih nisu primili ni to.

NAJGORE OD SVEGA JE ŠTO UDRUGA NIJE IZRIČITO I ISKLJUČIVO TRAŽILA NOVAC

Istina je da za ovaj ambiciozan projekt organizacije potrage i spašavanja na moru u dubrovačkom akvatoriju, treba možda pronaći i pravni okvir, iako po sličnom principu djeluje i Hrvatska gorska služba spašavanja. No, upravo stoga što je ovo pionirski projekt začuđuje da na inicijativu nisu odgovorili gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković i župan Nikola Dobroslavić, kao ni pročelnik UO za more Ivo Klaić, a koji bi trebali biti zainteresirani za ovakvu inicijativu. Posebno je žalosno što na dopis nije odgovorio ravnatelj Uprave sigurnosti plovidbe Ministarstva mora kap. Siniša Orlić. Lučka uprava Dubrovnik i Luka Dubrovnik u ovom slučaju čine se ipak kao adrese na kojima se tek može tražiti financijska pomoć, baš kao i od Atlantske plovidbe.

No, iako udrugi jesu potrebne donacije kako bi realizirala ideju dobrovoljne službe za spašavanje na moru, prvenstveno za kupnju adekvatne brodice, najgore od svega je što Dubrovačka pomorska akademija Argosy zapravo nije izričito ni tražila novac.

„Ukoliko smatrate da bi mogli pridonijeti ovom, prvom takve vrste projektu u RH, molimo Vas da nas uputite kako bi na najbolji i najtransparentniji način ispunili vaša očekivanja i vaše povjerenje.” - piše u dopisu udruge koji je upućen na navedenih sedam adresa.

Neki savjet, neka podrška, poziv na, makar i samo kurtoazni razgovor, najmanje je što bi bilo za očekivati kada je ovako plemeniti cilj na stvari, posebno dok je situacija u akvatoriju gdje udruga namjerava djelovati takva da je skoro pa više ljudi na moru spasio naš sugrađanin Dominko Radić nego službe za spašavanje na moru.

DOBROVOLJNA SLUŽBA SPAŠAVANJA NA MORU POKRIVALA BI AKVATORIJ OD CAVTATA DO KOLOČEPA

Udruga namjerava u prvoj fazi djelovati u akvatoriju između Cavtata i Kalamote (Koločepa) do šest nautičkih milja od kopna, a u drugoj fazi, ovisno o opremi i posadi i do 12 NM. Za realizaciju projekta udruga je namjeravala kupiti sedammetarsku polovnu RIB brodicu („gumenjak”) za spašavanje koja ima SOLAS i FRC svjedodžbu i koja se nalazila na oceanskom spasilačkom tegljaču „Putford Worker”. Nove SAR i FRC brodice ovog tipa dostižu cijenu do 200 tisuća eura dok je cijena naveden polovne bila 11 tisuća eura bez „davanja”.

Foto: Božo Radić/CROPIX

Naravno prva faza obuhvaćali bi i ustroj dobrovoljne službe, kako navodi Karužić, „isključivo na temeljima IAMSAR pravila, STCW i posebnog programa obuke s uključenjem u nacionalni SAR sustav preko SAR središnjice u Rijeci (MRCC) i SAR podsredišnjice u Dubrovniku (MRSC)”, pri čemu bi dubrovački Porat postala prvi dobrovoljni CS (Coastal Station) u Hrvatskoj s redovnim dežurstvom od tri člana posade koliko je potrebno za ovu brodicu.

UDRUGA SE OKREĆE DONACIJAMA GRAĐANA

Iako Karužić navodi kako zasad nisu uspjeli te da će donacije trojice Dubrovčana uplaćene za kupnju brodice i opreme (članovi udruge inače su već pripremili i tri tisuće eura vrijednu opremu koju posjeduju) biti vraćene, također ipak napominje kako se nakon neuspješnog traženja podrške od spomenutih okreću građanima.

„Za ovaj neuspjeh nije kriv Projekt. To je svima jasno. To je, za sada, slika javne odgovornosti, pomorskih vrlina i kulture koja vlada u Dubrovniku i u Državi. Nastavit ćemo upozoravati na problem neopremljenosti, neosposobljenosti, neuvježbanosti, konfuzne i nedjelotvorne organiziranosti spašavanja ljudskih života na moru i na poseban položaj Gradske luke. Projekt je spreman na svako argumentirano javno sučeljavanje kako bi javnost saznala istinu i pravo stanje te se, za vrijeme plovidbe našim morem, tom stanju sigurnosno prilagodila. Međutim, kao iskusan, mišljenja sam da odgovorni nemaju za sučeljavanje niti snage niti znanja.” - naveo je tajnik udruge Dubrovačka pomorska akademija Antun Karužić.

„Pilot projekt ostaje isti samo što će biti problem naći tako povoljnu i atestiranu brodicu. Projekt će se okrenuti prema građanima, preko posebnog žiro računa, ukoliko će prepoznati potrebu za istim. U međuvremenu, nastavit ću skupljati svjedočanstva svjedoka i sudionika u svim slučajevima (ne)spašavanja ljudi i plovila u našem akvatoriju, a koji su završili katastrofalno i sramotno za pomorsku struku i našu slavnu tradiciju te ću je objaviti javno. Naravno i one koje su obavili naši savjesni i hrabri sugrađani unatoč i usprkos ovima koji su protiv svega pa i ovoga projekta.” - napisao je Antun Karužić.

Karužić je za kraj povukao i zanimljivu paralelu:
„Nažalost, ponovila se povijest nakon nešto manje od 30 godina, kad je Odred naoružanih brodova Dubrovnik trebao biti okosnica Hrvatske obalne straže i potrage i spašavanja na moru, a koji je miniran od istih struktura koje danas vode brigu o tome.”