Poput većine sitnih, crnej je uobičajena hrana krupnim ribama s kojim dijeli stanište, a poslastica je gastronomski i sportski najcjenjenijim ribama poput zubaca, krunaša, pagra i kijerne, ali i škrpine i smuduta (brancina). Unatoč tome naši ga ribolovci, osobito rekreativni, rijetko koriste kao mamac. Najviše ga koriste profesionalni ribari, osobito s Korčule, Mljeta i Visa, gdje su najbogatija staništa crneja. Oni ga u pravilu koriste za lov jastoga te nadijevanje parangala za lov zubaca i pagra. To je i logično jer crnej u velikim jatima redovito obitava na sekama, omiljenih boravišta zubaca i pagra, a upravo zbog nazočnosti brojnih vrsta sitnih riba na njima.
Zato što nikad ne miruje, crnej je najučinkovitiji živ. Takvog ga je najbolje nadijevati za leđa, na jednu udicu kratkog vrata, čija se veličina, ovisno o dimenziji mamca i očekivanog plijena, kreće od 1/0 do 3/0. Kako bi crnej što duže živio, probosti ga treba iznimno pažljivo, tako da udica prolazi što pliće, potkožno. U lovu zubaca i drugih dubinskih riba najčešće se koristi završnjak s jednim privezom postavljenim oko pola metra poviše olovnice. Završnjak s klizećim olovom se rjeđe koristi, osim u lovu lubina, koji se ovom ribicom dobro lovi i pomoću plovka.
Osim živ i uginuli crnej je odličan mamac za lov parangalom gruja i murinu.
Poput srđele i brojnih drugih sitnih riba, crnej se može i konzervirati, kakav je također pogodan za mamčenje. Konzervirati se može klasičnim načinom, ali ako u soli stoji duže od tjedan dana iz njega iziđe sva tekućina pa postaje pretvrd, odnosno krhak, kakav je manje primamljiv ribama, čak i divljači, pa je tada pogodan samo za izradu primame. Neusporedivo je zato bolje konzervirati ga u salamuri, jer će manje dehidrirati, bolje izgledati i držati se na udici. Salamura se priprema tako da voda s 12 do 15 posto soli prokuha, ohladi i prelije preko ribe namijenjene mamčenju. Tako konzervirani crnej već je poslije nekoliko dana spremne za upotrebu, a dobar je za mamčenje poslije toga još dvadesetak dana.
Crnej se može loviti udicom, mrežnom prihvatnicom, mrežom te vršom. Iako naivan i uvijek gladan, zbog malih usta udicom ga nije baš lako uloviti, posebno krupnije primjerke, koji su najbolji za mamčenje. Osnovni način je lov plovkom, kalamočom, teleskopom bez provodnika, „bolognez“ štapom i rolom. Primamljivanje znatno olakšava takav lov. Pri tome treba koristiti vrlo sitne, udice broj 14 do 18, odnosno širine luka 4 do 5 mm. Loviti se mogu i manjim udicama, ali je ulov tada u pravilu vrlo sitan. I ostatak pribora mora biti lagan, prilagođen veličini i snazi crneja. Dovoljna je najlonska, još bolje „FC“, fluorougljična, struna debljine 0,08 do najviše 0,12 mm.
Važno je mamac staviti na sam vrh udice, a mamčiti se mogu komade crva, lignje, sipe, kozice, kuglice pastele ili samog kruha…
Iako je u jatu, ni mrežnom prihvatnicom nije ga lako uhvatiti jer je vrlo brz i razbježi se čim osjeti opasnost. Ne treba ga grabiti nego prvo sporo uroniti mrežicu, sačekati da se jato smiri veći dio njega okrenut k njoj pa tek tada gurnuti mrežicu ravno prema njima.
Crneji masovno ulaze u vrše, ali i lako izlaze iz njih. Iz vrše standardnog oka širine 32 mm, koliko zakon nalaže, većina crneja će pobjeći, a ostat će najveći. Na gornju stranu vrše treba zavezati sloj grana s lišćem crnike ili kojeg drugog stabla i na taj način stvorio umjetni hlad i skrovište na prostoru gdje toga nema. Zato vršu treba položiti na područje gdje crnej obitava, ali na mjesto s najmanje pukotina i škrapa te što dalje od podmorskih livada, gdje se crneji mogu sakriti. Najlovnija su od tih skrovišta nekoliko metara udaljena pjeskovita dna od pet do deset metara pod površinom na mjestima s jakim kurentom.
U vršu je dovoljno ubaciti malo kruha i ništa više. Osim crneja on će privući i špare, fratre te ostali sitnež, a za njima mogu doći i krupnije ribe poput smuduta.
Ulovljene crneje dosta je lako i dugo održati na životu, čak i u posudi bez upumpavanja zraka, ali s povremenom promjenom mora. Za razliku od većine riba - mamaca, crneje je najbolje čuvati u jatu.