Slaven s Grude slavi stogodišnjicu postojanja, a uz tu veliku obljetnicu na Grudu će u subotu doći zaigrati i Hajduk.

Inače proslava počinje već sutra kada će se u 19 sati u crkvi Presvetoga Trojstva na Grudi služiti misa zadušnica za sve preminule članove HNK Slaven Gruda.

U četvrtak u 20:30 sati u dvorani Osnovne škole Gruda održat će se svečana sjednica povodom 100 godina kluba, na kojoj će biti dodijeljena klupska priznanja i povelje. Među laureatima su i HNK Hajduk i GNK Dinamo, koji su potvrdili dolazak svojih predstavnika.

U subotu u 17 sati na Gnjilama će se odigrati prijateljska utakmica is Hajdukom. Hajduk inače dolazi dva dana ranije te će u subotu u jutarnjim satima na Grudi odraditi i trening.

dm

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković uputio je čestitku Terezi Kesoviji, dobitnici odličja Časnika reda umjetnosti i književnosti kojeg je uručio veleposlanik Republike Francuske u Hrvatskoj, Gaël Francois Veyssièren.
 
Draga Tere, prije svega, upućujem Vam iskrene čestitke na primanju odličja kojeg ste zaslužili svojim impresivnim umjetničkim opusom, jedinstvenim glazbenim senzibilitetom i predanosti profesiji kojoj ste toliko pružili. Vaša nepresušna umjetnička i životna energija, kao i trajna prisutnost, značajno su obogatili hrvatsku i međunarodnu kulturnu scenu, a ovo važno odlikovanje u čitavom nizu dosadašnjih priznanja to dodatno potkrjepljuje.
 
Neumornim promicanjem suradnje i povezanosti među dvjema državama - Francuskoj i Hrvatskoj, kroz umjetničko ste stvaralaštvo pokazali svoje vrhunsko muzikalno znanje i širinu.
 
Kao gradonačelnik Grada u kojem su kultura i umjetnost oduvijek imali snažnu ulogu, želim vam iskazati i zahvalnost što plemenito i kontinuirano pronosite ime Dubrovnika i vaših Konavala.
 
Vi ste istinski primjer umjetnice opčinjene glazbom, osobe koja je svoj život posvetila stalnoj potrazi za najvišim kreativnim vrhuncima i koja nas iznova oduševljava i povezuje.
 
Draga Tere, još jednom u svoje osobno ime i u ime Grada Dubrovnik čestitam vam na uručenoj prestižnoj nagradi i prepoznatom radu tijekom duge glazbene karijere.

S poštovanjem,
Gradonačelnik Mato Franković

Neki od najznačajnijih novinara svjetskih automobilističkih i tehnoloških medija bili su u Hrvatskoj na pretpremijernom predstavljanju i testiranju Rimac Nevere za novinare. Proizvođač hiperautomobila i tehnologije za električne automobile Rimac Automobili predstavio je naime novinarima iz cijelog svijeta Neveru, potpuno električni hiperautomobil s 1914 konjskih snaga, maksimalnom brzinom od 412 km/h, dizajniran i projektiran da pruži dosad neviđenu razinu performansi.

Zadarska i Ličko - senjska županija bili su sjajni domaćini medijskom prezentiranju ovog nevjerojatnog hrvatskog proizvoda, a nakon toga na tri dana Rimac Automobili ugostili su 80 -tak kupaca, potencijalnih kupaca i distributera u Dubrovniku, odnosno Vrtovima Sunca.

U skladu sa svojim porijeklom, Nevera nosi ponosno hrvatsko ime koje istinski odražava izvanredne performanse koje automobil može pokazati u tren oka. Ime koje označava brzu, neočekivanu i moćnu mediteransku oluju, koja juri Jadranom,

Kao dio korisničkog putovanja, svaki vlasnik Nevere bit će pozvan u Hrvatsku kako bi dizajnirao svoj automobil prema svom ukusu. Tako će kupci iz cijelog svijeta iz prve ruke vidjeti zemlju gdje je nastala Nevera.

dpp

Nakon MSC Orchestre i MSC Splendida je uplovila danas u grušku luku. Ovaj brod MSC klase Fantasia je danas posjetio Dubrovnik prvi put, a u petak će uploviti i u Split. MSC Splendida će u Dubrovniku ostvariti ukupno 16 ticanja sa zadnjim dolaskom planiranim za 27. rujna, dok će Split posjetiti četiri puta prije nego što ga u srpnju zamijeni Kotor. Dubrovnik je treća luka itinerera, a tu će provesti čitav dan s isplovljavanjem zakazanim u 20:30 sati kada će zaploviti prema Bariju.

MSC Splendida je peti brod kompanije koji je započeo s redovnom plovidbom ovog ljeta. MSC Grandiosa i MSC Seaside plove zapadnim Mediteranom, MSC Orchestra je nedavno krenula s krstarenjima istočnim Mediteranom, a perjanica flote MSC Virtuosa krstari Ujedinjenim Kraljevstvom s rezervacijama otvorenim samo za britanske goste.

Punu podršku pruža vodeći zdravstveno-sigurnosni protokol pod čijom zaštitom je od prvog predstavljanja u kolovozu prošle godine na brodu MSC Grandiosa sigurno plovilo već na desetke tisuća gostiju baš kao i članova posade, a štiti i lokalne zajednice koje se posjećuju.

MSC Magnifica će nastaviti s plovidbom istočnim Mediteranom 20. lipnja polazeći iz Italije – redovno će uplovljavati u Split gdje će ove godine ostvariti 20 ticanja, MSC Seaview kreće na plovidbu Baltičkim morem do Švedske i Estonije u srpnju iz Kiela u Njemačkoj, a nakon njega stiže i najnoviji brod flote, MSC Seashore, koji će prvi put zaploviti zapadnim Mediteranom krajem srpnja.

dpp

Velikog morskog crva, koji je jedan od najcjenjenijih mamaca, unatoč visokoj cijeni nije lako kupiti, ne zbog cijene, već jer ga nema često u prodaji. Nije ga lako ni vlastoručno pribaviti, ali se isplati pokušati, osobito u najtoplijem dijelu godine jer to je vrijeme, zbog više razloga, najpovoljnije za prvi pokušaj njegovog lova.

U operaciji pribavljanja velikog crva najvažnije i najteže je - pronaći ga! I prije nego se uđe u more može se znati gdje ga se isplati tražiti jer on ne obitava uz posve kamenitu ili pjeskovitu nego ispod plitke položite i mješovite obale u mekanom dnu kanala i procijepa. Nema ga ni na području s velikim dotokom slatke vode niti na posve pustom, neobraslom dnu. On živi u okomitom, krivudavom kanalu koji buši u šljunkovitom, koraljnom, blatnom i vrlo rijetko pjeskovitom dnu, od plićaka pa do dubina koje mogu dosegnuti samo najbolji ronioci. Zbog prelova je skoro istrebljen iz plićaka pa ga se isplati loviti samo ronjenjem, na većini terena najbolje na dubinama od 2 do 8 metara.

Stanište mu ima dva otvora, često međusobno vrlo blizu. Iz jednog, promjera 2 do 3 cm, lovi dok mu drugi služi za cirkuliranje vode i izbacivanje iskopanog tla i izmeta oblika niza sitnih kobasica. Na nestabilnom dnu, da bi spriječio urušavanje, unutrašnjost otvora iz koga lovi i okoliš neposredno oko njega, crv oblaže sluzi pa izgledaju kao da su betonirani što je uočljivo i omogućava lakše uočavanje staništa crva. U stabilnom terenu nema sluzi pa je otvor gotovo neprimjetan. No, na sreću lovaca, crv nastoji što više sakriti otvor iz kojeg vrijeba. Kad god može otvor gradi pokraj, čak i ispod kakvog kamena, kojeg često sam donese na pogodno mjesto jer je sposoban prenositi kamenje veličine ljudske šake. Zato pri lovu treba okretati kamenje na dnu. Osim toga, crv nastoji i kamuflirati stanište - oko njega ostavlja neprobavljive dijelove plijena, slaže komadića svega i svačega, čim zapravo odaje položaj izlazne rupe.

Čime i kako će je kamuflirati ovisi o vrsti tla i dobu godine. U hladnijim mjesecima rupa je manje kamuflirana nego u toplijem dijelu godine - oko nje su samo hrpica malih komadića svega i svačega. U to vrijeme tijekom dana, kad ne lovi, najčešće i posve zatvara otvor kamenčićima, ostatcima školjki, rakova, puževa, smeća... Zbog bujanja vegetacije, tijekom najtoplijeg dijela godine crv nema potrebu kamuflirati niti zatvarati otvor. Tada u raslinju i između kamenja gradi paučinasti tunel, tuljak od sluzi i vlati trave te ostalog materijala iz okoliša, što dodatno olakšava pronalaženje njegovog staništa razgrtanjem raslinja i kamenja. Zato je pronalaženje crva lakše ljeti nego zimi.

Puno lakši dio posla, ali podjednako važan je i odabir alata kojim će se crv loviti. Najbolji odabir je zamka, trapula. Radi se o spravici cjevastog oblika, okruglog ili pravokutnog presjeka. S jedne strane ima koso postavljeni otvor koji se postavljenja na izlaznu rupu staništa crva. Da bi bi bila stabilna u tom pogledu, zamka ima pokretnu „nogu“ od žice. Oba otvora imaju zatvarače, klapne.

Klapna kosog otvora služi za pritiskanje crva koji uđe u zamku, a zatvarač na suprotnoj strani za držanje mamca. Klapne imaju opruge i međusobno su povezane polugom. Kad uđe u zamku i uzme mamac crv oslobađa klapnu s mamcem pa nju poteže opruga, a ona polugu koja oslobađa klapnu za pritiskanje crva.

Na našem tržištu više je trapula ovog principa rada, ali različitih oblika i izvedbi. Pri odabira trapula treba voditi računa o preciznosti izrade, odnosno da se mogu aktivirati blagim dodirom. Ne treba uzimati trapulu čija je klapna za pritiskanje crva nazubljena jer ga takva ranjava. Treba izbjegavati i zamke s metalnim oprugama - najbolje rješenje su gumice čijim se brojem može regulirati snaga pritiskanja na crva te brzina zatvaranja klapne. Bržem zatvaranju klapne pa time i smanjenju mogućnosti bijega crva doprinijet će i rešetkasta klapna jer će joj otpor vodi biti manji.

Nekad su se trapule pravile od mjedi, mesinga, a kasnije od plastike. Plastične su se lako izrađivale, ali ih je valjalo dodatno otežati da bi bile dovoljno stabilne. Unutrašnjost mesinganih nije blještala pa su u njih crvi ulazili manje sumnjičavo. No, patina mesinga je uzrokovala zastoje u radu klapni. Danas se trapule skoro isključivo izrađuju od nehrđajućeg „prokrona“. Njihovo blještavilo olakšava pronalaženje trapule postavljene u raslinje, dok je unutrašnje blještanje spriječeno konstrukcijom koja onemogućava ulazak svjetlosti u postavljenu trapulu.

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković i njegova zamjenica Jelka Tepšić primili su danas filmsku redateljicu Antonetu Alamat Kusijanović i Graciju Filipović, glavnu glumicu te koautoricu u redateljičinom debitantskom dugometražnom igranom filmu „Murina“.

Povod prijema je uvrštenje filma „Murina“ u program „15 dana autora“ (Quinzaine des réalisateurs) Filmskog festivala u Cannesu koji će se održati od 7. do 17. srpnja. Ovaj program prvi put je održan 1969., a svjetskoj publici predstavlja nova redateljska imena otkrivajući autore snažnih i jedinstvenih poetika.

Gradonačelnik Franković i zamjenica Tepšić uputili su mladim Dubrovkinjama, redateljici i glumici, čestitke na ovom iznimnom uspjehu jer je festival u Cannesu najprestižniji i najveći svjetski filmski festival koji garantira veliku vidljivost filmovima koji su izabrani i prikazani u službenoj selekciji.

Murina je obiteljska psihološka drama čija se radnja odvija tijekom četiri dana na jednom hrvatskom otoku i svojevrsni je nastavak redateljičinog višestruko nagrađivanog kratkometražnog igranog filma, U plavetnilo. Film je sniman na Hvaru, Kornatima i na Koločepu. Glavne uloge uz Graciju Filipović nose Leon Lučev, Danica Ćurčić i Cliff Curtis, a u autorskom timu još je jedan mladi dubrovački filmski umjetnik, montažer Vladimir Gojun.

Sadržaj Grada Dubrovnika

Mnogima je Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji ostalo u posebnom sjećanju, a jedan od njih je definitivno i Yuri Cortez, simpatični Salvadorac i fotoreporter Angence France-Pressa (AFP), koji je djelić svjetske slave i pažnje zadobio našavši se usred slavlja hrvatskih nogometaša nakon veličanstvenog pogotka Marija Mandžukića i plasiranja Hrvatske u finale Svjetskog prvenstva u utakmici protiv Engleske. Okolnosti su htjele da hrvatska reprezentacija prvu utakmicu na Europskom nogometnom prvenstvu igra sutra i to upravo protiv Engleske, što je potaknulo Corteza da Vatrenima pošalje posebnu video poruku podrške!
 
- Pozdrav dragi prijatelji iz Hrvatske! Želim hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji poželjeti puno sreće na ovogodišnjem EURU. Iako neću biti tamo kako bi napravio nevjerojatne fotografije kada budete slavili golove protiv Engleske, znam da ćete učiniti mene i sve svoje obožavatelje iz cijelog svijeta ponosnima. Idemo Vatreni! Mi to možemo, imate lavlje srce, možete to učiniti! - poručio je Cortez, inače veliki zaljubljenik u Hrvatsku.

dpp

Župan Nikola Dobroslavić sa savjetnicom Žaklinom Marević i pročelnicom UO za društvene djelatnosti Jelenom Dadić primio je u četvrtak predstavnike STK Libertas Marinkolor, državne prvake u stolnom tenisu.

Na primanju su tako bili dugogodišnji predsjednik kluba Marinko Matulović, budući predsjednik (od sljedeće sezone) Goran Raspopović, tajnik kluba Damir Gleđ, trener prve ekipe Joško Martinović, igrač B ekipe (vodeće u 2. ligi) Marko Venier te kapetan prve ekipe Miho Simović.

Župan Dobroslavić ovom je prilikom čestitao vodstvu kluba i igračima na ostvarenom rezultatu ističući kako iza njega stoje godine rada, truda i odricanja.

Predsjednik kluba Marinko Matulović istaknuo je kako klub broji 120 članove, te kako imaju odličnu suradnju s ostalih pet aktivnih klubova na području županije.

Naglasio je kako je interes djece za ovim sportom velik, te čak i nadmašuje trenutne infrastrukturne kapacitete za koje se nada da će se u budućnosti riješiti, a župan Dobroslavić je istaknuo kako će u tome imati podršku Županije gdje god to bude moguće.

Tajnik kluba Damir Gleđ ovom je prilikom županu poklonio simbolični reket za stolni tenis te ga pozvao na meč u sportsku dvoranu u Gospinom polju.

Sadržaj Dubrovačko – neretvanske županije

Zamislite umjetnika koji posjeduje virtuoznost Jacoa Pastoriusa, glasovnu fluidnost Georgea Bensona, osjećaj za pjesmu i harmoniju Joãoa Gilberta, sve to pomiješano s afričkom kulturom. Dame i gospodo, predstavljamo vam Richarda Bonu! – Los Angeles Times

Afričko-američki jazz glazbenik Richard Bona nastupit će uz kubanskog pijanistu Alfreda Rodrígueza i uz Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije 20. srpnja ispred Katedrale u sklopu 72. Dubrovačkih ljetnih igara.

Svestranog glazbenika Richarda Bonu obožavatelji nazivaju „afričkim Stingom“ te je jedan od rijetkih afričkih glazbenika koji su se uspjeli pozicionirati u sam vrh svjetske glazbe. Rođen u malom gradu u Kamerunu, u ranoj dobi postaje fasciniran Jacom Pastoriusom te inspiran ovim velikim američkim basistom i sam počinje svirati bas gitaru te postaje jedan od najcjenjenijih basista svijeta. Richard Bona je izuzetno talentiran i vješt, ne samo basist, već i gitarist, vokalist, aranžer, skladatelj i producent koji je nastupao s umjetnicima poput Johna Legenda, Georgea Bensona, Chake Khan, Branforda Marsalisa, Pata Methenyja i Bobbyja McFerrina. Na Victoires du Jazz Awards 2004. godine, proglašen je Najboljim međunarodnim umjetnikom, 2009. godine Festival International de Jazz de Montreal uručio mu je Nagradu Antonio Carlos Jobim, a prestižna Grand Prix Sacem dodijeljena mu je 2012. godine u kategoriji jazza. Za nagradu Grammy nominiran je tri puta, a osvojio ga je album „Speaking Of Now“ Pat Metheny grupe u kojoj je Bona tada svirao gitaru, bas gitaru, udaraljke te bio vokalist.

Koncert na Dubrovačkim ljetnim igrama Bona priprema sa svojim prijateljem i kolegom s kojim često dijeli svjetske pozornice, Alfredom Rodríguezom, mladim kubanskim pijanistom i skladateljem kojeg je otkrio Quincy Jones, te mu zatim postao producentom i mentorom, baš kao i Boni. Na bubnjevima će im se ovom prilikom pridružiti Ludwig Afonso.

Ovom triju, u izvedbi vrhunskog jazza prožetog afro-kubanskim ritmovima, pridružuje se Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije koji se svojim kontinuiranim sedamdesetogodišnjim djelovanjem svrstava među najdugovječnije big bandove na svijetu i jedan je od najutjecajnijih jazz sastava na hrvatskoj glazbenoj sceni koji suvereno dijeli pozornice s najvećim svjetskim zvijezdama, što i dokazali nastupom s Dee Dee Bridgewater na Igrama 2018. godine.

Ulaznice za ovu jedinstvenu glazbenu večer koja je na programu 72. Dubrovačkih ljetnih igara 20. srpnja ispred Katedrale, moguće je rezervirati putem e-maila: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili telefonom na: (020) 326 100, (020) 326 107.

kl/dlji

Kada je zatresao onaj strašni potres 29. prosinca na Banovini i kada smo u nevjerici gledali nestvarne slike tragedije i katastrofe, slušajući očajni krik one nesretne majke, u svima nama se probudila lavina empatije i potrebe da pomognemo na bilo koji način tim nesretnim ljudima. Mi iz grupe „Tata je Tata“ iz Dubrovnika koji smo i sami očevi, posebno smo osjećali potrebu da postavimo svoja leđa, da ponudimo sebe i svoje srce za pomoć Banovini. Ma ne samo mi, nego se digao cijeli naš Grad i okolica bez kojih bi sva naša humana misija bila uzaludna. Opet smo kao 91.pokazali da smo jedno i oživili onu iskru dobrote koja se nikada u nama nije ugasila, iako se možda pritajila ili na čas nestala iza gomile apartmana, kruzera i transfera. Nema ljepše Božje molitve nego pomagati drugima. - pišu danas članovi grupe „Tata je Tata“ koji još uvijek pomažu u Banovini.

„Još djelujemo i još trajemo, zahvaljujući vama dragim ljudima, koji nas nosite svo ovo vrijeme na valovima dobrote. Jučer smo išli, četrnaesti put. Već u četiri ujutro smo se našli na mostu i pravac Banovina. Vratili smo se u naš Grad isti dan, negdje oko 22h, umorni ali ispunjenog srca do maksimuma, kao uvijek. Zahvaljujući medijima i svim našim objavama (koje će možda iz nečije perspektive izgledati kao nekakva samohvala, ali jednostavno bez javnog djelovanja, društvenih mreža i medija, ne bi ostvarili ni mali dio dosadašnjih akcija), uspjeli smo napraviti pravo malo humanitarno čudo, u čiji je mozaik ugrađena i svaka vaša kuna, svaka vaša deka koja je nekog ugrijala, i onaj vaš paket koji je neku obitelj nahranio, a kojeg ste zapakovali i poslali od srca.

Crni kombi, i ovaj put nas sedmero koliko nas je moglo ići: Mirko, Mišo, Darko, Matko, Damir, ja i Andrija, naš tata među tatama, koji je vozio kao uvijek i koji odrađuje operativne stvari za našu grupu. Stotine kilometara ostaju iza nas, i opet se iznova čudimo kad smo došli na Banovinu (kao da smo prvi put na ovom području), kako ljudi ovdje zaista teško žive oduvijek, i kako smo kao država tako perspektivni, ali tako neiskorišteni. Uvijek one klasične hrvatske priče rastežemo cijelim putem u kombiju, kako smo Bogom dana zemlja, sa toliko raznovrsnosti i različitosti, koja ne koristi niti mali dio svojih potencijala. Pitamo se kao i tisuće drugih Hrvata, zašto je to baš to tako i može li bolje.” - navode iz grupe „Tata je Tata“.

Dalje njihovo pismo prenosimo u cijelosti:
„Prva postaja je Graberje i posjet babi Kati kojoj smo pomagali od prvog dana potresa. Jučer je napunila sedamdeset godina a iz oči pršti radost i veselje kao da je u ranim tridesetim. Polonili smo joj brodić od našeg prijatelja i dubrovačkog branitelja Josipa Šljuke koji nas cijelo vrijeme podržava sa svojim prelijepim brodićima. Na kući crvena naljepnica, tako da živi u kontejneru. Nitko je od nadležnih ne kontaktira za obnovu, ali unatoč svemu čeka nas nasmijana, optimistična, raširenih ruka, grli nas i ljubi. Već nas doživljava svojima: „Evo meni mojih Dubrovčana, hoćemo li zapivat jednu a!? Ma vam nisam ništa narezala, a jeste me iznenadili za rođendan, svaka vam čast!“ Pjevali smo s Katom nekoliko puta, ali ovaj put smo kratko ostali, jer imamo još puno toga za obići i odraditi. Teško je i opisati tu našu povezanost s tim ljudima. Teško nam se iščupati iz Banovine, iako se opraštamo kao Mišo Kovač sa koncertima, jer je to jednostavno jače od nas. Već su se stvorila neraskidiva prijateljstva sa mnogim obiteljima. I vidiš da ljudima još uvijek treba pomoć, pa je teško da ti preko usana preleti ono „zbogom“, zato svi radije biramo ono „doviđenja“.

Idemo u Petrinju gdje nas čeka obitelj Zgurić. Samohrani otac petero djece, tata heroj čija je kuća stradala u potresu trebao je našu pomoć, našu ruku spasa, koju smo uz pomoć velikih dobrotvoraca i humanitaraca Saše Oseničkog, inače dobitnika nagrade „Ponos Hrvatske“ i neumorne Danijele Ivičić, jučer konačno realizirali. Zahvaljujući anonimnom donatoru iz dubrovačkog kraja obitelj Zgurić je dobila i kompletan namještaj za kuću. Uglavnom, napravljen je kupoprodajni ugovor u javnog bilježnika, platili smo bivšem vlasniku kuću (koji je inače došao iz Vojvodine da bi se realizirala ova prodaja) i obitelj Zgurić je konačno dobila krov nad glavom. Još jedna dobra vijest za ovu obitelj je da kuća ide u daljnju adaptaciju, gdje je već prikupljeno 114 000 kuna, tako da se, kao što kaže naš prijatelj Saša, ova humana bajka i dalje nastavlja. Suze radosnice ovaj put, i riječi zahvale skromnog i dobrog tate obitelji Zgurić najveća su plaća za tisuće pređenih kilometara i sve one akcije skupljanja koje smo odradili. Kao vječna uspomena i zahvala svim ljudima koji su sudjelovali, s prednje strane kuće će se ugraditi simbolični kamen sa oznakom „Tata je Tata“ Dubrovnik, kojeg nam je besplatno napravio gospar Mihovil Šuljak iz Konavala, kojemu se ovim putem najiskrenije zahvaljujemo. Sa osjećajem zadovoljstva i sreće ostavljamo obitelj Zgurić nekako puno mirnije i spokojnije jer konačno imaju sigurnost i svoj mir u svoja četiri zida, a naš kameni znak „Tata je tata“ koji simbolizira zagrljaj oca i dijeteta neka ih uvijek sjeća da nisu sami, da su dubrovačke tate tu uz njih i za njih zauvijek, iako je cijelo vrijeme uz njih, njihov tata, koji je za ovih pet sinova definitivno najbolji tata na svijetu.

Sljedeća postaja je Strašnik i obitelj Prašnjak. Tata Stjepan, junak domovinskog rata i otac dvanaeaestoro djece uz koje smo od prvog dana potresa čekaju nas u Strašniku, široka srca kao i svaki put. Tu se osjećamo kao doma, opušteno i spokojno. Smijemo se, pričamo malo o ratu, malo o potresu, malo o emigranitima koji su upravo prije pet minuta prošli kraj kuće, uz najukusniju domaću janjetinu koju smo ikada jeli. Skromni, dragi, pošteni a opet tako veseli i nasmijani ljudi, iako im je kuća srušena i žive u privremenim objektima. Od obitelji Prašnjak čovjek može puno naučiti o skromnosti i zahvalnosti.

I na kraju našeg obilaska Banovine odlazimo u Letovanić, do četveročlane obitelji Lovasić, do našeg najdražeg prijatelja, do našeg malog četverogodišnjeg Marka. Teško je kroz nekoliko rečenica provući životnu priču koja bi se lako mogla ukoričiti u podeblju knjigu. Marko je teško bolestan dječak od rođenja, ne hoda, ne govori, 24 sata je ovisan o kisiku. Majka Ivanka se ne odvaja od njega ni minute. Srušena im je kuća, i uz sve životne nevolje još su živjeli u kamp-kućici do prije petnaest dana. Uz pomoć Saše, mnogih volontera, dobrotvora i donacija gdje smo i mi kao grupa obnovili krov ovoj obitelji, u mjesec dana dogodila se još jedna lijepa ljudska bajka, i obitelj Lovasić je nedavno uselila u novouređenu kuću.

Marko je naš mezimac i slika tog djeteta koje se unatoč svim poteškoćama i onim cijevčicama kroz koje mora disati, nasmijalo onako iskreno, spontano, kad ga je naš grlati Andrija zazvao :“Đe si Marko legendo naša!?, dalo nam je snagu ali i najveće „hvala“ koje smo mogli čuti na ovom putu. Njegov osmijeh iza bljedunjavog dječjeg lica koje krije svu nevinost života čovjeka doslovno zaledi da samog sebe propituješ, jesi li kao čovjek zahvalan na svemu i što bi mogao još napraviti da se Marko još i češće smije i da njegovoj mami bude lakše.

Brojač na kombiju ovaj put pokazuje 1287 kilometara, i 13 sati i 42 minute vožnje. E sad to pomnožite sa četrnaest da bi približno shvatili koliko su naša putovanja trajala. I nije nam žao ni jednog kilometra, niti jedne minute, svi bi opet sve ponovili.

Došli smo na most, čekaju nas druge „Tate“ koje ovaj put nisu mogle ići, Niki, Miho i Nikša iako smo došli u 22h. I to pokazuje koliko smo kao grupa povezani. Popili smo po pivu i razvijamo strategiju za daljnje akcije.

Iako je ovo naša službeno završna akcija, pomagati ćemo i dalje naše prijatelje na Banovini koliko i kad budemo mogli, jer smo sada orijentirani i na naše dubrovačko područje. Misleći na našeg malog Marka i njegovog brata Luku, sjećajući se te mame Ivanke, istinskog heroja koja nad njim bdije neprekidno dan i noć, uz tatu Želimira koji se lavovski bori da prehrani obitelj, roje mi se misli glavom koje me prizemljuju kao čovjeka: „Budi skromniji čovjek, budi bolji čovjek, budi ponizniji čovjek, budi čovjek prema drugome...“

I zaista se tako svi osjećamo uvijek kad se vraćamo s Banovine. Valjda su nas zato zvale duge ceste i tužne ljudske sudbine. Da nas osvijeste u našoj ljudskoj prolaznosti. Da nas učine jednu mrvicu plemenitijim ljudima. Da nas učine poniznijim i zahvalnijim. Da nas učine makar jednu mrvicu boljim ljudima.

Spomenuo sam maloprije Miša Kovača, legendu hrvatske estrade, tako da ću i ovu našu priču s Banovine zaključiti upravo sa stihovima iz njegove pjesme kao poruku svima nama kao nekakvu misao vodilju života: „Uvijek drugom ruku pruži, nikad nikog ne rastuži, brzo prođu nam životi, nek te pamte po dobroti.”

dpp

Knjiga stara gotovo pet stoljeća vratila se u Dubrovnik. Riječ je o knjizi Erazma Roterdamskog s naslovom, De recta Latini Graecique sermonis pronuntiatione: dialogus Ciceronianus eiusdem per eundem emendatus & auctus Erasmus, Desiderius (Ispravan izgovor latiskog i grčkog jezika…) tiskanoj u Veneziji 1531.

Piše: fra Stipe Nosić

Knjiga je pripadala Isusovcima, što otkriva naslovna stranica na kojoj stoji rukom napisano: Coll Rag. Soc Jesu. Knjiga nosi i pečat Kr. Realna gimnazija u Dubrovniku, stara učiteljska biblioteka. (Kr.=Kraljevska) s br. 2341., a poslije je, prema drugom pečatu, pripadala Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik.

Knjigu je, nakon dopisivanja s franjevcima Male braće, Anthony Mortimer prof. emeritus sveučilišta Frieburg iz Švicarske poslao franjevačkom samostanu sa željom da knjiga u njemu i ostane.

Riječ je o vrlo rijetkoj knjizi koja je služila učenicima Dubrovnika, a kako se našla kod švicarskog profesora ni on sam to ne zna. Knjižnica Male braće koja ima 216 inkunabula i više od tisuću knjiga iz 16. stoljeća, takozvanih cinquecentina, ovu knjigu do sada nije imala. Prema katalogu Hrvatske nacionalne knjižnice i skupnom katalogu Crolist čini se da ove knjige do sada nije ni bilo u Hrvatskoj, čime se povećava vrijednost nesebične geste profesora Mortimera.

Knjiga iz Švicarske darovana je knjižnici Male braće u godini u kojoj se slavi 500. obljetnica Judite Marka Marulića, a spada u cinquecentine i samo je deset godina mlađa od Judite, čiji jedini sačuvani primjerak čuva knjižnica Male braće. Erasmova knjiga tiskana je poslije smrti Marka Marulića (1450-1524), ali Marulić je preko biskupa Tome Nigra (Crnića) dobio druge njegove knjige, čitao ih i posebno ih cijenio. U pismu zahvale biskupu Nigru on je Erazma usporedio sa sv. Jeronimom i sa sv. Ambrozijem.

Zanimljivo je da je u istoj godini gosp. advokat Christiano Pambianchi iz Milana darovao samostanu Male braće knjigu Ivana Gundulića, Osman spjevanje viteško, prvo izdanje tiskano 1826. u Dubrovniku (II. volumen), koja je nekad pripadala knjižnici Male braće.

„Klub vijećnika na vidiku”. Kratak je to, ali znakovit post koji je Željko Raguž objavio na svom Facebook profilu uz fotografiju s Ivicom Rokom čija je lista na proteklim izborima osvojila dva mandata u Gradskom vijeću.

Možda će, iako je zasad riječ o šali, nakon što se Vijeće konstituira Raguž Roku zaista i ponuditi da zajedno formiraju klub vijećnika. Naime za klub su potrebna tri vijećnika, a Ragužu i Roku koji su na izborima osvojili po dva vijećnička mandata fali po jedan vijećnik za klub.

Raguž inače na fotografiji pokazuje znak pobjede, a Roko u saketu nosi pive. Tko je kome dobrodošao u klub tek će se znati, no nije nemoguće da su Raguž i Roko zajednički klub već dogovorili i nazdravili uz Rokove pive.

nm